Novinarima Indexa je trebalo gotovo tjedan dana da osmisle kako će odgovoriti na moju kritiku da je Duhaček kažnjen po zakonu koji je sam podržao i nakon što je u vrlo sličnim ili istim slučajevima za druge zagovarao kažnjavanje. Na kraju, napravili su to prilično aljkavo i neuvjerljivo, rekao bih čak da su se još više ukopali i samo dokazali sve što sam tada tvrdio. Krenimo redom.

Ilko Ćimić je jučer objavio članak "Besmisleno je izjednačavati slučaj Duhaček i slučaj bećarac" gdje polemizira s nekime, ali ne želi reći s kim točno. Odgovara na pisanje nepoznatih ljudi i ne stavlja link za te napise, vjerojatno zato što bi onda čitatelji mogli pročitati i vidjeti sve argumente druge strane, a to ne želi jer ih ne može pobiti. Jasno je, međutim, da raspravlja s Liberalom, odnosno sa mnom, budući da sam ja objavio članke (vidi ovdje i ovdje) čije naslove je Ćimić u svome članku doslovno citirao (ponavljam, bez navođenja izvora, što je u suprotnosti s novinarskim kodeksom i etikom).

Nazvao je te tekstove, na koje odgovara, "nekim desničarskim i srodnim portalima" iako osim Liberala, bar koliko ja znam, nitko nije objavio te teze i na taj način kako ih Ćimić opisuje. Zašto naziva Liberal desničarskim portalom? Tko će ga znati, možda su za Ćimića svi desničari, možda su za njega pro-immigration, pro-LGBT i anti-rasizam, stavovi koje mi na Liberalu inače promičemo - desničarski stavovi.

Izvrtanje činjenica i logičke pogreške

Autor je, dakle, pokušao obrazložiti zašto je Indexov novinar Gordan Duhaček vrjedniji od nedavno kažnjenog folkloraša Branimira Čolakovića i svih ostalih građana RH koji su kažnjeni po istom zakonu, odnosno zašto je kažnjavanje drugih dobro, a kažnjavanje Indexovog novinara nije dobro. Pritom se, sasvim očekivano, zapetljao u vlastite zamke i napravio niz logičkih pogrešaka. Spomenut ću samo one najvažnije jer mislim da će i to biti dovoljno da mu srušim cijelu argumentaciju.

"Za početak moramo pogledati što se točno dogodilo u jednom, a što u drugom slučaju. U slučaju bećarca Čolaković je došao pred policajku koja je uredno obavljala svoju profesionalnu dužnost osiguravanja jedne javne manifestacije te joj se direktno prostački obratio pozivajući je da mu se 'naguzi'."

Index ovdje namjerno ignorira činjenicu da Čolaković nije "došao pred policajku" nego je nastupao na smotri folklora, kao izvođač. Nije došao i počeo joj vikati u facu "Mala, naguzi mi se!", već je pjevao pjesmu. Je li ta pjesma upućena baš njoj? U to ni sama konkretna policajka nije posve sigurna.

Dakle, nije riječ o verbalnom napadu na cesti već o izvođenju pjesme. Pjesma je prosta, seksistička, sve to stoji. Ali bećarac je obično prost, a često i seksistički. To je takav glazbeni izričaj. I nije ništa gori od drugih glazbenih izričaja. Volio bih znati kakvu glazbu Ćimić i Duhaček slušaju. Ako slušate hip-hop, rock ili još mnoge druge glazbene stilove, nemate nikakvog prava kritizirati seksizam u bećarcu jer su pjesme koje volite često još i puno više seksističke od tog Čolakovićevog stiha. Kad bismo išli Ćimićevom i Duhačekovom logikom, Let3 bi trebao biti kažnjen nakon svakog javnog nastupa ako bi se u publici našla ženska osoba koja bi njihov nastup mogla shvatiti kao da se obraćaju baš njoj.

