Što je rat?

Rat je stanje sukoba između dvije skupine u svrhu ostvarivanja određenog cilja. Rat nikada nije smisao sam po sebi, već zadnja solucija kada sve ostale solucije propadnu i kao takav je krajnje oružje politike. Ipak, ta definicija je krajnje pojednostavljenje nečega što postoji od prvih dana organizacije društva. I u prapovijesti su se skupine sukobljavale, iako je naseljenost bila vrlo niska, a prostora za povlačenje radi izbjegavanja sukoba napretek te time i relativno lak prelazak na neki drugi slobodan resurs.

Povijest nam pokazuje da nije bilo razdoblja bez ratova i drugih oružanih sukoba. Rat za teritorij, resurse, prestiž, religiju, ideologiju, dominaciju itd., sve do rata zbog ljubavi opisanog u Ilijadi (zanemarite činjenicu da je ljubav Helene i Parisa bila samo opravdanje, ne i razlog, ima nešto romantično u tome da se i ljubav nalazi na listi milijun razlog zbog kojih ljudi ratuju). Čovječanstvo je vidjelo sve, pa i ratove zbog bizarnih stvari kao što je tzv. Nogometni rat između El Salvadora i Hondurasa, koji je započeo El Salvador zbog izgubljene utakmice.

Ipak, čovječanstvo je zadnjih stoljeća napredovalo, pa iako nam intuicija zbog dva svjetska rata govori suprotno, 20. stoljeće je bilo globalno najmirnije u povijesti.

Koliko je to bilo rezultat napretka ljudske svijesti, a koliko drugih faktora? Optimist će reći da je to sigurno napredak ljudske svijesti, a pesimist da je malo vjerojatno da je ljudska rasa cijelu svoju povijest bila sačinjena od nasilnih plemena u praktički permanentnom ratu, te se to u jedno stoljeće promijenilo. Što može biti razlog za toliko naglu promjenu?

Veliki dio razloga zasigurno leži u globalizaciji ili, još preciznije, u relativno slobodnoj međunarodnoj trgovini. Povećano kretanje kapitala, robe, usluga i ljudi između zemalja koje je započelo krajem 19. stoljeća i traje još i danas, je jednostavno učinilo rat puno manje isplativim.

Rat je uvijek sredstvo za postizanje određenog cilja, i to vrlo skupo sredstvo, a što je gospodarska povezanost dviju zemalja veća, to je i cijena potencijalnog rata veća. To je razlog zašto gotovo od 2. svjetskog rata nije bilo ratova između razvijenih zemalja. U rat se ne ulazi olako, uvijek se važu mogući gubitci i dobitci, a ako su dvije države jako ekonomski povezane, onda rat postaje neisplativ i kontraproduktivan.

Humanistički gledano rat je uvijek besmislen, ali striktno realno gledajući slobodna trgovina je najbolja garancija mira. Ogroman rast međunarodne trgovine je jednostavno rat gotovo eliminirao kao validnu opciju.

Imajući  sve navedeno na umu, postavlja se pitanje zašto se u Hrvatskoj razmatra ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka, ako se odavno u svijetu razvijenim zemljama ne isplati ratovati međusobno, a mi smo ipak dio EU i time spadamo u taj klub. Znaju li ljudi koji su predložili uvođenje obaveznog vojnog roka nešto što mi ne znamo?

Vijest o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka je izazvala podijeljene reakcije u javnosti. Argumenti za uvođenje se kreću od krajnje bizarnih, kao što je izjava premijera Plenkovića o tome kako treba popularizirati vojsku kod mladih jer se ne sjećaju Domovinskog rata, do paranoičnih teorija o novom Hladnom ratu, novom Svjetskom ratu ili militarizaciji u Srbiji. Jedan od glupljih razloga je i teorija da će vojni rok stvoriti „prave“ muškarce, usaditi im disciplinu, osjećaj za čast i slično.

Prvo, kako će mjesec dana (koliko se planira da vojni rok traje) trčanja, vikanja i verbalnog zlostavljanja od ikoga napraviti „pravog discipliniranog muškarca“? Smisao drilla nije stvoriti idealnog muškarca, nego oblikovati oružje, vojnika koji neće odbijati naredbe te služiti bez neposluha. Drugo, zar nisu upravo generacije koje su bile disciplinirane kroz vojni rok u JNA ujedno i isti oni vojnici koji su počinili zločine u Vukovaru, Srebrenici, Ovčari, Sarajevu itd.? Jesu li to ti disciplinirani muškarci koje stvara obavezni vojni rok?

S praktične strane, obavezni vojni rok je rasipanje novca bez ikakva učinka. Tehnološka opremljenost, gdje Hrvatska vojska naveliko zaostaje, i profesionalizacija, su glavni faktori uspješne obrane, posebno u situaciji kada smo članovi daleko najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu, pa i u povijesti.

Profesionalna vojska je uvijek superiorna unovačenoj, to je shvatio još rimski car August koji je uveo profesionalizaciju vojske u Rimskom carstvu. To je shvatilo još Britansko carstvo koje nije osvojilo 33 % svijeta s neprofesionalnim regrutima, to su shvaćali i talijanski renesansni gradovi-države koji su radije koristili profesionalne plaćenike nego mobilizaciju. Zašto to ne može shvatiti trenutna vlast u Hrvatskoj i veliki dio javnosti?

Današnjem ratovanju više vrijedi zračna i oklopna superiornost nego horde neorganiziranih ljudi sa zastarjelom tehnologijom. Zašto onda ulažemo u ovo drugo kada nam se vojni zrakoplovi raspadaju zbog hrđe?

Valja spomenuti i jedno licemjerje oko uvođenja obaveznog vojnog roka, a to je šutnja civilnih udruga, posebno onih koje se deklarativno bore za ravnopravnost. Zašto se Libela, B.a.b.e. i ostale udruge sličnog karaktera nisu oglasile jer uvođenje obaveznog vojnog roka samo za muškarce direktno krši njihovu ideju spolne ravnopravnosti? Ravnopravnost ne može biti samo u pravima, ravnopravnost mora biti i u obavezama, a uvođenje vojnog roka je čisto diskriminirajuće prema muškarcima jer im nameće obavezu koju žene nemaju. S aspekta feminističke ideje ravnopravnosti, to je jako podcjenjivački za žene jer pretpostavlja da žene nisu sposobne kao muškarci u određenim stvarima. Gdje su glasne feministice i feminističke udruge kada treba preuzeti i obaveze, ne samo prava?  Sve feministice i feminističke udruge koje ne zahtijevaju proširenje obaveze vojnog roka i na žene su duboko licemjerne!

Da zaključim, obavezni vojni rok nema nikakvog vojnog ni sigurnosnog smisla, jedini smisao može biti da se kroz proces javne nabave kanalizira još novaca otetih poreznim obveznicima prema politički podobnim interesnim skupinama, što je česta pojava u Hrvatskoj. Ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u povijesno najmirnijem trenutku, kada je Hrvatska članica najvećeg vojnog saveza ikada, u trenutku kada nam zrakoplovi hrđaju od starosti, kada profesionalna i dobro opremljena kopnena vojska pokazuje ogromnu superiornost nad neorganiziranim hordama, jednostavno nema smisla.