Pročitajte jedinu objektivnu i nepristranu analizu predizborne kampanje za predsjednika SAD-a

Bliži se dan američkih izbora i situacija se u medijima unaprijed zahuktava do usijanja. Umjetno se pokušava stvoriti atmosfera u kojoj bi samo jedan rezultat bio prihvatljiv, u suprotnom bi svijet snašla katastrofa. Uvijek je iritantno kad se mediji po takvom, prilično diskutabilnom pitanju, 100% slažu, a ovo je upravo taj slučaj. U hrvatskom medijskom prostoru po tko zna koji put stvoren je konsenzus iako je javnost podijeljena. Tko predstavlja onu polovinu javnosti koja ne dijeli mišljenje s novinarima i urednicima? U medijima apsolutno nitko.

Zato je ovo vjerojatno jedini članak na temu predsjedničkih izbora u SAD-u, u kojem ćete pročitati objektivnu analizu bez navijanja za jednu ili drugu stranu. Nisam nimalo sretan kad moram konstatirati da sam jedini novinar u Hrvatskoj koji na ovim izborima, da imam pravo glasa, ne bih izabrao ni Donalda Trumpa ni Kamalu Harris. Ako otvorite bilo koji nacionalni medij ovih dana, vidjet ćete navijačku stihiju vrlo sličnu onoj na Maksimiru ili Poljudu pred utakmicu derbija između Dinama i Hajduka - ali onu na kojoj je gostujućim navijačima zabranjen ulazak na stadion pa nema nikakve konkurencije u navijanju.

Premda to po pisanju medija nikada ne biste rekli, Trump ima veće šanse pobijediti nego Kamala Harris. Ankete pokazuju tijesnu borbu u svih sedam "swing" država koje će odlučiti ove izbore, s time da Trump trenutno vodi u njih pet. Kad bi ankete bile točne, Trump pobjeđuje. To je ona za novinare jako neugodna istina koju HINA i drugi uporno skrivaju od hrvatske javnosti. Ali javnost nije glupa ni slijepa pa tako na domaćim kladionicama cijelo vrijeme koeficijent za pobjedu Trumpa je upola niži nego za pobjedu Kamale. To znači da se netko gadno prevario - ili novinari ili ljudi koji ulažu svoj novac u ove izbore.

Treba također uzeti u obzir činjenicu da su predizborne ankete 2016. i 2020. godine bitno podcijenile Trumpa - oba puta u prosjeku za 4 do 5 postotnih poena. Ako je to slučaj i ovaj put, to neće biti nimalo tijesno, već prilično uvjerljiva pobjeda Trumpa s razlikom od bar 50 elektorata.

Demokrati su napravili odličan potez kad su praktički u zadnji trenutak promijenili kandidata. Aktualnom predsjedniku Joeu Bidenu podrška je na minimalnoj razini i on ne bi imao velikih šansi pobijediti na ovim izborima. Kamala Harris nije bila baš najsretniji izbor zbog bogate povijesti njenih ekstremističkih izjava. Internet sve pamti pa su Trumpovi pobornici brzo izvukli video dokaze o tome kako podržava jako radikalne ljevičarske stavove o neometanom propuštanju ilegalnih imigranata preko granice, operaciji za promjenu spola kod maloljetnika, prekidu financiranja policije i slično. Većina Amerikanaca s obje strane političkog spektra protive se takvim radikalnim politikama. Zato je njena kampanja brzo krenula u ispravljanje percepcije o Harris kao radikalnoj ljevičarki. Počela je tvrditi sve suprotno od onoga što je tvrdila prije četiri godine, obećava da će surađivati jednako s političarima iz obje velike stranke, a u svoju je kampanju uključila i čitav niz dugogodišnjih republikanaca koji su razočarani Trumpom i svime što on predstavlja.

Bila je to sasvim solidna kampanja, Harris se zbilja potrudila da se prikaže kao umjerena političarka, voljna na suradnju bez predrasuda i zle volje, ali mnogi joj ne vjeruju. Najveći je problem kod nje što je toliko puta dala oprečne izjave o bitnim pitanjima i problemima, da nitko ne može znati kakve će politike provoditi ako i kad postane predsjednica. Osim toga, ona je aktualna potpredsjednica države pa joj se s razlogom može zamjeriti da ništa od onoga što obećava nije dosad učinila, nije se ni javno zauzela kod predsjednika Bidena da se učini.

