U medijski prostor ušla je informacija kako je prvak stranke Pametno i priznati fizičar prof. Ivica Puljak na svom facebook profilu podijelio faksimil Katehetskog ureda Splitsko–makarske nadbiskupije koji potpisuje predstojnik don Josip Periš. U tom pismu don Periš poziva ravnatelje škola da ne dijele ankete o vjeronauku kao izbornom predmetu na koje roditelji moraju dati svoj pristanak jer "...kada je vjeronauk jednom izabran, ne smije ga se više stavljati učenicima i roditeljima na izbor. Takva praksa, kao i stavljanje katoličkog vjeronauka izvan redovitog rasporeda sati, je diskriminacija pravnog statusa katoličkog vjeronauka i kršenje međunarodnog ugovora."

Ovakav oštar ton pisma izaziva nelagodu, ne samo kod prof. Puljka, već i kod svih onih koji upisuju djecu na taj isti vjeronauk. Pa i kod mene, vjernika i oca djeteta koje pohađa katolički vjeronauk. Međutim, koliko god don Periš bio netaktičan i nediplomatičan, ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske daju mu za pravo, unatoč mogućnostima različitih interpretacija.

Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture potpisan je 19. prosinca 1996., a stupio na snagu 9. travnja 1997. Njime se, između ostaloga, regulira i položaj vjeronauka u predškolskim ustanovama te osnovnim i srednjim školama i visokim učilištima. U članku 2. stavak 1. navedenog Ugovora stoji:

"Školske vlasti u suradnji s nadležnim crkvenim vlastima, omogućit će roditeljima i punoljetnim učenicima da izaberu vjeronauk pri upisu u školu na način da njihova odluka ne bude povodom bilo kakvom obliku diskriminacije na području školskog djelovanja."

Stavak 2. istog članka navodi:

"...Ako bi roditelji i punoljetni učenici željeli promijeniti odluku o kojoj se govori u stavku 1. ovoga članka, dužni su o tome pismeno obavijestiti školu prije početka nove školske godine."

U svom pismu ravnateljima škola don Periš se pozvao na ova dva članka i nije pogriješio. Ključne riječi u članku 2. su "pri upisu u školu". Drugim riječima, ukoliko je dijete upisano na vjeronauk pri upisu u školu, nije potrebno ponovno ga upisivati na isti osim ako roditelj pismeno ne zatraži od škole prije početka školske godine da dijete ispisuje s nastave vjeronauka. Don Periš u svom pismu navodi: "...Praksa da neki ravnatelji dijele učenicima ankete o upisu izbornih predmeta među kojima se nalazi i katolički vjeronauk u potpunoj je suprotnosti s navedenim Ugovorom, budući da se na taj način neizravno sugerira učenicima, odnosno roditeljima, ispis iz katoličkog vjeronauka."

Ne vidim razloga zašto bi roditelji ispisali svoje dijete s vjeronauka samo zato što im je ponuđena suglasnost koju moraju potpisati. Da su htjeli ispisati svoje dijete s vjeronauka, to bi onda učinili prije početka školske godine. Kada bismo se poslužili logikom don Periša, mogli bismo onda reći kako je očita namjera Crkve prilikom izrade i pripremanja Ugovora bila neizravno otežati roditeljima ispis vlastite djece s vjeronauka jer moraju prije početka školske godine pismeno obavijestiti školu o tom pitanju.

Prof. Puljak referirao se na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji govori o tome da za upis na izborni predmet roditelj mora dati pisanu suglasnost. Iako prof. Puljak govori o "novom" zakonu, on je samo izmijenjen i dopunjen na sjednici Hrvatskog Sabora 13. srpnja 2018., a potpisan od strane Predsjednice Republike 19. srpnja 2018. U tom pročišćenom tekstu u članku 10., st.5., stoji kako "učenik bira izborni predmet ili izborne predmete pri upisu u prvi razred ili najkasnije do 30. lipnja tekuće godine za iduću školsku godinu. Za uključivanje učenika u izbornu nastavu potrebna je pisana suglasnost roditelja." Stavak 6. navedenog članka glasi: "Učenik može prestati pohađati nastavu izbornog predmeta nakon pisanog zahtjeva roditelja učenika koji se mora dostaviti učiteljskom/nastavničkom vijeću nakon završetka nastavne godine, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine za sljedeću školsku godinu. Učenik srednje škole izborni predmet koji je prestao pohađati mora zamijeniti drugim izbornim predmetom."

