Hrvatski politički prostor je danas, barem što se broja političkih stranaka tiče, ispunjen "liberalizmom" više nego ikada. U Saboru sjede predstavnici čak 6 deklariranih liberalnih stranaka (HSLS, HSS, HNS, GLAS, Reformisti i IDS) i imamo još jednu (Pametno) koja jednako često puni javni prostor i vrlo je blizu ulaska u Sabor. Jako puno stranaka, a jako malo glasača. Nijedna od navedenih stranaka, osim Pametnog, nije u stanju samostalno izaći na izbore, a da se sve okupe u jednu liberalnu koaliciju nemoguće je postići zato što nijedna od njih ne zastupa većinski liberalne ideje pa su razlike među njima prevelike, odnosno jedni se priklanjaju lijevim, a drugi desnim političkim opcijama. I tako opstaju, parazitiranjem na većima kojima, pak, liberalizam ne znači apsolutno ništa.

Liberalizam na hrvatskoj političkoj sceni pati i danas od iste boljke od koje je patio prije 115 godina kad je o ovom fenomenu pisao Stjepan Radić. On je još tada dobro primijetio da se hrvatski "liberali" usredočavaju isključivo na Crkvu i postavljaju kao njen antipod umjesto da se usredotoče na srž političkog liberalizma, a to je odnos države prema pojedincu i opseg kojim država narušava osobne slobode građana. Hrvati, dakle, tradicionalno shvaćaju liberalizam na izopačen način, kao isključivo antipod tradiciji i kleru, i zato ste možda primijetili kako sve hrvatske stranke, koje se kite liberalizmom, redovito u prvi plan stavljaju svoje suprotstavljanje crkvi i konzervativcima. To je donekle i ponekad točno, naime liberalni principi se nerijetko nalaze u suprotnosti s interesima Katoličke crkve i drugih konzervativnih struja, ali to ne može biti samo po sebi princip niti pravilo liberalizma. Naše "liberalne" stranke su godinama gradile pogrešnu sliku o liberalizmu u javnosti prikazujući liberalizam isključivo kao "lijevu" političku opciju koja se, u nedostatku ekonomskih ideja, pokazuje kao drugi naziv za socijalizam. Ne čudi što na taj način ne mogu privući glasače jer socijalisti već imaju svoje stranke za koje glasaju.

Liberalizam se ne može niti smije na taj način promatrati. Liberalizam je zasebni svjetonazor, set političkih, društvenih i ekonomskih ideja potpuno neovisan i zapravo potpuniji i od ljevice i od konzervatizma. Liberalizam se ne postavlja a priori nasuprot nekome (Crkvi npr.), nego uzima problem po problem i donosi sudove na osnovi jasnih principa liberalizma.

Stoga je potpuno pogrešno kad Beus Richemberg iz GLAS-a brani Istanbulsku konvenciju argumentom "rigidnih katoličkih fundamentalista". Ako su konzervativci i Crkva protiv konvencije iz nekih svojih razloga, to ne mora nužno značiti da je ta konvencija u skladu s principima liberalizma. Richemberg nije rekao ni riječi o samoj konvenciji, ispada kao da je nije ni pročitao, njemu je samo bitno da je Crkva protiv nje pa onda valjda ona mora biti nešto "super". Richemberg priča o katoličkim i konzervativnim vrijednostima, a ne spominje liberalne. Da bismo lakše shvatili zašto Istanbulska konvencija nije u skladu s principima liberalizma, prisjetimo se riječi Friedricha Hayeka iz knjige "Ustav slobode" (1960):

"Argument za slobodu nije argument protiv organizacije društva, koja je jedno od najmoćnijih oruđa koje je ljudski um ikada razvio, nego argument protiv svih ekskluzivnih, privilegiranih i monopolističkih stanja, protiv korištenja prisile koja bi spriječila druge da budu bolji od zaštićene skupine."

Liberalizam gleda pojedinca kao jedinstvenu osobu, a ne kao dio neke skupine. Dakle, za liberalizam je nebitno je li pojedinac Hrvat, Srbin ili nešto treće, je li muško žensko, trans...Je li crnac, bijelac...Je li homo ili hetero...Sve navedeno za liberalizam ne igra nikakvu ulogu. Vrijednost liberalizma je jednakost svakog pojedinca pred zakonom (ravnopravnost, vladavina prava). Zato je kreiranje posebnih, "zaštićenih skupina" u suprotnosti s liberalnim principima. Za liberalizam svaki pojedinac mora biti jednako zaštićen. Ako se stvaraju privilegirani pojedinci ili skupine, onda automatski dobivamo i potlačene. Zakonska podjela ljudi prema bilo kojim urođenim karakteristikama i različit zakonski tretman je u suprotnosti s liberalizmom. Kvote (bilo ženske, manjinske ili neke treće) su antiliberalna ideja. Istanbulska konvencija, koja ustraje na klasificiranju i različitom tretmanu žrtava nasilja ovisno o njihovoj rodnoj pripadnosti, je antiliberalna ideja. I to mora biti jasno.

