U nedavnom govoru na sjednici UN-a, Jacinda Ardern, premijerka Novog Zelanda, prozvala je javno slobodu govora na Internetu kao "opasno ratno oružje". Podsjetimo, Ardern je za vrijeme pandemije bila naveliko hvaljena od strane oštromjeraša za "uspješne stroge sankcije" kojima je suzbijala širenje zaraze, a o njoj se pisalo zaneseno i gotovo epski kao da je riječ o Ivani Orleanskoj i njenim hrabrim pothvatima.

Sada je premijerka istupila protiv slobode govora na Internetu. Prema njenim riječima, sloboda izražavanja je nešto što se zbiljski cijeni, ali je ujedno iznimno opasno. Ardern smatra pravo na mišljenje koje svaki pojedinac slobodno izražava za svojom tipkovnicom opasnim ako se ne regulira. Svatko bi, prema njoj, trebao moći reći što misli dok god je to "kontrolirano i u skladu s pravilima regulacije govora na Internetu" koje predlaže.

Tvrdnje s kojima se ministrica osobno ne slaže nazvala je "dezinformacijama" s kojima se nužno trebamo suočiti. To smatra gorućim problemom koji se ne smije zanemarivati i stoga je predložila hitnu regulaciju i provjeru online izjava. Jedan od primjera koje je dala odnosio se i na suočavanje s klimatskim promjenama, za koje tvrdi da su nerješivi dok god ljudi iz udobnosti vlastitog doma na društvenim mrežama iste negiraju. Smatra da su time ugroženi ljudski životi i prava, sve dok ih sputavaju takve "riječi mržnje" i "opasne, lažne ideologije" koje izražavaju njeni neistomišljenici.

Zaista, pravo slobode govora je najveći neprijatelj naše današnjice. Takva mišljenja je otvoreno nazvala opasnim oružjem u ratu protiv znanja i društvenog napretka. Pozvala je, stoga, na borbu protiv "izvora kaosa i malih svakodnevnih ratova" kojima svjedočimo svaki dan prijedlogom "novog, poboljšanog Interneta", koji provjerava, odobrava i odbacuje netočna i loša mišljenja na svakom koraku.

I dok je danas, 2022. godine, Jacinda Ardern pokrenula inicijativu za istraživanje utjecaja takvih "štetnih mišljenja" koje pojedinci neometano izražavaju na društvenim mrežama u odnosu na oblikovanje stavova onih drugih, koji bi se u suprotnom slagali s jedinim podobnim i "pravim" mišljenjima, jasno je kako se unazađujemo, misleći da živimo u suvremenom društvu. Još u 19. stoljeću, engleska spisateljica Beatrice Evelyn Hall, lijepo je i jednostavno rekla - referirajući se na Voltairea - kako se s mišljenjima istoga ne slaže, no to je neće spriječiti da se bori do smrti za njegovu slobodu govora.

Netko bi možda trebao premijerku Novog Zelanda podsjetiti na to pa bi - tek možda - njezini napori i državne financije išli u neke bolje svrhe od istraživanja kako kontrolirali informacije i suzbiti slobodno izražavanje na Internetu.