Zaštita ljudskih prava građana - života, slobode i imovine - trebala bi biti temeljna funkcija države. Kad dođe do neke prirodne nesreće ili katastrofe, poput velikih požara oko Splita koji su jučer zahvatili i rubne dijelove samog grada, upravo bi se trebao iskazati državni aparat koji jako skupo plaćamo u obliku poreza i još 500-tinjak parafiskalnih nameta. To su, znate, oni kanaderi i vatrogasna vozila prijeko potrebna da se brojni dobrovoljci, kojih hvala Bogu ima, mogu boriti s vatrom.

Država je (opet) zakazala, no to više nikoga ne čudi. Žalosno je samo što će malo tko povezati stvari pa upitati zašto se iz proračuna izdvajaju milijuni kuna za, recimo, financiranje prosocijalističkih pamfleta dok nemamo dovoljno kanadera ni vatrogasnih vozila na Jadranu. Ili, još bolje, zašto moramo imati glomaznu i neučinkovitu upravu i zar su besmislena, a skupa radna mjesta uhljeba važnija od imovine i života poštenih građana?

U brojnim novinarskim komentarima koje jutros čitam na portalima nisam vidio da je ijedan komentator povezao nedostatak osnovne opreme za borbu s ovakvim katastrofama s razbacivanjem proračunskog novca na spomenute gluposti, a upravo to mislim da je ključni problem ovdje. Fiskalna odgovornost. Ne može nitko reći da proračunskog novca za tu svrhu nema kad je zaštita života i imovine građana temeljna svrha državnog proračuna. To je trebao biti prioritet broj 1, a ne nešto što ostane visiti jer, eto, potrošili smo novac na svoje hirove i kupovinu glasova pa nam preostaje da se nadamo da do većih požara u naseljima neće doći. To je vrlo naivna pretpostavka kad živiš na ovakvom geografskom položaju.

Kao i inače u uvjetima katastrofe naš je narod pokazao veliko srce i solidarnost. Posebno je dirljivo bilo kad su BBB-i odlučili pomoći Torcidi i zajedno spašavati Split od vatre. To su svi dočekali pljeskanjem, što je u redu, no mnogi od njih će prvom sljedećom prilikom osuđivati te "huligane s tribina". Kad ih policija bude proganjala i kad ih bude privodila zbog pjevanja krive pjesme, dobar dio javnosti će se naći na strani represivnog državnog aparata. Kad je najteže, neće vam taj državni aparat pomoći, nego "huligani s tribina". Pokazalo se to i tijekom borbe protiv poplave u Gunji, a i danas opet. Vrijeme je da narod shvati tko je na njegovoj strani i, kao u uvjetima katastrofe ili rata, tako i u mirno vrijeme, trebamo poduprijeti jedni druge.

Zamislite kako bi bilo da su Hrvati ovako solidarni i kad nije vanredna situacija. Zamislite da ne tražimo od države samo kako da nas stavi u povlašteni položaj u odnosu na ostale građane, da nas ne vodi zavist protiv uspješnijih, nego da se divimo uspjesima svojih sugrađana. Zamislite da si međusobno dobrovoljno pomažemo, da smo solidarni prema susjedima u nevolji i da ne očekujemo da će mu pomoći država jer neće, baš kao što nije puno pomogla ni Splićanima jučer. Važno je shvatiti koji je smisao državnih institucija kako bismo mi, kao narodna masa koja uvjetuje vodeću politiku zemlje, mogli usmjeriti političare na vlasti na pravi put, jako je važno da shvatimo: država je morala osigurati ne dovoljan broj, nego čak i da bude višak kanadera i vatrogasne opreme u Splitu. Isto tako, važno je shvatiti: nama, kao građanima, je dužnost pomagati sugrađanima u nevolji.