Ovih je dana ugašen još jedan mladi život. Hladnokrvno je ustrijeljena djevojka čiji jedini grijeh je bio što nije pristajala biti s manijakom i luđakom. I ponovno je zločin počinio (bivši) policajac. To se, nažalost, događa puno prečesto. Naravno, kao liberal gnušam se kolektiva, pa tako i kolektivne odgovornosti. Niti približno ne stoji teza da je dobar dio, a kamoli većina policajaca i bivših policajaca sklon kriminalu i zločinu.

Međutim, kao porezni obveznik moram postaviti pitanje što rade sve te silne službe koje bi morale garantirati da netko tko makar jedan dan nosi značku i pištolj ima tri čiste u glavi i da je besprijekorno psihički zdrav i stabilan. Jer Zagreb nije Baltimore ili Sao Paulo da prosječni policajac boluje od PTSP-a i da ga teška, krvava i zahtjevna služba psihički uništi. Izuzetak je naravno rat u kojem su mnogi policajci herojski sudjelovali, ali od njih su rijetki i dalje u službi.

Volio bih vidjeti analizu ili statistiku sudjelovanja policajaca i bivših policajaca u počinjenju kaznenih djela. Možda sam u krivu, ali površno praćenje medija jasno ukazuje da ih ima dosta. Moglo bi se reći da policijski službenici u počinjenju kaznenih djela sudjeluju u većem postotku nego ostali odrasli muškarci.

Ako je to nekome normalno, meni nije. Smatram da obuka, odabir i evaluacija policijskih službenika treba biti mnogo bolja nego što jest. Iako kao liberal nemam problema s time da država troši na kvalitetnu i učinkovitu policiju, vjerujem da tu naša država ima izuzetno velik prostor za napredak.

Kao nogometni navijač prošao sam mnoge europske zemlje i gradove i mogu reći da je većina stranih policija bolje pripremljena i uvježbana. To je posebno loše zato što je u nas rat iznjedrio dobro obučenu policiju, ali smo izgleda u međuvremenu tu tradiciju zanemarili i negativnom selekcijom kadar srozali do neprepoznatljivosti.

Struke koje čuvaju red i mir i provode zakone, od običnog pozornika ili interventnog policajca do vrhovnog i ustavnog suca potrebne su svakom društvu. Riječ je o korisnim zanimanjima. U idealnoj liberalnoj državi, takvi bi bili sjajno plaćeni, opremljeni i tretirani. Kod nas se naš novac troši na svu silinu birokratskih gluposti, nepotrebnih aparatčika i izmišljenih agencija i ureda, a za njih uglavnom nema novca.

Boljom plaćom i uvjetima, u policiju bi se privukao kvalitetniji kadar. Policajci bi bili motiviraniji i manje korumpirani. Ali u tome sustavu liberalne male i učinkovite države, postojala bi pravna diskriminacija za pravosudni i represivni aparat. Policajac ili sudac koji bi počinio zločin ili sudjelovao u koruptivnom radnji, bio bi kažnjen mnogostruko teže nego obični građanin.

Jednostavno je neprihvatljivo da oni koje je naš novac spremio i opremio da čuvaju red i mir vrlo često budu počinitelji najgorih zločina.