Mnogi misle da bi ukidanjem županija i općina država uštedjela novac i da bismo tako riješili korupciju i lopovluk. U velikoj su zabludi.

Vijest o podizanju tužbe protiv bivšeg načelnika Općine Škabrnja zbog pronevjere javnog novca potresla je Hrvatsku. Manje-više svima je jasno da se slične stvari, vjerojatno i puno gore, događaju u upravama većine hrvatskih jedinica lokalne samouprave. Prva reakcija većine, pa i moja, bila je: što će nam tolike općine?

Popularno je kod nas pozivati na ukidanje županija i drastično smanjenje broja općina i gradova, to pozivaju uglavnom ljevičari i liberali, ali iz različitih razloga. Ljevičari traže to zato što je u velikoj većini općina i županija na vlasti HDZ, a liberali zato što vjeruju da će država na taj način uštedjeti i da će se smanjiti korupcija. Međutim, i jedni i drugi su u zabludi, a to ću objasniti u ovom članku.

Oni koji misle da bi ukidanje većine općina smanjilo utjecaj HDZ-a nisu u pravu zato što bi i dalje ostali glasači iz tih općina, oni bi zadržali pravo glasa i iskoristili ga na izborima za lokalnu (ili regionalnu - kakvu već želite) vlast, što bi samo povećalo udio HDZ-ovaca na vlasti. U mnogim gradovima, gdje je na vlasti SDP ili neka treća stranka, nedostaje samo malo da se to preokrene u HDZ-ovu korist. Pripajanje malih općina, tradicionalno naklonjenih HDZ-u, takvom gradu, značilo bi taman prevagu u korist HDZ-a.

Na primjer, kad bi se Osijeku pripojile sve obližnje općine, HDZ bi sigurno zavladao Osijekom. A to bi bio slučaj i kod mnogih drugih hrvatskih gradova, uključujući Split i Šibenik. Dakle, ideja da biste ukidanjem općina nekako naštetili HDZ-u i pomogli ljevici prilično je glupa, s obzirom da bi se vrlo vjerojatno dogodilo sasvim suprotno - učinili biste veliku uslugu upravo HDZ-u kojem bi više odgovarala vlast u jednom većem i bogatijem gradu nego u 5 malih općina.

Što se tiče liberala koji pozivaju na ukidanje županija i općina, to ima još manje smisla, s obzirom da je upravo decentralizacija jedna od temeljnih politika klasičnog liberalizma. Decentralizacija znači približavanje vlasti građanima i omogućavanje da što lakše sudjeluju u donošenju odluka bitnim za njihove živote. Decentralizacija uključuje osnivanje općina u što manjim zajednicama i prebacivanje dijela moći i odlučivanja s centralne vlade na te općine; obično o onim stvarima koje se tiču svakodnevnog života građana.

U slobodnom i zrelom društvu, decentralizacija je jamac poštenog upravljanja zato što će čovjek koji je izabran od svojih sugrađana u manjoj sredini pretrpjeti puno veću sramotu ukoliko njegovi susjedi saznaju da ih je pokrao ili pronevjerio javni novac nego onaj koji sjedi negdje daleko u sasvim drugom gradu, kojeg ne poznate.

Za to je, naravno, potrebno imati izgrađen moral i odgovornost. Ako živimo u društvu u kojem je društveno neprihvatljivo krasti od susjeda, ako će onoga tko nešto ukrade od susjeda svi iz okoline nakon toga osuditi, onda će male općine funkcionirati savršeno jer načelniku sigurno neće biti u interesu da vara svoje susjede pa da se kasnije mora skrivati od njih zbog sramote jer je potrošio njihov novac na ono što nije smio.

Nisam siguran da mi živimo u takvom društvu koje osuđuje krađu, pogotovo kad je riječ o krađi javnog novca. Možda Hrvati još uvijek nisu svjesni da je to naš novac i da je krađa iz zajedničke blagajne kao da si ukrao novac svih građana koji sudjeluju u njenom punjenju pa takve stvari ne vide kao sramotu. Možda je to zato što većina želi doći u poziciju da ukrade dio iz zajedničke blagajne pa stoga ne može ni osuditi onoga tko to čini, nego ga gledaju kao idola i "facu".

U našem društvu je ponekad dovoljno reći da su to izmislili jugokomunistički mediji ili da ti podmeću "lijevi aktivisti" kao ministru. Nažalost, njegovi glasači će tome povjerovati i neće ga kazniti na izborima.