"U slučaju Duhačekova tvita u kojem je napisao 'ACAB' (skraćenica za pankersko-anarhističku krilaticu 'Svi policajci su gadovi'), on je s ta četiri slova komentirao slučaj u kojemu su policajci u Zadru upotrijebili pretjeranu fizičku silu na radnicima u jednom zadarskom fast foodu. Njegov je komentar, što je očito iz konteksta, bio kritika i osuda neprofesionalnog i opasnog policijskog ponašanja u konkretnom slučaju izražen na jednoj društvenoj mreži."

Opet krivo. Nije "ACAB" pankerska krilatica već navijačko-huliganska jer je nastanak ove krilatice vezan isključivo za nogometno navijačke skupine. Potreba da Index to okarakterizira kao "pankerski" je možda zato što je Index često znao pozivati na kažnjavanje navijačkih skupina (sjetite se Torcide) pa bi sad bilo pomalo nezgodno da se sazna da i njihovi novinari koriste navijački žargon i isti obrazac ponašanja kao te huliganske skupine.

Drugo, i puno važnije, "ACAB" nije kritika državnog aparata, vlasti, sistema niti policije. "ACAB" ne može biti kritika ni u kojem slučaju, ni u kojim okolnostima. Jer da bi nešto bilo kritika, prvo mora biti činjenično točno, a ne postoje okolnosti u kojima je rečenica "Svi policajci su kopilad" činjenično točna. Već sam to objašnjavao, ali novinari Indexa nikako taj dio ne mogu usvojiti. Kad bi netko rekao "Svi novinari su govna", bi li postojale okolnosti u kojima bi se Ćimić i Duhaček složili s tom izjavom i rekli da je ona "pankerska kritika novinarskog pisanja"?

Zašto je Ćimić morao naglasiti da je Duhačekov komentar "izražen na društvenoj mreži", kao dokaz zašto je taj slučaj drugačiji od Čolakovićevog? Želi li možda reći da slobodu govora imamo na internetu, ali ne i u stvarnom životu?

Dakle, imamo s jedne strane slučaj u kojem je čovjek kažnjen zbog izvođenja pjesme na smotri folklora zato što se u publici našla policajka koja je to shvatila kao uvredu te je, po dolasku u policijsku postaju, policija podnijela DVA prekršajna prijedloga protiv izvođača: zbog vrijeđanja policije i zbog diskriminacije. U drugom slučaju je čovjek na internetu objavio komentar u kojem vrijeđa sve policajce, uključujući tu ženu za koju se Duhaček i Ćimić navodno brinu, osim kad je vrijeđaju oni sami. Koji je slučaj gori, koji je od njih dvojice zaslužio kaznu, a koji ne?

Odgovor ovisi o svjetonazorskoj poziciji onoga tko prosuđuje i o vašem osobnom mišljenju o akterima. Ljevičari će vjerojatno bez puno razmišljanja reći "Duhaček nije kriv, oslobodite ga!", a u slučaju bećarca će vikati "Kazni ga! Kazni!". Desničari će napraviti istu stvar, ali obratno. A ja ću pitati: "Dobro, ljudi, koji vam je?".

Tu dolazimo do ozbiljnog problema za sve, zato što na jednak način reagiraju i suci kojima su prilično odriješene ruke kod svakog zakona temeljenog na subjektivnim osjećajima. I suci mogu biti ljevičari ili desničari, i oni mogu imati ljude koji im se više ili manje sviđaju pa će i njihove presude ovisiti o tim istim utjecajima. Hoće li kazniti Duhačeka ili Čolakovića ovisi o tome je li konkretni sudac skloniji zaštiti "lijevih" ili "desnih" moralnih osjećaja. Zato smatram da bi najpravednije za sve bilo jednostavno ukinuti institut kolektivnih moralnih osjećaja iz zakona.

Nema "europske" i "američke" slobode govora

Ćimić u svome tekstu pokušava napraviti nekakvu razliku između "europske" i "američke" slobode govora, kao da sloboda govora može imati različite definicije. A stvar je vrlo jednostavna: sloboda govora znači da vas država ne smije progoniti zbog izrečenog (ili napisanog). Postoje neke općeprihvaćene iznimke, poput prijetnji nasiljem i poziva na nasilje, što je sasvim razumljivo jer nasilje ne smije biti dozvoljeno, pa samim time ni poticano. Ali izvan toga, država ne smije ulaziti u domenu ljudskih verbalnih interakcija. Čak ni kada je riječ o uvredama ili klevetama, za takve stvari postoje privatne parnice.

