Vezani članci:
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
Desnica prije Trumpa: Pogledajte što su Reagan i H.W. Bush govorili o ilegalnim imigrantima
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Tko ima bolji diplomatski pristup prema Ukrajini - Plenković ili Milanović?
Zveckanje oružjem, prijetnje ratom: Sve što trebate znati o ukrajinsko-ruskom sukobu
Rekli su da će usporiti širenje virusa
Sud u Pennsylvaniji ukinuo obavezne maske u školama
Američki sudovi blokiraju Bidenovu uredbu o obaveznom cijepljenju zdravstvenih radnika
Koliko je skupo biti svjetski policajac?
Vatra u prepunom kazalištu
Odnosi SAD-a i Kine u vrijeme Bidena - što se mijenja?
Teksas zabranio covid-putovnice: ʼNe gazite naše osobne slobode!ʼ
Teksas je prije 2 tjedna ukinuo sve represivne mjere. Što se dogodilo?
Facebook uklonio video s transgender zastavom zbog ʼgovora mržnjeʼ
Ono što Ribić predlaže Hrvatskoj već je srušeno na američkom Vrhovnom sudu
Preliminarno izvješće: Učinci lockdowna u SAD-u
Sasvim očekivano, Trump ne može časno priznati poraz. Ali to nisu mogli ni njegovi protivnici...
Trump, koronavirus i novinari: Iz minute u minutu
Sud u Pennsylvaniji presudio da je lockdown neustavan: ʼUstav ne vrijedi samo po lijepom vremenuʼ
Uhićen bijeli antifašist koji je nožem izbo crnog novinara
Ova žena će se suprotstaviti Bidenu i Trumpu: ʼŽelim da Amerika bude kao Švicarskaʼ
Libertarijanci imaju prvog kongresmena u povijesti: Amash objavio i kandidaturu za predsjednika SAD-a
Demokrati su ove godine imali samo jedan jedini zadatak. Već su ga uprskali...
Prvi put u povijesti većina Amerikanaca podupire potpunu dekriminalizaciju seksualnog rada
Đivo Đurović opet nije uspio smijeniti Trumpa. I bijesan je...
Predsjednička kandidatkinja Tulsi Gabbard objasnila zašto je za legalizaciju svih droga
Amerikanci vjeruju Googleu i Amazonu više nego vladi, policiji, učiteljima i znanstvenicima
Libertarijanska stranka u SAD-u službeno podržala opoziv predsjednika Trumpa
Dvije američke općine više ne postoje: Stanovništvo nije htjelo plaćati lokalne namete pa su se samoukinuli
Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji
Novo na Liberalu:
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit
Index bi mogao biti kažnjen zbog 'diskriminacije katolika'. To nema nikakvog smisla
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavlja država
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama

Koliko ima istine u mitu o stagnaciji prihoda prosječnog kućanstva na zapadu?


Piše: Branimir Perković
7.3.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Koliko ima istine u mitu o stagnaciji prihoda prosječnog kućanstva na zapadu?

Koliko ima istine u mitu o stagnaciji prihoda prosječnog kućanstva na zapadu?


Piše: Branimir Perković
7.3.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Socijalisti obično ne vole razgovarati o ekonomiji. Svjesni su da u ozbiljnom razgovoru o ekonomiji ne mogu parirati ekonomskim liberalima. Naravno, to ne znači da ne mogu pokušavati banalizirati ekonomiju i svoditi je na čisto društveno pitanje umjesto na ono što ekonomija primarno je, disciplina koja koristi kvantitativno mjerljive pokazatelje i analize da bi došla do najoptimalnijeg načina rješavanja stvarnih problema.