Ako ministar u vladi očito to radi i ako se vadi na tako jeftine fore i to mu očito prolazi, zašto mislite da će nestati korupcije i kriminala ako se ukinu općine? Lokalni dužnosnici rade isto što i oni u Zagrebu. Pa oni troše ono što im je država dala, dakle novac koji je zarađen u drugim dijelovima Hrvatske. To je nepravda, ali ona nije kreirana zato što općine postoje, već zato što one nemaju nikakvu odgovornost.

Jedan dio rješenja pokazao je na vlastitom primjeru gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak. Kad bi svaki grad, općina, svaka javna institucija, županija i javna tvrtka, objavljivala u stvarnom vremenu svaki svoj račun online poput grada Bjelovara, dobar dio problema bi bio riješen. Postoji razlog zašto nitko od njegovih kolega gradonačelnika nije učinio isto - zato što su kriminalci i boje se da ljudi ne vide što rade.

Kad sam vidio tu aplikaciju, rekao sam si: svaki pošteni javni dužnosnik, koji nema što skrivati, učinit će isto. To ne može puno koštati. Očito je, dakle, da ostali nisu pošteni. Ali postoji način da ih se natjera da budu. Zašto HSLS ne bi još više poentirao na tome pa predložio u Saboru zakon kojim će tražiti jednaku transparentnost svake jedinice lokalne samouprave, županije, javne institucije i javne tvrtke? Pa da vidimo koje političke stranke neće podržati takav prijedlog.

Umjesto ukidanja općina i županija, ja bih predložio sasvim suprotno: dajmo im veću moć i veću odgovornost te tražimo od njih maksimalnu transparentnost. Neka županije i općine odlučuju o visini poreza na dohodak ili PDV-a na svome području (dio poreza županija, dio općina) i neka novac od tog poreza ide njima. Ali točno onoliko koliko je zarađeno na njihovom području. I onda, neka oni taj novac troše kako misle da treba, ali bez dodatne pomoći države. I neka građani mogu vidjeti u svakom trenutku kako se njihov novac troši. Pa da vidimo. Neke će općine sigurno odmah bankrotirati, što je OK, to znači da te općine ne trebaju postojati i one će se pripojiti susjednom gradu ili općini. Ali one koje opstanu, te trebaju postojati.

Prebacivanjem dijela moći i odgovornosti na županije i općine učinili bismo s vremenom Hrvatsku konkurentnijom zemljom jer bi se lokalni dužnosnici morali međusobno natjecati za porezne obveznike, za tvrtke i radnike, budući da bi njihove uprave od toga živjele. A natjecale bi se različitim politikama, zakonima na lokalnoj razini, što bi omogućilo građanima bolji izbor. To su rezultati decentralizacije i to su ujedno razlozi zašto su zemlje poput Nizozemske, Švicarske i Švedske postale uspješne, konkurentne i bogate.

Ali ovako, samim ukidanjem županija i općina ne bi se uštedio nikakav novac, budući da će i dalje trebati netko raditi na lokalnim i poljskim putevima, košnji trave na javnim površinama, održavanju javnih domova, rasvjeti itd. Bilo središte tog ureda u Škabrnji, Šibeniku ili Splitu, netko će morati raditi na javnim prostorima u Škabrnji osim ako želite potpuno odustati od većeg dijela Hrvatske i pustiti da zaraste u prašumu i da se baš svi odsele. Ali dok postoji briga o tim javnim površinama, netko će na tome morati raditi. I bolje je da to budu ljudi što bliži svojim građanima i njihovim lokalnim problemima.

Ludost je misliti da će se Slavonija razviti ako se o prioritetima stanovništva Našica odlučuje u Osijeku ili Zagrebu, ako se o prioritetima Dalmatinske Zagore odlučuje u Splitu. I prilično je licemjerno kad isti ljudi, koji ismijavaju Kolakušića i Škoru zbog želje za što većom centralizacijom moći, predlažu to isto kad čuju da je neki lokalni političar korumpiran pa kažu: "Ukidaj to!". Kao da njegov nadređeni, onaj u Zagrebu, nije korumpiran pa će onda kriminal nestati.

Jasno je da Hrvatska ima veliki problem s korupcijom i kriminalom u politici, upravi i njima povezanim poduzećima. Ali taj se problem neće riješiti ukidanjem općina i sakaćenjem demokratskog sustava te još jačom centralizacijom moći. Ne. A da probamo s decentralizacijom?