Najpozitivnija stvar ovih lokalnih izbora je pobjeda Ive Rinčić, nezavisne kandidatkinje koju je podržalo više manjih stranaka centra, koja je prekinula stoljetnu vladavinu SDP-a u Rijeci i pokazala kako se može promijeniti učmalu lokalnu vlast koja je u šaci imala medije, podršku velikih stranaka i gradski proračun. Njen protukandidat, dojučerašnji gradonačelnik i donedavni član SDP-a Marko Filipović nije uspio zastrašiti Riječane babarogama o navodnoj povezanosti Rinčić s HDZ-om i "krajnjom desnicom".

Ne znamo kakva će Rinčić biti gradonačelnica i hoće li ispuniti visoka očekivanja, a po predizbornim obećanjima su svi manje-više odlični, no ako ne bude na visini zadatka, ne sumnjam da će i nju birači onda kazniti baš kao što su kaznili na ovim izborima SDP. Bravo za Rijeku!

U drugim dijelovima Hrvatske nema mnogo iznenađenja niti razloga za optimizam. Možda bi vrijedilo spomenuti Nezavisnu listu "Prozračimo Belišće" koja je sastavljena od mladih ljudi i imala je zanimljivu kampanju koja se zasnivala, između ostalog, na ekološkim zahtjevima. Njihova kandidatkinja Ivana Jerbić u drugom je krugu uvjerljivo pobijedila dugogodišnjeg gradonačelnika, nekoć istaknutog HDSSB-ovca, Dinka Burića.

Razloga za slavlje imaju u HSLS-u, stranci za koju su mnogi mislili da izvan Bjelovara više ne postoji; njihova kandidatkinja Valentina Čanađija nova je gradonačelnica Čazme, a još u prvom krugu Toni Garac postao je novi načelnik Općine Proložac. Također u prvom krugu Fokusova Petra Škrobot je obranila Samobor, a bivši fokusovac Dario Zurovec Svetu Nedelju. NLM (Nezavisna lista mladih) je obranila Vrgorac i još neka manja mjesta u Dalmaciji. Dario Hrebak (HSLS) je očekivano zadržao vlast u Bjelovaru, ovaj put rekordnim rezultatom od čak 81 posto glasova. Matija Posavec je također u prvom krugu glatko obranio funkciju međimurskog župana. To je, ukratko, sve što bih s ovih izbora mogao izdvojiti kao pozitivne rezultate za politike, stranke i liste koje se mogu povezati s liberalizmom.

Nezavisna kandidatkinja Marija Selak Raspudić nije uspjela dostići ogromnu prednost zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića (Možemo) iz prvog kruga. To je bilo sasvim očekivano, a iz njenog govora nakon izbora može se jasno vidjeti kako ona nije ni namjeravala postati gradonačelnica. To joj je samo dio jedne šire kampanje za neku buduću stranku s kojom će nastaviti prodavati maglu.

SDP-ov najveći uspjeh je osvajanje Pule. Peđa Grbin je pobijedio nezavisnog dosadašnjeg gradonačelnika Filipa Zoričića. Šteta je što SDP-ova kandidatkinja za istarsku županicu, Sanja Radolović, nije uspjela u dvoboju s bivšim IDS-ovcem Borisom Miletićem. Radolović je imala jako zanimljivu i možda najbolju kampanju ovih izbora, zaslužila je pobijediti. Kako su ljudi mogli glasati za Grbina i Miletića, a ne za nju, to mi nikad neće biti jasno.

Sveukupno gledano, HDZ je na ovim izborima dokazao da im nikakve afere, pa ni loše politike i rezultati, ne mogu poremetiti hegemoniju u većem dijelu zemlje. Slavonija, Lika, Dalmacija i središnja Hrvatska su gotovo u potpunosti njihove. Neki za to krive slabu izlaznost i birače, ali problem je ipak u nečemu drugome - lošoj ponudi i nikakvoj alternativi.

Rijeka je dokaz da nije problem u biračkom tijelu. Ponudite biračima kvalitetnu alternativu, koja nije pretjerano ideološki zagrižena ni na jednu stranu, i birači će to prepoznati. Ono što se dogodilo u Rijeci moglo bi se za 4 godine lako ponoviti i u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Zadru ili bilo kojem gradu za koji se mislilo da je nečija ideološka i politička utvrda.

Split je najveće razočaranje ovih izbora. Iako Splićani imaju tu naviku da svake četiri godine mijenjaju gradsku vlast (to je inače pohvalna i zdrava navika koja bi dobro došla i mnogim drugim sredinama), Ivica Puljak (Centar) činio se kao osoba koja bi mogla prekinuti tradiciju. Puljak je sa svojom ekipom upravljao gradskom imovinom i financijama onako kako bi svaka lokalna samouprava to trebala raditi - odgovorno i bez nepotizma. Međutim, ispalo je da građani to ne znaju cijeniti.

Ili je možda problem u nečemu drugom? Ljudi nisu sasvim racionalna bića, imaju i onu drugu stranu. Nije dovoljno samo obavljati svoj posao na zadovoljavajući način, da bi ponovno zadobio njihovo povjerenje moraš im se uz to i svidjeti. Isključivost (politička, ideološka, osobna) nije najbolji način za pridobivanje birača na izborima. Puljak i ekipa srušili su previše mostova i unaprijed isključili mogućnost saveza koji su itekako bili mogući - na obje strane političkog spektra. U njihovu obranu, ni ja ne znam kako bih se snašao u situaciji da se moram dogovarati s ljudima čije politike i svjetonazore ne cijenim, ali upravo to je jedan od razloga zašto ja nisam političar i zašto se neću kandidirati za javnu funkciju. Političar koji želi obnašati javnu funkciju mora biti fleksibilan, spreman na kompromis i dogovor sa svrhom rješavanja zajedničkih i javnih problema koji se tiču šire zajednice. Na tom testu je Centar pao.

Novi gradonačelnik Splita, HDZ-ov Tomislav Šuta tijekom kampanje je obećao izgradnju tisuća novih javnih stanova koje će podijeliti građanima. Čovjek je doslovno pobijedio na izborima obećavajući korupciju jer javna stanogradnja ne može rezultirati nikako drukčije nego korupcijom. Split ima 160.000 stanovnika i nema teoretske šanse da će svaki stanovnik dobiti novi stan od Grada. To znači da će ga dobiti samo neki, pojedini, odabrani. Probajte smisliti način kako bi ta raspodjela izgledala, a da bude pravedna. Ne možete jer takav način ne postoji. Javna stanogradnja znači da će sigurno biti onih koji su prevareni jer su platili nešto od čega nemaju nikakve koristi, i onih koji su se okoristili. Možemo se već sada kladiti da će na strani korisnika biti HDZ-ovci i njima bliski pojedinci i da oni neće koristiti te stanove za stanovanje, nego će ih iznajmljivati turistima na crno, bez plaćanja poreza jer porezi i inače nisu za one koji dobivaju stanove od lokalne i državne vlasti.

Ako se na išta možemo unaprijed kladiti, onda su to rezultati HDZ-ove javne stanogradnje ili, kako oni to vole nazivati, "priuštivo stanovanje". Ali u Splitu, kao ni u mnogim drugim dijelovima Hrvatske gdje god su birači izabrali političare koji obećavaju stanove, građani neće imati nikakvog prava da se bune zbog goleme nepravde, korupcije i pljačke koju će takve politike bez sumnje izazvati - zato što su građani to htjeli, na ovim izborima su za takve politike glasali i to su izabrali. Znate kako se kaže - poslije j*banja nema kajanja.