To što neke države u Europi imaju neke zakone koji ozbiljno narušavaju tu slobodu govora ne znači da Europa ima drugu definiciju slobode govora isto kao što ne znači da su svi zakoni dobri. Uglavnom takvi zakoni, čak i kad su izglasani s dobrim namjerama, polučuju katastrofalne rezultate, što je sasvim logično jer u startu negiraju temeljno ljudsko pravo - slobodu.

Ćimić dalje piše:

"Izjednačavanje se pak pokušava provesti preko toga da su i Čolaković i Duhaček osuđeni po istom članku Zakona o prekršajima protiv javnoga reda i mira, iz čega se izvlači i očito besmislena teza po kojoj je 'Duhaček podržao zakon po kojemu je kasnije osuđen'."

Ni ovo nije točno. Nisam napisao da su osuđeni po istom članku Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Napisao sam da su osuđeni po istom ZAKONU, što je notorna činjenica. Svatko to može lako provjeriti, dovoljno je pročitati moj tekst.

Obojica su kažnjeni prema člancima iz Zakona o prekršajima javnog reda i mira. Taj je zakon prepun nedorečenih članaka i odredbi koje vrlo lako mogu biti neustavne ako se krivo tumače, a smatram da ih hrvatska policija i prekršajni suci jako često tumače pogrešno. Ponovit ću neke nedavne slučajeve koji potvrđuju ovo što sam napisao: žena kažnjena zato što je transportirala vlastita drva iz vlastitog vinograda u vlastito dvorište; žena kažnjena zbog sunčanja u toplesu u vlastitom dvorištu; muškarac kažnjen jer je izvjesio zastavu SR Hrvatske na svoju garažu; žena kažnjena zbog znaka marihuane na majici...

Smisao zakona ne bi trebalo biti kažnjavanje građana samo radi sebe, već spriječiti nanošenje štete drugim ljudima. Ako žrtva ne postoji, ako nikome nije nanijeta šteta, ako samo djelovanje građana i inače ne bi dovelo do bilo kakvog nanošenja štete bilo kojoj drugoj osobi - onda nitko ne bi trebao biti kažnjen. Ako imamo zakon koji kažnjava ljude i kada nisu učinili ništa loše drugima, onda takav zakon treba promijeniti ili ukinuti. Što nije jasno?

"Točno je da se Duhaček na sudu i u javnosti branio pozivajući se na slobodu govora pa promotori izjednačavanja dva različita slučaja guraju tezu po kojoj je Duhaček podržao ograničavanje slobode govora bećara Čolakovića, dok za sebe, eto, traži nekakve privilegije. No Duhačekova izjava za Balkan Insight dokazuje baš obratno: on sam kaže da smatra kako bi bilo u redu da je optužen da je učinio maltene isto ono što je učinio Čolaković."

Ovime je Ćimić samo potvrdio da sam bio u pravu kad sam napisao da je Duhaček podržao zakon po kojem je kažnjen. On ga i dalje podržava i traži kažnjavanje drugih ljudi, samo što tvrdi da on nije trebao biti kažnjen. Dakle, on je za kažnjavanje svih ostalih osim sebe jer u vlastitom slučaju smatra da nije učinio ništa sporno, odnosno "ACAB" nije kršenje zakona, a pjevati "naguzi se", po njemu, jest.

"Iz Duhačekovog teksta o presudi bećaru apsolutno je jasno da on nije zagovornik američkog koncepta slobode govora, nego više naginje europskom modelu."

Ne postoji "američki" i "europski" model slobode govora. Postoji sloboda govora koju ili imamo ili nemamo. Koliko znam, ne postoji slučaj izvan RH gdje je neki folklorni izvođač kažnjen zbog izvođenja proste pjesme u prisustvu policijske službenice. Ne postoji europska zemlja u kojoj je to zakonom zabranjeno ili kažnjivo, tako da to nema nikakve veze s "europskim" ili "američkim". Ima veze s nedosljednošću novinara Indexa i njihovim licemjerjem.