Temeljni "problem" koji ekonomija pokušava riješiti je oskudnost resursa. Da resursi nisu oskudni, ekonomija jednostavno ne bi bila potrebna. U tim pokušajima da riješi stvarne probleme koji proizlaze iz same stvarnosti ekonomija koristi multidisciplinaran pristup, u što osim matematičkih i statističkih pristupa koristi i sociološke, psihološke, povijesne i druge pristupe, pa tako čak postoji i grana ekonomije koja koristi teorije i metode koje se koriste u fizici. Ali osnova ekonomije je kvantificiranost, mjerljivi kriteriji koji dokazuju ili osporavaju teoriju. Problem koji se pojavljuje je taj što iako pokušava kvantificirati i izmjeriti matematičkim i statističkim metodama ipak se na kraju bavi procesima koji su u svojoj srži društveni, što dovodi do toga da je praktički nemoguće obuhvatiti sve varijable koje utječu na promatrani problem. Da bi se riješio problem toga što je nemoguće obuhvatiti baš sve faktore, ekonomija je prisiljena selektirati one varijable koje najviše utječu na promatrani problem. To znači da metodologija odabira tih faktora znatno utječe na krajnji rezultat i interpretaciju.

Socijalisti se najčešće klone tog znanstvenog pristupa ekonomiji i u diskursu ne koriste kvantitativne već kvalitativne faktore. Ne govore o produktivnosti, stopi rasta, isplativosti, profitu, dobiti, gubitku, statistici itd. nego o nejednakosti, društvenoj pravdi, odgovornosti, pravima, obavezama i slično. Ukratko, izbjegavaju objektivno i fokusiraju se na subjektivno.

Ipak, postoje slučajevi kada socijalisti koriste kvantitativne dokaze ako se uklapaju u njihov narativ, a to rade tako da selektiraju onu metodologiju koja će pokazati ono što žele, a kako je ekonomija komplicirana disciplina u kojoj teoretski bezbroj faktora utječe na krajnji rezultat, onda je tu selekciju faktora koji će prikazati ono što netko želi relativno lako napraviti. U tom slučaju se radi o lošoj metodologiji, ali socijalistima ionako nije bitna objektivnost i točnost ili bar aproksimacija stvarnosti nego prikazivanje onoga što njihov narativ diktira kao stvarnost.

Jedan od primjera je mit o stagnaciji realnih dohodaka kućanstava zadnjih nekoliko desetljeća.

Koristeći simplificiranu metodologiju socijalisti su tako stvorili predodžbu da realni dohodci većine stanovnika u razvijenim zemljama stagniraju i da je sve koristi gospodarskog rasta zadnjih desetljeća pobrala elita koju čini 1% najbogatijih.

Do rezultata koji podržavaju tezu o stagnaciji dohodaka dolaze tako da usporede današnje plaće s plaćama od prije nekoliko desetljeća, korigiraju za inflaciju i indeks potrošačkih cijena te na temelju toga izvlače zaključke. Taj pristup se ne može osporiti kao matematički i statistički pogrešan jer koristi kvantitativne pokazatelje da bi došao do odgovora na konkretno pitanje. Ali problem je upravo u tome što koristi inherentnu slabost ekonomije, a to je da se bavi potencijalno beskonačnim brojem faktora od kojih mora selektirati samo nekolicinu da bi uopće mogla doći do rezultata koji se mogu analizirati.

Ustvari se radi o jako lošoj metodologiji koja ne obuhvaća ni najbitnije faktore koji utječu na krajnji rezultat, a kamoli one manje „jake“. Jako bitni faktori koje taj pristup ne uzima u obzir su: 1. nenovčana primanja, 2. relativne cijene „skupih“ potrošačkih dobara (automobil, televizor, telefon, perilica…), 3.dohodovno nemjerljive koristi novih tehnologija, 4. starenje stanovništva.

