Sjeća li se još netko onog vremena, ne tako davno, kad su hrvatski lijevi političari, mediji i dobar dio javnosti oštro osuđivali svaki javni istup crkvenih poglavara i istaknutih svećenika i biskupa koji se ticao politike, ljudskih prava i zakona? Iz današnje perspektive izgleda kao da je to bilo u nekom drugom svemiru, u nekoj drugoj dimenziji, kao neki davni san. Ali ne, to se stvarno događalo. Dobar dio hrvatskih elita, osobito onih medijskih, bio je žestoko antikatolički i anticrkveno nastrojen, tražeći izbacivanje vjeronauka iz škole, ukidanje financiranja Crkve iz državnog proračuna i osuđujući svaki javni istup predstavnika Crkve. Neki su išli toliko daleko da su javno pozivali na paljenje katoličkih objekata i za to su dobivali masovne ovacije istomišljenika.

Ovih dana gledamo, čitamo i pratimo jednu sasvim drugu priču. Akteri se nisu promijenili - to su isti oni ateisti (zapravo antiteisti) koji su bili žestoki pobornici sekularnosti i protivnici katolicizma u javnosti. Sada pjevaju sasvim drugu pjesmu. Sad su im puna usta hvalospjeva o Katoličkoj crkvi i njenim poglavnicima, o njihovim političkim stavovima i o potrebi da se crkva što više miješa u javni i politički život građana.

Tko je još lani mogao pretpostaviti da će se, primjerice, Index i Telegram pretvoriti u Glas Koncila? Štoviše, oni se sada trude biti veći Glas Koncila od samog Glasa Koncila.

Prvo se nisu mogli dovoljno oprostiti od pokojnog pape Franje. Svi novinari i kolumnisti mainstreama su se izredali - od Sanje Modrić do Ante Tomića - kako bi izrazili, svaki svoju ali u globalu potpuno istu - ateističku potrebu za duhovnim vođom. Na taj način priznaju ne samo da je (njihov) ateizam lažan i umjetan, već i koliko im znači tko je na čelu Katoličke crkve - institucije koju su još donedavno osuđivali i prezirali iz dna duše.

Nama, promatračima sa strane, taj cijeli show bio je podjednako zabavan i interesantan koliko perverzan i izopačen. Jer što bi meni, kao agnostiku i osobi koja ne pripada jednoj crkvi, moglo značiti to tko je na čelu te crkve i kakve političke stavove ta osoba zastupa? Neka zastupa stavove kakve želi, neka ih iznosi koliko hoće onima koje to zanima, ali živimo u sekularnom svijetu gdje Crkva više ne kroji javne politike. Zašto se onda svi ti ateisti ponašaju kao da je pitanje izbora pape pitanje njihovog života ili smrti?

Oko izbora novog pape proživljavali su pravu dramu. Telegram je objavljivao grozničave članke u paranoičnom stilu: "Sve su veće šanse da će novi papa biti konzervativac!". Stvarno, što ako papa bude konzervativac? Kako li će ateisti to preživjeti? Nije Telegram jedini među tim ateističkim medijima, koji su iz minute u minutu dramili oko toga tko će biti novi papa i kakve će stavove imati. Kad je papa izabran, novinari su jednoglasno zaključili: "Dobro je! Novi papa je anti-trump!".

Uh. Kao da im je pao kamen sa srca. Sada po cijeli dan pišu samo o njemu: kako je izgledao u mladosti, za koga navija, kakve žene voli, kakvo vino pije. Svaka informacija o novom papi ateistima je od vitalne važnosti, a posebno što kaže o politici. Politika koju će papa voditi im je ipak najvažnija. Jer nema više onoga da se crkva nema što petljati u politiku. Ateisti od Crkve očekuju i traže da se petlja u politiku.

Kako je došlo do tog salta morale i što se dogodilo sa sekularnošću? Sekularnost je, barem što se tiče lijevog mainstreama, umrla s papom Franjom. Ako im se išta može priznati, ljevičarima se mora priznati da su dosljedni u licemjerju. Oni su inače jako za sekularnost - dok crkveni vođe ne počnu iznositi stavove koji im se sviđaju. Papa Franjo je bio prilično radikalni socijalist, odgojen u peronističkoj argentinskoj školi iz koje svećenstvo ne može izaći bez ljubavi prema marksizmu. U Latinskoj Americi velika većina svećenstva je itekako vezana za socijalizam, tamo je katoličanstvo privrženo ljevici.

I normalno, otkad je preuzeo Katoličku crkvu, papa Franjo je prvo opalio po "libertarijancima" optuživši ih za sve ono za što inače ljevičari optužuju libertarijanstvo. Bio je vrlo brz u osudi desničarskih režima u Latinskoj Americi, ali nije nikad osudio onaj u Venezueli iako su ga čak i venezuelanski biskupi na to pozivali. Sve to bilo je dovoljno novinarima da se prebace na okorjele katolike i ljubitelje Svete stolice.

Sad je odjednom dobro da se Crkva petlja u politička pitanja. Sad je to traženo. Sekularnost? Što je to? Ljevica je ostala dosljedna u svome licemjerju - sekularnost je poželjna samo onda kad se crkveni stavovi razilaze s njihovima. Kad nije tako, onda slušajte crkvu. Što papa kaže? Kako bi on riješio taj problem?

Stvar je u tome da ljevica nema konkretnih dokaza da njene politike ikad i igdje mogu funkcionirati za dobrobit društva. Dapače, i nedavni događaji u Venezueli pokazuju kako lijeve politike, kad se ispravno implementiraju, u praksi dovode do društvenog kolapsa, nereda i siromaštva. Ljevici ne preostaje ništa osim propagande temeljene na vjeri. U tom smislu, crkva im može dobro doći. To su novinari shvatili i tu činjenicu sad maksimalno koriste.

Zaboravljaju jednu sitnicu: malo je vjernika koji će kreirati svoj politički stav na osnovu onoga što čuje u crkvi od vlastitog lokalnog svećenika, a kamoli da će slijediti politiku koju im predloži neki tamo udaljeni frajer iz Rima. Vjernici u crkvi ne traže političkog savjetnika nego duhovnog. Ovaj novi papa može biti klasični komunjara kao njegov prethodnik ili može biti ljubitelj fašizma i nacizma (također kao neki njegovi prethodnici), to neće učiniti da se automatski i katolički svijet pretvori u isto. Zapravo, papine riječi o politici imaju veći utjecaj na ljevičarske ateiste nego na same katolike.

Ljevičari imaju tu iskonsku potrebu slijepo slijediti neki vrhovni autoritet pa misle da su svi takvi. Još nedavno polagali su sve svoje nade u skupinu totalnih bezveznjaka zvanu Stožer i očekivali da će svi ljudi, baš poput njih, slijepo slijediti naredbe tog Stožera. Tako sada polažu tolike nade u "svoga" papu, zato pokušavaju od njega napraviti svojevrsnu rock zvijezdu i vrhunskog influencera - nadaju se da će im on pomoći u nametanju njihovih, za društvo izrazito štetnih politika koje se sve svode na kraju na isto - pljačku i nepravdu.

Po tko zna koji put, mislim da će im i ovakvi pokušaji manipulacije propasti.