Njemački ustavni sud se slaže s Liberalom

Nadalje, Ćimić odgovara na tvrdnje koje nitko nikada nije izrekao pokušavajući dokazati zašto Duhaček nije trebao biti kažnjen:

"Ta četiri slova često se u Njemačkoj mogu vidjeti na transparentima na nogometnim utakmicama, prosvjedima i drugim mjestima na kojima policija nije baš rado viđen gost. Njemački Ustavni sud je odlučio kako policajci legalno mogu biti nazivani 'gadovima' ili 'kopiladi' sve dok se misli na policiju općenito, a ne na pojedinog policajca ili određenu grupu njih. Isto je odlučeno zbog natpisa FCK CPS (od Fuck Cops).

'Široka grupa ne može biti uvrijeđena, ali ako bi vrijeđali pripadnike, recimo, određene policijske stanice, to bi moglo biti kažnjivo', objasnio je tada za Deutsche Welle sukus presude njemački ustavni stručnjak Achim Doerfer."

Ovo je potpuno nepotrebno jer ja nikada nisam rekao da Duhaček treba biti kažnjen. Nisam zagovarao njegovo uhićenje niti kažnjavanje, ja sam protiv toga, što je jasno iz mojih članaka na koje Ćimić odgovara, ali ih nije htio linkati jer bi onda i čitatelji Indexa vidjeli da odgovara na stvari koje nitko nije ni rekao.

Dakle, njemački ustavni sud se u načelu slaže sa mnom i s onim što Liberal od početka zagovara. Primijetit ćete da ni Nijemci ne nazivaju "ACAB" kritikom jer dobro shvaćaju da to nije kritika. Zašto je Ćimić i u nastavku teksta inzistirao na svojoj tezi da je "ACAB" kritika, to je jasno samo njemu. Recite mu da su svi novinari govna pa provjerite smatra li i to dubokoumnom kritikom ili će vas optužiti za govor mržnje, prijetnje i slično.

"Sloboda za mene, zatvor za vas"

Naravno da slučaj Duhaček i slučaj Čolaković nisu posve jednaki, ali razlikuju se u nijansama, a princip je isti. Po ta dva slučaja vrlo lako ćete moći shvatiti tko je stvarno za slobodu govora, a tko je protiv nje. Ne brani se sloboda govora tako što stanete za govor koji se vama sviđa ili za govor koji je izrekla vama draga osoba. Sloboda govora se brani tako što branite slobodu izgovaranja i pisanja onoga što prezirete i onih koje prezirete. To nisam ja izmislio, to su riječi ljevičarskog filozofskog gurua Noama Chomskog. Je li i Chomsky "desničar" za Ćimića?

I ako slučajno netko još vjeruje u dobre namjere Indexovih novinara, pozvat ću vas da provjerite samo jednu stvar: jesu li Ćimić i Duhaček ikada u svome životu stali u obranu prava i sloboda neke osobe s kojom se ideološki ne slažu? Vrlo jednostavno. Provjerite. Ja tvrdim da nisu i neće nikada, jednostavno zato što oni ne vjeruju u principe zapadne civilizacije i slobodnog društva, u prvom redu jednakost građana pred zakonom. Jednakost podrazumijeva jednaki tretman svih, a ne povlašteni tretman za jedne, a gaženje prava drugih. Ćimić i Duhaček su ljudi koji će biti vrlo glasni kad treba braniti prava i slobode njih i njihovih istomišljenika, ali jednako će biti glasni kad treba gaziti prava onih s kojima se ne slažu. "Sloboda za mene, zatvor za vas".

Da bi takvu poziciju opravdali, morat će napisati još hrpu takvih tekstova u kojima samo još više upadaju u vlastitu zamku stvorenu od nedosljednosti i licemjerja. Kao što sam u jednom od prethodnih tekstova napisao, dok većina u Hrvatskoj vjeruje poput njih u veća prava "svojih" i gaženje prava "njihovih", nećemo u Hrvatskoj imati lijepe stvari kao što su pravna država i jednakost pred zakonom.