Rekoh, Kamalina kampanja je bila solidna dok nju i ljude oko nje nije uhvatila panika. Panika je nastala kad su vidjeli da predizborne ankete prikazuju snažan trend rasta Trumpove popularnosti u "swing" državama tijekom zadnja dva do tri tjedna. Vjerojatno u očaju, izvukli su onu poznatu "doslovno Hitler" kartu. Ništa novo, mediji naklonjeni Demokratskoj stranci (znači oko 80% medija u SAD-u i 100% medija u Europi) pred svake izbore optužuju Trumpa da je fašist i Hitler, ali nijedan visokopozicionirani političar iz Demokratske stranke to još nije napravio. Harris je prešla tu liniju i par dana posvuda vikala da je Trump fašist i Hitler. To može biti dobar način za regrutiranje lijevog biračkog tijela, ali sigurno neće pomoći pri uvjeravanju umjerenih ili desnijih glasača zašto bi trebali dati svoj glas baš njoj. Na taj način nije uvjerila nijednog neodlučnog birača. Shvatila je to i sama kandidatkinja pa je nakon dva dana potpuno izbacila riječi "fašist" i "Hitler" iz upotrebe.

Što se tiče Donalda Trumpa, to je čovjek na kojeg nitko ne može ostati ravnodušan. Takva karizma da ga moraš mrziti ili voljeti. Meni je od početka bila odbojna njegova retorika jer ne volim političare koji se služe najnižim životinjskim porivima za prikupljanje naivnih birača. Trump nije izumio ništa spektakularno i novo, radi ono što je svaki populist u povijesti radio - udara po najranjivijim manjinama (imigranti) i prikazuje ih kao krivce za sve probleme koje domicilno stanovništvo može imati. Mnogi ljudi to vole čuti jer bude ti drago kad ti netko kaže da za tvoju lošu situaciju nisi kriv ti nego netko drugi, pogotovo ako je taj drugi neka pridošlica, stranac, netko s kime se ne možeš povezati. Osim toga, od početka sam kod njega primijetio lošu ekonomsku retoriku, zato što Trump vidi trgovinu kao rat u kojem netko mora pobijediti, a netko izgubiti. Tipični nultosumaš. Njegova najava visokih carina na sve uvozne proizvode, kad bi se ostvarila, imala bi jako štetne posljedice na stanovništvo SAD-a. Carine su porez koji plaćaju kupci. Osim kupaca, stradat će i američka industrija jer ona uvelike ovisi o uvozu sirovina. Na koncu, bit će to ekstremno skupa politika gdje će država morati konstantno subvencionirati industriju samo da se održi, a za te subvencije povisivat će se javni dug i poticati inflacija. Sve to će u konačnici platiti građani SAD-a, kao potrošači i porezni obveznici.

Da se razumijemo, nije Trump jedini s lošim ekonomskim politikama. I Harris se u ovoj kampanji iskazala kao kandidatkinja za povećanje javnog duga, inflacije i općenito loše ekonomije. Njena obećanja o subvencioniranju kupovine nekretnina, kad bi se ostvarila, dovela bi do poskupljenja nekretnina. Njena obećanja o kontroli cijene najma, kad bi se ostvarila, dovela bi do smanjenja ponude najma za stanovanje. U njenom slučaju smatram da se radi o običnim predizbornim obećanjima samo da se uhvati pokoji naivni glas, ali ne vjerujem da bi ona takve štetne politike implementirala u praksi. Harris je sklona poslušati tuđe mišljenje i ekonomisti bi ju sigurno savjetovali da to ne učini. S druge strane, Trump je prilično samouvjeren po pitanju carina i očito ne želi čuti mišljenje ekonomista. Ako ponovno postane predsjednik, on će svoja obećanja nažalost ostvariti. Zato smatram da je po pitanju ekonomije Trump gori kandidat od Harris.

To su ukratko glavni razlozi zašto ja, da sam građanin SAD-a, ne bih glasao ni za Trumpa ni za Harris. Moj bi glas išao Chaseu Oliveru, kandidatu Libertarijanske stranke. Ni on nije savršen, ima jako lošu vanjsku politiku baš poput ostalih libertarijanaca, ali bar nije ekonomski nepismen populist i ljubitelj velike državne potrošnje kao kandidati vodećih stranaka.

Ono što je još zanimljivije od samih izbora, to je neizvjesnost nakon njih. Jer bez obzira tko pobijedio sljedećeg tjedna, pravi izazovi za američku demokraciju tek dolaze.

Znamo što će se dogoditi ako Trump izgubi - već smo to vidjeli. Neće priznati poraz, tvrdit će da su izbori namješteni, da je prevaren i da je zapravo on pobijedio "s velikom razlikom". Njegovi vjerni sljedbenici, kojih nije malo, u to će povjerovati. Pokušat će opet preko suda, ulice i na sve moguće načine srušiti valjanost izbora i to mu neće poći za rukom.