Proglašavanje onih koji su pročitali Istanbulsku konvenciju i vidjeli u njoj jednu ideološku agendu zasnovanu na diskriminaciji nazadnima, konzervativnima ili zagovornicima nasilja nad ženama, patrijarhata ili bilo što slično, jednostavno je znak da ti ljudi nemaju veze s liberalizmom, to je način na koji ljevica danas komunicira u javnosti.

Zanimljivo je što je Richemberg sredinom ove godine počeo spominjati slobodno tržište i kaže da je "glavna prepreka slobodnom tržištu u Hrvatskoj crony kapitalizam". U pravu je, ali ponaša se kao da je od jučer tu. Pa on je bio na vlasti, cijeli GLAS je donedavno bio u HNS-u i četiri godine su sudjelovali u vlasti zajedno s SDP-om.

Što se nije sjetio slobodnog tržišta i crony kapitalizma tada? Dok je hrvatska vlada produbljivala krizu, a sve ostale zemlje su već izašle iz nje? Dok je ministar Linić provodio teror nad obrtnicima i malim poduzetnicima, i u isto vrijeme odobravao sumnjive predstečajne nagodbe velikima? Kad su povećavali PDV? Kad su uništili privatni sektor, dok je uništeno 200.000 radnih mjesta u realnom sektoru? Što je tada radio GLAS (odnosno HNS)? Tada su se bavili isključivo uhljebljivanjem svojih ljudi u HEP-u. Lako je glumiti liberala dok si u opoziciji, što ste napravili za liberalizam dok ste bili na vlasti? Jedina odluka bivše vlasti, koja je bila u duhu liberalizma, je Zakon o životnom partnerstvu, ali to je daleko od dovoljnog s obzirom na sve propuste na ekonomskom planu.

Osim HNS-a i GLAS-a, ni druge deklarirane liberalne stranke u Hrvatskoj nisu učinile ništa za liberalizam, osim što su ga dobro kompromitirale u javnosti, tako da prosječni građanin zazire od spomena liberalizma. HSLS je, recimo, trenutno na vlasti. Čime se bave? Oni vode akcije o potrebi uniformiranja učenika u školama i zaštite vode. Dakle, zemlja s preko 1.400 poduzeća u kojima država ima vlasnički udio - to nije problem. Problem je što netko ima koncesiju na izvor vode, to treba spriječiti jer samo država dobro gospodari prirodnim resursima.

Da ne bude zabune, ja nisam za prodaju prirodnih resursa, ali mislim da to trenutno nije ni problem jer do toga sigurno u bliskoj budućnosti neće ni doći. HSLS se bavi populizmom i želi privući fanove Živog zida, to je legitimno, ali nema nikakve veze s liberalizmom. Zašto se HSLS ne zalaže snažno za reformu javne uprave, za smanjivanje birokracije i javne potrošnje, za prodaju državnih poduzeća (dakle, ponavljam, preko 1.400 komada)? Zato što su na vlasti pa im se ne isplati promicati liberalne ideje. Na taj način, dame i gospodo, nećete privući liberale kojih među hrvatskim građanima ima sigurno puno više nego vaših glasača.

HNS ima još goru svrhu. Oni služe lijevim medijima kao poveznica između konzervativne struje u HDZ-u i lijevih udruga kad treba glasati o nekim svjetonazorskim pitanjima koja ljevičari guraju, tipa Istanbulska konvencija i slično. HNS ispada ljevičarski trojanac u desnoj vladi. Ali glasači koji se slažu s njihovim stavovima već imaju za koga glasati. Lijeva publika će glasati za SDP ili Radničku frontu. Liberali su danas u poziciji da, zbog svojih dosadašnjih (loših) politika, moraju ponovno kreirati cijelu novu bazu birača. To znači i veliki zaokret u programima, u stavovima. Taj zaokret ne smije ići udesno, nego u smjeru liberalizma. A s ovim ljudima, koji danas vode liberalne stranke u Hrvatskoj, bojim se da to nije moguće jer oni ne shvaćaju temeljne liberalne principe i liberalizam kao zasebni set ideja, a ne dio nekog ljevičarskog svjetonazora.