Često možemo pročitati na društvenim mrežama, tabloidima i pojedinim opskurnim portalima tezu kako se europski muslimani ne žele integrirati, da se getoiziraju i nameću vlastite zakone. Nedavno istraživanje zaklade Bertelsmann, objavljeno krajem prošlog mjeseca, pokazuje da ta teza u velikoj mjeri nije točna.

Istraživanje je obuhvatilo prvu i drugu generaciju muslimanskih imigranata u pet zapadnoeuropskih država - UK, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj. Utvrđeno je da čak 76 posto druge generacije muslimanskih imigranata govori lokalni jezik, odnosno jezik zemlje u kojoj živi kao svoj materinji, a 75 posto muslimana obje generacije imigranata redovito provodi svoje slobodno vrijeme družeći se s nemuslimanskim stanovništvom.

Unatoč različitim zemljama podrijetla, različitim uvjerenjima i razlozima migracije, integracija gotovo 14 milijuna muslimana u ovih pet zemalja ima sličnu tendenciju. Muslimani koriste mogućnosti koje se pojavljuju i žele nastaviti prakticirati svoju vjeru. Iako islam nije lako prihvaćen od strane mainstream društva, to ne ugrožava integraciju. "Islam ne predstavlja prepreku integraciji, a muslimani, čak i visoko religiozni, uče novi jezik i nastoje postići visoku razinu obrazovanja jednako kao i drugi useljenici", kaže Stephan Vopel, stručnjak za socijalnu koheziju Bertelsmann zaklade. "Kada integracija staje, obično je to posljedica državnog okvira i zakonskih prepreka."

Razina obrazovanja se razlikuje. Dok 90 posto francuskih muslimana ostaje u školi najmanje do 17. godine, samo 36 i 39 posto je takvih u Njemačkoj i Austriji. Ukupno 67 posto muslimanske djece u svih 5 zemalja nastavlja školovanje i nakon 17. Međutim, Njemačka vodi po integraciji u tržište rada. U svim zemljama osim Francuske stopa nezaposlenosti muslimana druge generacije je na istoj ili vrlo sličnoj razini kao i stopa nezaposlenosti općeg stanovništva, samo je u Francuskoj stopa nezaposlenosti muslimana druge generacije izuzetno visoka - 14 posto.

41 posto muslimana druge generacije se identificira kao "visoko religiozni" dok 59 posto ne smatra svoju religiju najvažnijom u životu. Ovo istraživanje pokazuje da će muslimani koji ostanu više posvećeni svojoj religiji imati manje šanse završiti školu i naći zaposlenje te će zarađivati manje od onih muslimana kojima religija nije na prvom mjestu. Religiozni muslimani se žale da su nerijetko diskriminirani od strane suradnika i poslodavaca na radnom mjestu koji "nemaju razumijevanja za njihove vjerske navike", zbog čega teško pronalaze posao u skladu sa svojim kvalifikacijama, a čak i kad ga dobiju, lakše gube posao nego muslimani koji nisu toliko posvećeni svojoj vjeri.

Također, 20 posto nemuslimana ne želi živjeti u blizini muslimana (najmanje je fobije u Francuskoj - 14 posto, a najviše u Austriji - 28 posto). Usprkos predrasudama i diskriminaciji, izgleda da integracija u drugoj generaciji ide bolje od očekivanja.