Klimatski alarmisti nam poručuju da je problem u konzumerizmu i tržišnoj ekonomiji. Nije...

Neki kažu da sam nekritički napao Gretu Thunberg, 16-godišnju Šveđanku koja je postala zaštitno lice klimatskog alarmizma. Kad sam vidio kako je napadaju mnogi ljudi s čijim se komentarima ne slažem, moram priznati da sam malo razmislio i o svome jučerašnjem tekstu. Argumenti protiv Grete, koji idu u smjeru da je riječ o maloljetnici s mogućim psihičkim poremećajima, nisu relevantni ni dobri u ovom slučaju.

Naime, osoba sa 16 godina itekako može (i treba) biti svjesna mnogih društvenih problema. Za koju godinu postat će punoljetna pa će taj argument njenih protivnika pasti u vodu. A pričanje o nekakvim dijagnozama također nema smisla jer bi to onda značilo da osoba s bilo kakvom dijagnozom (ako je uopće ima) ne može biti društveno i politički aktivna, što znamo da nije točno. Dakle, ta dva argumenta jednostavno ne drže vodu.

Novinari kao radikalni eko aktivisti

Ono o čemu možemo i trebamo raspravljati, to su njene poruke, to je njihov sadržaj. A on je slab. Ako pogledate još jednom njeno obraćanje u UN-u, vidjet ćete da je riječ o prilično agresivnom i emotivnom nastupu bez argumenata, bez bilo kakvog ozbiljnog prijedloga rješenja.

Taj vakuum u sadržaju same poruke pokušali su ispraviti urednici u medijima. Jednostavno niste mogli pogledati taj video bez njihovog obaveznog komentara koji će vas unaprijed uputiti o tome što trebate misliti. Televizije i news portali više ne prenose vijesti, već uz njih obavezno naznače uputu što o toj vijesti trebate misliti. "Ovako nešto dirljivo još nismo vidjeli", "Kako dirljivo", "Kako hrabro dijete"...

Možda je problem medijskih urednika što oni često podcjenjuju vlastitu publiku, a oni koji ovakve stvari rade definitivno podcjenjuju vlastitu publiku. Misle da su njihovi čitatelji/gledatelji debili, da nemaju vlastite oči i uši, mozak i zdrav razum. Jer kada pročitate urednički opis vijesti i onda pogledate Gretinu izjavu, lako je moguće da ćete si postaviti pitanje: "Što je s ovim novinarima?". Tako agresivan i patetičan nastup, bez ikakve razumne argumentacije, ne mora svakome biti dirljiv.

Guranje djece u politiku, kako bi se lakše privukla pažnja javnosti ili emotivno aktivirala javnost, povećala svijest ili pridobila većina za neku ideju, inače je pobjednička taktika. To su koristili mnogi totalitaristi kroz povijest, uključujući njemačke naciste i kineske komuniste. I svaki put je bilo vrlo uspješno. Ali ovaj put, čini mi se da ne prolazi. Umjesto aktiviranja javnosti, uspjeli su produbiti podjele. Ljudi su samo još više nabrijani na obje strane, jedni drugima grizu vratove, kao da je riječ o životu i smrti.

Istina, klimatski alarmisti žele da pitanje klimatskih promjena doista bude tretirano kao pitanje života i smrti, ali neće lako izvojevati pobjedu. Usprkos svesrdnoj podršci skoro svih velikih medija (novinari su se pretvorili doslovno u radikalne eko aktiviste), izgleda da ne uspijevaju.

Koliko je svaki čovjek spreman na žrtvu za "viši interes"?

Čak i među onima koji su prihvatili novinarske opise i slijepo vjeruju u Gretino izlaganje, velika većina će promijeniti stranu onog trenutka kad ih eko porezi pogode. Razmislite, koliko daleko je čovjek spreman ići u žrtvovanju za spas neke vrste kukaca i leda na Arktiku.

Sasvim je normalno da mladi u pubertetu osjećaju otpor prema tržišnoj ekonomiji, sasvim je normalno da Greta okrivljuje novac i konzumerizam. Ali razmislite sad ozbiljno, što bi u praksi značilo prihvatiti te ideje. Ljudi koji po društvenim mrežama često pišu o nekakvom "brutalnom konzumerizmu" kojeg bismo se trebali odreći, često ni sami ne znaju objasniti što to znači.

Pitao sam jednog gospodina, koji okrivljuje "okrutni konzumerizam", da mi to malo pojasni. Rekao je da to znači da ljudi kupuju "stvari koje im nisu potrebne". Ali kako on zna što je drugom čovjeku potrebno, a što nije? Kako to može itko znati? Iza toga svega stoji najobičnija zavist i zahtjev za kontrolom. Oni bi vama određivali koliko kruha mjesečno smijete kupiti, koji proizvodi su vam potrebni i za što, a koji nisu itd. To je jako opasna i totalitarna ideja, to smo već imali diljem svijeta u 20. stoljeću i već je propalo.

Dakle, ljudi sa 16 godina nisu glupi i trebaju biti aktivni, to podržavam. Ali ljudi sa 16 godina ne mogu biti svjesni ekonomskih zakona i zašto su oni bitni. Lako je reći "odbacimo novac, ne budimo pohlepni". Ali ljudi moraju jesti. A da bi jeli, netko mora tu hranu proizvesti. Da bi je netko proizveo, ta osoba mora imati nekakav poticaj za inicijativu i rad. To je plaća. To je prihod. A da bi dobila taj poticaj za rad, njeni konzumenti moraju imati čime to platiti. To je tržišna ekonomija, to je sva filozofija. Odreknimo se toga i nećemo imati što jesti - doslovno.