U pročišćeni tekst zakona u članak 11. dodana su i dva nova stavka, od kojih stavak 6. glasi: "Za sudjelovanje učenika u izbornim i fakultativnim predmetima, aktivnostima, modulima, programima i projektima koji nisu obvezni potrebno je informirati roditelje i pribaviti njihovu pisanu suglasnost." Iz ovoga je razvidno da se pozitivnim zakonskim propisima RH roditeljima mora omogućiti davanje suglasnosti za upis njihove djece na izborne predmete.

Ali gdje je kvaka? Ponovno u čarobnim riječima "pri upisu u prvi razred/školu". Nije mi poznato da se ijedan izborni predmet upisuje pri upisu u školu, a ne svake godine, što nije slučaj s vjeronaukom upravo iz odredbi iz Ugovora između Svete Stolice i RH. Očito je da je zakonodavac prepoznao potrebu stavljanja ovih riječi u Zakon upravo radi vjeronauka.

Međutim, čak i kad bi pojašnjenje naknadno dodano u tekst zakona u obliku suglasnosti roditelja (stavak 6.) imalo za cilj ispravljanje nepravde pozicioniranja vjeronauka kao "važnijeg" izbornog predmeta nad drugim predmetima, to ništa ne bi značilo jer prema hrvatskom Ustavu, članak 141. Međunarodni ugovori koji su potpisani i ratificirani postaju dio unutarnjeg zakonodavstva, a po pravnoj snazi su iznad zakona. Oni se kao takvi mogu mijenjati samo na način i uz uvjete koji su u njima utvrđeni. U slučaju Ugovora između Svete Stolice i RH, njihova promjena je moguća samo uz suglasnost obiju strana kako stoji u završnim člancima svih četiriju potpisanih Ugovora.

Osobno razumijem stav prof. Puljka koji govori o jednakima i jednakijima, referirajući se na Orwellovu Životinjsku farmu. Ovakvim odredbama, katolički vjeronauk doista jest jednakiji u našem školskom sustavu. Ali to mu omogućuju loše sklopljeni i provođeni Ugovori između Svete Stolice i RH. Prof. Puljak je s moralne strane gledišta u pravu, ali objavama na Facebooku koji će onda poslužiti za medijsko preuveličavanje ove teme ništa se ne postiže. Kao ozbiljan političar i liberal, kako samog sebe predstavlja, prof. Puljak bi trebao činjenično i argumentirano povesti široku javnu raspravu u Hrvatskoj treba li nam revidiranje tzv. Vatikanskih ugovora.

Prema mom dubokom uvjerenju, stekli su se uvjeti da se ti ugovori u mnogočemu preispitaju i reguliraju kako ne bi bili točka prijepora u društvu. Ovako ostaje samo dojam da se zbog populističkih fraza i neke osobne frustracije pokušava diskreditirati Katoličku crkvu na terenu koji si je ona stvorila kao domaćinski. Time se dugoročno ništa ne postiže.

Ukoliko nam je svima na pameti bolje i pravedno društvo, zasnovano na toleranciji, uvažavanju i zapadnom tipu liberalne demokracije, onda bismo problemima trebali pristupati pozivajući se na argumente i činjenice. Kada prof. Puljak počne na taj način djelovati, pogotovo na primjeru ovoga problema, ja ću mu se drage volje pridružiti u argumentiranju i potrebi mijenjanja tzv. Vatikanskih ugovora.