⦁ NENOVČANA PRIMANJA

Zadnjih desetljeća u velikoj većini razvijenih zemalja je zamjetan veliki rast socijalne države i usporedno s time poreznog opterećenja i javnog duga. Problem s državnim transferima u smislu mjerenja realnih dohodaka je taj što porezi umanjuju financijska primanja od plaće i kapitala te ih transferiraju u socijalne programe koji su većinski u nenovčanoj formi. Primjer za to je državno zdravstveno osiguranje. Ono što država radi kada iz plaće automatski uzima dio namijenjen za zdravstveno osiguranje je da smanjuje realnu plaću i transferira je u nenovčanu uslugu. Tako efektivno smanjuje dohodak kućanstva, a za uzvrat mu daje nenovčanu uslugu. Statistički je dohodak po kućanstvu smanjen ako država podigne dio plaće koji oduzima za zdravstveno osiguranje i taj dio dohotka "briše" iz statističkih evidencija koje mjere novčani dohodak. Dobar primjer je SAD i model socijalne pomoći koji se počeo koristiti 60-ih i kontinuirano je rastao do današnjih dana, a odnosi se na „food stamps“ ili markice za hranu. Markice za hranu su nenovčani oblik socijalne pomoći koji ne ulazi u statističku evidenciju kao dohodak kućanstva, a efektivno to jest, dok se s druge strane financira porezima koji izravno (oporezivanje plaće i kapitala) ili neizravno (porezi poslovnim subjektima što smanjuje potencijal za rast plaća) smanjuju dohodak kućanstava koja ne primaju taj oblik socijalne pomoći.

Svi nenovčani socijalni transferi od strane države smanjuju dohodak jednih kućanstava da bi država ta primanja transferirala u nenovčane socijalne usluge, što efektivno umanjuje statistički mjerljive realne dohotke kućanstava.



Jednostavno, veći porezi direktno ili indirektno smanjuju dohodak kućanstava, a porezi zadnjih desetljeća rastu u većini razvijenih država.

⦁ RELATIVNE CIJENE „SKUPIH“ POTROŠAČKIH DOBARA

Popularno je kritizirati „konzumerizam“, ali činjenica je da on funkcionira jer ga ljudi žele. Upravo oni koji imaju najbolje životne uvjete postaju kritičari „konzumerizma“ dok oni koji se tek uspinju do maksimalne razine zadovoljenja trenutno zadovoljivih potreba shvaćaju da konzumerizam nije nekakva marketinška zavjera kojom se ljude želi natjerati da kupuju stvari koje ne žele. Dapače, cijela ideja konzumerizma je zadovoljenje ljudskih potreba. Činjenica stoji da, kada dođemo do određene razine zadovoljenja nekih potreba, počinjemo otkrivati neke sasvim nove potrebe. Ustvari, tek kada približno ostvarimo neke primarne potrebe (hrana, stanovanje i slično) obratimo pozornost na druge potrebe koji nisu od životne važnosti.

Industrijska proizvodnost pojeftinjuje dobra, a svrha dobara je da zadovoljavaju ljudske potrebe. To znači, što se industrijski proces proizvodnje nekog proizvoda više optimalizira i pojeftini, to se cijena samog dobra snižava i ono postaje dostupnije većem broju ljudi.

Ono što se događa zadnjih nekoliko desetljeća je da pojeftinjuje relativna cijena hrane tj. cijena po jedinici kalorije, da pojeftinjuju televizori, automobili, računala itd. Ta dobra postaju dostupna većem broju ljudi i danas daleko veći udio kućanstava posjeduje televizor, telefon, radio i automobil nego prije 10,20, 30 i više godina. Raste i unos kalorija po stanovniku u cijelom svijetu, što je dovelo do toga da prvi put u povijesti problem pretilosti predstavlja veći problem od problema gladi.

To što danas ljudi unose više kalorija nego ikada u povijesti te što su nekada skupa potrošačka dobra kao televizor, telefon, radio i automobil postali prisutni i u najsiromašnijim kućanstvima se ne uklapa baš u priču o stagnaciji realnih dohodaka kućanstava.

