Njemačko gospodarstvo nekoć je bilo globalna industrijska sila, pokazujući snažnu otpornost u kriznim vremenima, kao i značajan rast proizvodnje u razdobljima ekspanzije.

Njemačka je pokazala snažnu industrijsku aktivnost, solidnu produktivnost i zavidno niske razine nezaposlenosti, što je rezultiralo realno visokim plaćama. Međutim, u posljednjih pet godina gospodarstvo je stagniralo, a njegov BDP je 5% manji nego što je sugerirao trend rasta prije pandemije, navodi Bloomberg Economics. Što je još više zabrinjavajuće, procjenjuju da bi četiri postotna boda tog gubitka mogla biti trajna.

Većina analiza za slabost njemačkog gospodarstva krivi veće troškove energije i kinesko usporavanje koje utječe na njegov izvoz. Međutim, stvarnost je složenija.

Njemačka je stagnaciju sama sebi uzrokovala

Njemačka je napravila prvu veliku pogrešku 2012. godine, kada su njezini čelnici prihvatili ljevičarsku dijagnozu europske dužničke krize koja je za sve probleme okrivila nepostojeću štednju. Njemačka je prigrlila inflaciju i 2014. pristala na istu monetarnu i intervencionističku politiku koja je često u prošlosti uništavala Europu. Njemačka vlada i Njemačka središnja banka nevoljko su pristale na ogromnu monetarnu ekspanziju Europske središnje banke (ECB) i negativne nominalne stope dok su dopuštale Europskoj komisiji da odustaje od nadzora nad prekomjernom zaduženošću. Osim toga, potpisivanje uzastopnih paketa subvencija poput Junckerovog plana ili "Next Generation EU" katastrofe poslalo je eurozonu u stagnaciji, s većim dugom i kasnije inflacijom. Nijemci pate od kumulativne inflacije od više od 20% u posljednjih pet godina. Političari za to krive Ukrajinu i Putina, ali svi znamo da je to smiješan izgovor. Rast ponude novca i stalni porast državne potrošnje uništili su kupovnu moć eura i potaknuli inflaciju. "Povećanje rasta novca prethodilo je naglom porastu inflacije, a zemlje s jačim rastom novca zabilježile su izrazito višu inflaciju" (Borio et al., 2023.).

Kejnezijanci su vjerovali da će slabiji euro potaknuti njemački izvoz, ali to je mit. Lideri u izvozu rastu zahvaljujući visokoj dodanoj vrijednosti, a ne niskim troškovima. U svakom slučaju, sve intervencionističke politike koje je usvojila Europska unija ostavile bi slabu valutu i još slabiju ekonomiju.

Druga smrtonosna pogreška bila je energetska politika. Visoki troškovi energije nisu neizbježni. Dolaze iz pogrešne energetske politike koja je natjerala njemačke političare da zatvore svoju nuklearnu flotu i potroše više od 200 milijardi eura subvencionirajući nestabilne i povremene tehnologije samo da bi nastavili koristiti ugljen i lignit koji čine 25% njihove proizvodnje energije. Zapravo, 77% njemačke potrošnje energije i 40% proizvodnje energije dolazi iz fosilnih goriva.

Njemački političari također su prihvatili program Europske unije koji je zabranio razvoj domaćeg prirodnog plina, ali je višestruko povećao uvoz američkog ukapljenog prirodnog plina proizvedenog frackingom. Fascinantno. Nadalje, enormne subvencije i regulirani troškovi dodani potrošačkim računima doveli su do toga da više od 60% cijene električne energije koju plaćaju potrošači dolazi od reguliranih troškova i poreza, uključujući trošak CO2, koji je skriveni porez. Nijemci plaćaju više za energiju i još uvijek ovise o fosilnim gorivima jer im je vlada uništila pristup jeftinom ruskom prirodnom plinu i zamijenila ga skupim i nepouzdanim opcijama. Samo skupina političara može odlučiti ući u energetski rat i onda zabraniti alternative.

Treća kobna pogreška bila je gutanje sve štetnijih politika koje su dolazile iz EU komisije i EU parlamenta. Usporavanje kineskog gospodarstva ne vodi globalnog izvoznog lidera u stagnaciju, pogotovo kada azijski div raste 5% godišnje. Globalni izvozni lider poput Njemačke s pravom je bio ponosan na produktivnu mrežu koja je njegovoj industriji omogućila rast zahvaljujući proizvodima visoke dodane vrijednosti, tehnologiji i globalnom dosegu koji je naveo njemačke tvrtke da prodaju po cijelom svijetu i snalaze se u bilo kojem makroekonomskom okruženju.

Utjecaj zelenog aktivizma na gospodarstvo

Ono zbog čega je nekoć moćna njemačka industrija stagnirala i propadala unatoč snažnom globalnom rastu bila je kombinacija pretjerane regulative, destimuliranja inovacija, povišenih poreza i prihvaćanja katastrofalne agende 2030. koja zabranjuje vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Političari su pogrešnom ekološkom i regulatornom politikom uništili prodajni potencijal cijelog industrijskog kompleksa. Aktivisti su iskoristili naizgled nedužnu agendu 2030. kako bi nametnuli intervencionistički i neproduktivni model, brišući sve njemačke industrije te poljoprivredne sektore. Pogrešno nazvan Zakon o obnovi prirode, koji gotovo onemogućuje obavljanje djelatnosti primarnog sektora, dodatno je pojačao tu štetu.

Postupno nametanje pretjerane regulacije i mjera destimulacije Europske unije također je rezultiralo gubitkom značajnog dijela tehnološkog vodstva u Njemačkoj. Njemačka inženjerska i tehnološka dominacija temeljila se na otvorenom, visoko konkurentnom i isplativom sustavu koji je uništen birokracijom i regulativom. Njemačka je globalni predvodnik u patentnim prijavama, ali zaostaje za Sjedinjenim Državama, a prijevod patenata u poduzeća izuzetno je loš.

Kako se to može popraviti?

Njemački političari kažu da će svi navedeni izazovi postati prednosti u budućnosti. Sumnjam, jer je njihova evidencija neuspješnih predviđanja spektakularna. Ono što Njemačka treba je napustiti inflaciju, intervencionizam i stripovski aktivizam. Ako Njemačka usvoji ove promjene, njezino će gospodarstvo doživjeti značajan rast.

Njemačka nema problema s konkurentnošću ili ljudskim kapitalom; ima politički problem. Napustite socijalistički intervencionizam i Njemačka će se vratiti svom trendu rasta i vodstva.

-------------------

Članak je originalno objavljen na stranicama Misesovog instituta
Autor: Daniel Lacalle - doktor ekonomije i profesor globalne ekonomije na Poslovnoj školi u Madridu
Prijevod: Mario Nakić