Zato njihove ideje teško mogu naići na plodno tlo. Kad se počnu masovno primjenjivati u praksi, ljudi će se pobuniti. Prije ili kasnije ljudi će se pitati zašto nam meso više nije dostupno, zašto se vraćamo u srednji vijek, zašto živimo loše. Nikakva "viša sila" i "spašavanje Zemlje" neće biti veći prioritet čovjeku od vlastitog preživljavanja i dobrobiti za njegovu obitelj.

To su neki praktični problemi u Gretinom guranju u prvi plan. Pobornici klimatskog alarmizma mogli bi požaliti što su iskoristili baš nju za svoje zaštitno lice jer ona je ideološki preradikalna, a to nije potrebno. Čovječanstvo se može boriti s posljedicama klimatskih promjena i bez radikalnog odbacivanja ekonomskih i tržišnih zakona. Zapravo, to se već čini. Slobodno tržište čini svoje i prirodna goriva postaju sve isplativija u odnosu na fosilna. Širenjem ljutnje i prosvjedima nećemo promijeniti ništa. Možemo samo povećati bijes, gnjev i produbiti podjele.

Index radi popis nevjernika

Klimatski alarmisti ove razumne argumente odbijaju razumjeti, već se odnose prema klimatskim promjenama kao prema ideološkom pitanju ili čak religiji. Idu toliko daleko da rade popise i pokušavaju kompromitirati svakoga tko ne prihvati njihove dogme kao apsolutnu i jedinu istinu. Dobar primjer takvog ponašanja u Hrvatskoj je Index, čiji je novinar Petar Stošić objavio članak o "konzervativcima koji ne podnose Gretu Thunberg". Njegova polazna točka je da je Greta Thunberg univerzalno dobro, istina i jedini ispravni stav može biti samo divljenje njenom božanstvu. Liberalizam znači štovanje Grete, konzervatizam znači neštovanje Grete - prema Stošiću.

Pritom je napravio jednu početničku grešku kojom je pokazao koliko je neprofesionalan i neuk. Naime, među "konzervativce" je strpao svaku osobu koja kritizira Gretin nastup, kao da je to stvar ideologije. Čak je i Thomasa Bauera, poduzetnika i čovjeka koji je objavio niz tekstova na Liberalu, optužio da je konzervativac, što je u najmanju ruku smiješno.

Jučer sam novinarima Indexa poklonio besplatnu lekciju iz novinarskog kodeksa i etike, a sada ću im rado pružiti i besplatnu lekciju iz političke filozofije. Shvatite to kao čin moje dobre volje i moj doprinos poboljšanju hrvatskog novinarstva. Konzervatizam, dragi Stošiću, nije definiran stavom o Greti Thunberg. Konzervatizam je svjetonazor, ideološka i politička filozofija koja ima cijeli set ideja koje se, usput, razlikuju od zemlje do zemlje, ali uglavnom im je zajedničko to što teže zadržavanju postojećeg ili vraćanju prijašnjeg društvenog poretka.

Stav o nastupu jedne histerične maloljetnice ne može otkriti nečiji svjetonazor jer klimatske promjene općenito nisu stvar svjetonazora. Je li netko konzervativac, saznat ćete po njegovim stavovima o legalnosti pobačaja, jednakosti prava za manjine, odnosu prema manjinama, imigrantima, pornografiji, legalnosti droga i seksualnog rada itd. Po svim tim pitanjima, što je poznato iz njegovih dosadašnjih tekstova, Bauer je suprotstavljen konzervatizmu.

Pogrešno etiketiranje ljudi u novinarskim tekstovima također se smatra kršenjem novinarskog kodeksa i etike, što vjerujem da Stošić zna. To znači da on ne radi ovu pogrešku iz neznanja, već iz zlobe. Ima unutarnji poriv da nekako "kazni" svakoga tko se usudi ne složiti s nastupom Grete Thunberg. Nije našao efikasniji način nego da ih sve proglasi konzervativcima. Smiješno je što Stošić i njegovi istomišljenici vjeruju da je konzervatizam sam po sebi nešto loše i gadno, ali još je gore što namjerno pogrešno etiketiraju i ideološki svrstavaju ljude samo zato što se u nekom pitanju s njima ne slažu.

Klimatske promjene nemaju veze s ideologijom

Da pojasnim do kraja, vaš stav o Greti Thunberg nema veze s vašom ideologijom. Liberali mogu povjerovati tome što ona govori i mogu to shvatiti kao pozitivni aktivizam jedne mlade djevojke. To je sasvim legitiman liberalan stav. Ali također, liberali mogu i ne prihvatiti njen nastup kao nešto pozitivno i dobro, i to može biti stav jednog liberala.

Isto tako, mnogi klimatski alarmisti griješe kad svakoga tko postavlja logička pitanja ili izražava skepsu vezano za rješavanje problema klimatskih promjena automatski proglase poricateljima klimatskih promjena. Klimatske promjene su naša stvarnost i vjerojatno najveći problem s kojim se čovječanstvo suočava u ovom stoljeću. To velika većina ljudi neće pobijati jer to je znanstvena činjenica. To opet nema veze s ideologijom, to je stvar prihvaćanja znanosti. Ali znanost nije utvrdila da je jedini način borbe protiv klimatskih promjena odbacivanje ekonomskih zakonitosti i povratak u srednji vijek.