"Koliko plaćamo politikanstvo Saveza novinara Hrvatske (SNH)? I do 10.000 eura u 30 godina, ali prava cijena je erozija novinarstva", naslov je kolumne koju je za Večernji list napisala novinarka Valentina Wiesner, izražavajući duboko nezadovoljstvo politizacijom sindikata čiji je dugogodišnji član.

"Svrha tog odricanja u sindikalnu blagajnu je kolektivno pregovaranje, zaštita radnih i socijalnih prava i pravna pomoć. Ne marširanje za pripadnike Palestinskog islamskog džihada ili Hamasa ili zaposlenika u medijima u njihovu vlasništvu. Ne putujuća izložba 'Učinili smo što smo mogli, zapamtite nas', aktualna u Splitu, koju je SNH, kako se hvali na službenoj web stranici, pokrenuo za, kako ih nazivaju, ubijene kolege novinare iz Gaze, prenoseći citat Palestinskog sindikata novinara o 'izraelskoj okupaciji nad palestinskim novinarstvom, masakrom i ubijanjem svjedoka istine'.

Čak i da je na isti način pristupio masakru civila i novinara 7. listopada 2023. koji je izazvao rat u Gazi, umjesto da izabere stranu u sukobu (a nije), nema mandat članstva, a ni Statuta, ni za jedno ni za drugo", upozorava Wiesner.

Zaista, ne trebate biti član da biste primijetili kako su i HND i SNH posljednjih godina, otkako su ih preuzeli Maja Sever i Hrvoje Zovko, postali oružje u ideološkim i geopolitičkim ratovima, zauzimajući stranu koju bi i inače krajnja ljevica zauzela. Bilo je pitanje vremena kad će se naći novinari koji će postaviti ova logična pitanja koja Wiesner postavlja u svojoj kolumni. Čudim se samo što se to nije dogodilo ranije.

Podsjetimo, HND i SNH suorganizirali su u kolovozu prošle godine marš podrške "novinarima i civilima u Palestini". Ne bi to bilo ništa sporno (osim što isti nisu baš nikako reagirali dvije godine ranije, kad je počinjen masovni pokolj civila u Izraelu, koji je pokrenuo kasnije sukobe) - da oni pod tim "novinarima i civilima" nisu eksplicitno naveli imena osoba koje su dokumentirano bile članovi terorističke organizacije Hamas, a neke od njih su i javno slavile pokolj Židova i drugih stanovnika Izraela 7. listopada.

Organizatori ne mogu reći da nisu znali o kome se radi. Prvo, to su novinari, njihov je posao provjeriti osobe o kojima pišu - tako da su već po svojoj vokaciji morali znati da je riječ o hamasovcima i ratnim aktivistima koji su mogli pozirati ili čak glumiti novinare, ali radili su u službi terorističkog režima.

Čak i da to nisu provjerili, opet su znali. Čim sam vidio najavu za marš na profilu Maje Sever, budući da su mi imena poginulih "novinara" zvučala poznato, potražio sam dokaze i prilijepio joj na zid. Mislio sam - možda stvarno ne zna. Odustat će kad shvati da organizira marš za teroriste. Ali, jok - nikakve reakcije nije bilo, iako je osim moga bilo jako malo komentara na toj objavi.

Sljedećeg dana ona i Zovko šetali su s ekipom, uz ratne bubnjeve, po centru Zagreba noseći slike poginulih hamasovaca.

Njihov aktivizam kroz SNH i HND se nastavlja. Sada organiziraju u Splitu izložbu, opet za iste hamasovce. Na ludosti novinarskih društava i klubova odavno sam otupio, iskreno bilo bi čudno da učine nešto razumno, ali sad kad sam vidio da se konačno počinju javljati članovi koji u takvom aktivizmu ne vide smisao ni svrhu, ponovno me zainteresiralo. Pa sam se obratio samoj Glavi operacije, gospođi Sever, s izravnim pitanjem podržava li ona osobno stvarno islamističke i terorističke organizacije na Bliskom istoku i je li to službeni stav SNH i HND-a.

"Službeni stav SNH je da je popis novinara koji su obuhvaćeni našom izložbom službeni popis Međunarodne federacije novinara. Osobno ne podržavam islamističke i terorističke organizacije na Bliskom istoku", odgovorila je Sever.

Dakle, prebacuje odgovornost na Međunarodnu federaciju novinara. Samo što nije rekla "ja s time nemam ništa, samo provodim odluke onih iznad sebe". Gospođa inače, osim funkcije predsjednice SNH i potpredsjednice HND-a, obnaša i funkciju predsjednice Europske federacije novinara. Tko donosi odluke u toj Međunarodnoj federaciji novinara... mislim, osim nje?