Međutim, što ako on pobijedi? Ne bi me nimalo iznenadilo da Demokrati "posude" Trumpove načine i učine istu stvar. Jer stvarno, nema nijednog razloga zašto bi jedna strana igrala pošteno ako znamo da druga strana to ne čini. Ako već moraš igrati igru protiv tima koji unaprijed najavljuje da neće priznati ako izgubi, onda je najbolje prihvatiti njegova pravila. Kamala Harris bi mogla učiniti baš to - reći da su izbori namješteni, da je riječ o ogromnoj prijevari, Trumpovoj i republikanskoj zavjeri, nečuvenoj izbornoj krađi.

Kako će u toj situaciji reagirati državne institucije koje uvelike naginju demokratima? Hoće li one istražiti njene navode ili će ih odbaciti kao što se odbacuju Trumpove pritužbe na neregularnosti izbora? To će biti pravi izazov.

Situacija je užarena jer su ju sami kandidati uz pomoć njihovih prijatelja takvom napravili. Harris i drugi demokrati konstantno ponavljaju da o rezultatima ovih izbora ovisi budućnost zemlje i planeta, da će u slučaju Trumpove pobjede sve otići kvragu. Dodajmo tome i njihovu opetovanu optužbu da je Trump "fašist i Hitler" i ljudi koji im ozbiljno vjeruju stvarno bi mogli poludjeti ako Trump pobijedi. S druge strane, Trump i njegov odnedavni pomagač, milijarder Elon Musk, tvrde da će u slučaju Kamaline pobjede to biti "posljednji demokratski izbori". Njihova je teorija da će demokrati namjerno pustiti u "swing" države još milijune imigranata i pretvoriti ih u svoje glasače, tako da bi Amerika za četiri godine politički postala ono što je danas Kalifornija.

Riječ je o najobičnijem pretjerivanju s obje strane, što kandidati rade kako bi mobilizirali što više glasača. Ali u isto vrijeme, takvo podizanje tenzija budi ozbiljan strah kod dijela njihovih glasača. Kao da se priprema teren za nerede. Tko god pobijedio, naći će se velika skupina ljudi spremna da učini bilo što kako bi spriječila inauguraciju novog predsjednika ili predsjednice. To može biti ozbiljan problem i tome su mediji jako doprinijeli. Ovaj problem vrlo lako može uzavrele sukobe s društvenih mreža prenijeti na ulicu, a uz podršku politike i dovesti do građanskog rata. SAD nisu od kraja građanskog rata sredinom 19. stoljeća još bile u ovako opasnoj situaciji kao sada.

Ono najžalosnije - ozbiljno je poljuljano povjerenje građana u demokratske izbore, u samu njihovu provedbu i u rezultate. Može se raspravljati o tome koliko je tome pridonijela Trumpova narav jer taj čovjek jednostavno ne može ni sebi ni svijetu priznati kad izgubi. On je kao razmaženi klinac u osnovnoj školi kojeg su roditelji naučili da je baš on uvijek najbolji i najljepši pa mu jako teško pada kad stvarnost pokaže da nije tako. Međutim, svoj dio krivnje trebaju snositi i mediji koji su navijačkim dezinformiranjem u korist jedne političke stranke poljuljali vlastitu vjerodostojnost, a bez točnog i objektivnog informiranja nema ni pravih demokratskih izbora. Iako će svu krivnju na kraju snositi poražena strana (kao što obično biva), odgovornost im je podjednaka na obje strane.

Što se samih politika tiče, usprkos svim ludim predizbornim obećanjima i medijskom zastrašivanju, ništa se bitno neće promijeniti. Trump neće deportirati milijune ilegalnih imigranata kao što to nije učinio ni prvi put. To su predizborna obećanja, ništa više. Neće ni ukinuti NATO niti okrenuti leđa Ukrajini i Tajvanu. Ako se europski birokrati malo urazume i prizemne, neće biti ni trgovinskog rata između SAD-a i EU. Ako Trump pobijedi, europski birokrati će trebati s njim postići bolji i pravedniji trgovinski sporazum, to je sve. Ne vjerujte neobjektivnim i pristranim medijima koje financiraju isti ljudi koji financiraju Demokrate. Koliko god vas novinari zastrašivali, nikakav rezultat ovih izbora neće značiti kraj svijeta.

Ako pobijedi Harris, SAD se neće pretvoriti u jednopartijsku državu. Dapače, Trumpov poraz bi omogućio Republikancima da se riješe jednog velikog utega i naprave potpuno novu političku koncepciju za budućnost. Harris neće pretvoriti SAD u socijalističku noćnu moru. Doduše, sigurno neće popraviti mnoge ionako loše vladine politike, nastavit će u istom smjeru kao dosad, ali nikakve katastrofe neće biti.

Kamalina pobjeda značila bi nastavak istoga, Trumpova pobjeda značila bi zabavu i medijske šokove. Zamislite novinare kako šize na sve strane i njihovo kmečanje ne prestaje. Ima nešto primamljivo u tome, zar ne?