Slika 1. Postotak kućanstava u SAD-u koja posjeduju televizor 1950-2000

Izvor: Journal of Sonic Studies

Slika 2. Unos kalorija po stanovniku 1961-2011

Izvor: OECD

⦁ DOHODOVNO NEMJERLJIVE KORISTI NOVIH TEHNOLOGIJA

Da ste nekome prije 20 godina rekli da će ubrzo postojati uređaj koji će objedinjavati televiziju, radio, fotoaparat, poštu, novine i još na to dodati nekoliko sasvim novih uređaja koji će olakšavati komunikaciju, vjerojatno bi vas strpali u ludnicu. Ali današnji mobiteli su upravo to, objedinjenje nekoliko skupih potrošačkih dobara za koje bi ljudi prije nekoliko desetljeća trebali raditi na stotine sati da bi ih priuštili. I ne samo to, nego mobilni uređaji još i proširuju mogućnosti tih brojnih uređaja, a sve za djelić relativne cijene koju bi morali platiti prije nekoliko desetljeća za svu tu silu uređaja.

Danas to shvaćamo zdravo za gotovo, ali sama ideja da možemo trenutno komunicirati s milijardama ljudi iz svih krajeva svijeta je nešto na čemu bi svakom od nas pozavidio svaki milijunaš. Globalna komunikacija i globalna mobilnost, što je nekada bila privilegija male bogate elite, danas je nešto što se podrazumijeva kao mogućnost gotovo svakog građanina razvijenog svijeta.

Ali sve te nefinancijske koristi ne ulaze u financijske statističke izvještaje o dohotku kućanstava, iako danas i najsiromašnija kućanstva imaju veće mogućnosti za komunikaciju i mobilnost od velike većine bogatijih kućanstava prije nekoliko desetljeća.

Zahvalnost za to dugujemo novim tehnologijama, ali valja naglasiti da je taj tehnološki razvoj bio relativno velik socijalni ujednačivač u smislu da je širokim masama omogućio pristup praktički neograničenom fondu znanja i informacija, praktički izjednačio komunikacijske mogućnosti bogatih i siromašnih i doveo do širokog pristupa globalnoj mobilnosti što je prije bila privilegija isključivo bogatih.

⦁ STARENJE STANOVNIŠTVA

Stanovništvo razvijenih zemalja sve više i više stari, a to znači da je relativni udio radno aktivnih u ukupnoj populaciji sve manji. Kako umirovljenici imaju manje dohotke od radno aktivnog stanovništva, onda rast udjela umirovljenika u populaciji znači pad realnih dohodaka. Nadalje, prosječna veličina kućanstava je kontinuirano padala od vremena Drugog svjetskog rata. Svakome tko je matematički pismen bi trebalo biti jasno da kada se broj dijeli manjim brojem rezultat će biti veći, a u smislu mjerenja dohotka po kućanstvu to znači da se danas ukupni dohodak kućanstva dijeli na manje osoba tj. da svaka osoba ima veći dio tog dohotka. Umjesto da se dohodak kućanstva dijeli na 3,42 dijela kao u SAD-u 1947. godine, danas se dijeli na svega 2,53 dijela i veći dio dohotka otpada na jednu osobu. Kada se doda samo ovaj faktor u izračune realnih dohodaka kućanstava, on radikalno mijenja krajnji rezultat, a posebno kada bi se dodali svi bitni faktori.

Slika 3. Prosječni broj ljudi po kućanstvu u SAD-u

Izvor: US Census Bureau

Svaki od ovih faktora zaslužuje posebnu analizu utjecaja na stvarnu razliku kvalitete života današnjih kućanstava u odnosu na kućanstva prije nekoliko desetljeća. Rezultati koje promoviraju socijalisti su dobiveni sasvim pogrešnom metodologijom i kao takvi jednostavno predstavljaju lošu ekonomsku analizu. Kompleksnost ekonomije je čini ranjivom na ovakve krive metodologije i interpretacije koje selektiraju samo neke faktore i oko njih grade sliku o jednom kompleksnom fenomenu. Koristeći lošu metodologiju ekonomskih istraživanja se može prikazati praktički sve što se želi ili, bolje rečeno, može se uspostaviti metodološki krivi dokaz koji služi obrani nekog narativa, u ovom slučaju socijalističkog. Sve takve manipulacije treba prozvati kao lošu znanost jer jednom opće prihvaćene predodžbe je jako teško iskorijeniti ma koliko pogrešne bile.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.