Piše: Denis Vlašić
22.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Piše: Denis Vlašić
22.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Nakon snimke agresivnog vjeroučitelja koji, naravno, nije pravilo već iznimka, sasvim je legitimno da se građanstvo priupita treba li vjeronauk preseliti u crkve. Naime, kako čitam, za njegov otkaz nadležna je ova religijska institucija što u sekularnoj državi izgleda kao da je svojeg čovjeka nametnula drugoj instituciji koja pak nema nikakvu nadležnost nad njim, a indikator kvalitete trebala bi joj biti suverenost pod vlastitim krovom.
Klasično mlako reagiranje crkvenjaka opet je izazvalo veliku raspravu i razdor među stanovništvom što je sasvim suprotno njihovom nauku. Mlaka pozicija Crkve viđena je nebrojeno puta, a u većinski katoličkoj zemlji upravo bi oni trebali stajati na braniku pravde i morala. Umjesto toga imamo čestu naviku da se s oltara upućuju političke poruke što smatram sasvim neukusnim, neprimjerenim i nazadnim. Krađa i nepotizam suprotno nauku Crkve i sedmoj Božjoj zapovijedi postali su dio normale pa danas imamo puno primjera kad ljudi napuste državu jer ih suprotno svim učenjima smeta da se ljudi koji postupaju kriminalno štite i opravdavaju. Velika arhitektonska crkvena zdanja većinom zjape prazna i ponekad nam izgledaju samo kao nekretninski portofolio moćnika kojima je bitno posjedovati nekretninu. Bilo bi super da se djeca koja pohađaju vjeronauk presele u ta masivna zdanja i tako oplemene njihovu svrhu i funkciju.
Ako već imamo toliko prostora, puno je bolje da se on koristi za pravovaljani nauk i dječju igru kako je zapravo crkva i djelovala u nekim prošlim vremenima. Budućnost ostaje na mladima, a oni su preopterećeni količinom glupanluka koje uviđaju kod svojih uzora pa je stoga legitimno da se svećenstvo trgne i počne brinuti o najmlađima koji u život moraju izlaziti neiskvareni i sretni da mogu pridonijeti zdravom društvu.
Budući da je našem društvu mjerna jedinica broj izgrađenih vrića i bacanje jeftinih floskula od strane slatkorječivih političara, Crkva bi otvaranjem dječjih boravaka mogla bez problema uzeti na sebe dio bremena koji trenutno muči veliki broj roditelja. Takvim potezom dokazala bi da teži napretku i svjetlijoj budućnosti, a ne Srednjem vijeku kako trenutno imamo prilike vidjeti.