Piše: Mario Nakić
19.9.2020.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Mario Nakić
19.9.2020.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Novinari se čude što su teorije zavjere postale strašno popularne posljednjih mjeseci, a upravo na to sam upozoravao od početka ovog ludila s koronom. Popularizacija ludih i neznanstvenih teorija o nastanku koronavirusa i pogotovo o onome što se nakon toga događalo (i još uvijek se događa) je sasvim normalna posljedica i stvari bi mogle postati još gore.
Ne možemo kriviti ljude koji vjeruju u teorije da korona ne postoji ili da je virus namjerno stvoren da bi netko (ili neki ljudi) postigli svoje financijske ciljeve ili uveli neku diktaturu na globalnoj razini. Budimo realni, stvari idu u tom smjeru. Da su ljudi u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji od početka bili iskreni i realni, da su ljudi u medijima radili savjesno novinarski posao, odgovor na koronu diljem svijeta sigurno bi bio drukčiji i teoretičari zavjere bi i danas bili ono što su bili prije godinu dana - gotovo beznačajni, na marginama društva.
Gdje je moć?
Teoretičari zavjera u pravilu polaze od pretpostavke da je moć skoncentrirana u jednoj točki ili u nekoliko međusobno povezanih točaka i da se iz tih točaka manipulira ili upravlja svima. U stvarnosti, moć je raspršena na preko 7,5 milijardi individua. Svatko od nas posjeduje jedan dio te moći. To znači da nitko nije svemoguć i nitko nije posve nemoćan. Svaka individua utječe i na neki način daje svoj doprinos upravljanju društvom. Neki od nas imaju veći, a neki manji utjecaj. Tako da ovako velike stvari i događaji ili slijedovi događaja, koliko god izgledali "planirano" - nisu planirani već su posljedica mnoštva spontanih reakcija na neočekivane i nove okolnosti.
Budući da sam optimist i imam povjerenja u ljudski rod (na osnovu svega što sam naučio iz povijesti), do ožujka ove godine nikada ne bih rekao da je čovječanstvo (ili njegov veći dio) u stanju napraviti tako kobne i velike pogreške. Nisam vjerovao da se to može dogoditi jer sam imao povjerenja u međunarodne institucije, prvenstveno znanstvenu zajednicu i medije. Znao sam da ima pokvarenih znanstvenika i novinara - kao, uostalom, u svakoj branši - ali vjerovao sam da na kraju, kada su poznate sve bitne činjenice, razum mora prevladati. Međutim, također sam znao da su u takvim, novim i kriznim situacijama, od ključnog značaja transparentno otkrivanje novih spoznaja i dokaza te objektivno i točno informiranje građana.
Pet minuta slave
Na početku koronakrize u svijetu, da su znanstvenici u WHO-u i drugim organizacijama dobro odradili svoj posao, da su stručnjaci reagirali stručno, da su mediji reagirali objektivno - lockdowna ne bi bilo. Međutim, sve je pošlo krivo. Na scenu su isplivali pojedinci koji su u ovome vidjeli priliku za svojih 5 minuta slave i iskoristili su to maksimalno. Natjecali su se u zastrašivanju jer svaka strašnija prognoza značila je bolju medijsku pokrivenost.
To je značilo planetarnu slavu nekim ljudima za koje inače, bez korone, nitko nikada ne bi čuo. Ljudi su dotad imali dosta visoku razinu povjerenja u mainstream medije i nisu imali objektivnog razloga da ne vjeruju svim tim silnim katastrofičnim predviđanjima. Nasjeli su. Namjerno govorim u trećem licu množine a ne u prvom jer ja nisam nasjeo, ali ja sam stvarno jedan od rijetkih koji su u dotad neviđenom jedinstvu medija vidjeli da nešto tu ne valja. Pa sam tražio znanstvene dokaze i shvatio da ima dosta pojedinosti o koroni koje mediji skrivaju od javnosti.
Kod nekih intelektualaca se moglo jasno vidjeti uzbuđenje jer su ti ljudi napokon dobili pažnju koju cijeli život čekaju. Neće je valjda sada upropastiti pa reći "Hej, nije to baš tako strašno, preživjet ćemo". Nakon toga bi opet bili beznačajni. Ugrabili su ljudi priliku i pokušali utjecati što više. Taj niz pojedinačnih interesa kod dijela znanstvene zajednice, spojen s interesima vlasnika medija koji su dijelom profitirali od lockdowna i još prikupljali mnogo više klikova nego inače (kad su ljudi u panici i strahu, onda baš vise na portalima i čekaju nove vijesti, nove "brojke"), to se sve zajedno poklopilo i dobili smo strašno dezinformiranu, nekritičnu masu koja je vapila za spas. Pomoć.
Uloga politike i medija
Političari su, pak, u tome vidjeli svoj interes. Sada je njihova šansa da učine "nešto" i spase građane od tog zla koje im prijeti. Oni su se natjecali koji će učiniti više, a kada političari nešto "čine", to onda obično znači represiju. Nemojmo se zavaravati, nije to nitko "gore" isplanirao protiv nas, to smo si sami učinili. Splet okolnosti, jako loših okolnosti bez presedana. Nikada nisam vjerovao da bi si čovječanstvo iz čista mira moglo tako nešto učiniti, ali evo nas.
Novinari su u tome odigrali ključnu ulogu i nadam se da je sada valjda svima jasno kolika je moć medija. Mediji su moćniji od same države jer ako se udruže, kao što su se sada udružili, oni mogu stvoriti takav pritisak na državnike da ovi učine stvari koje inače ne bi nikada napravili. I mogu pomoći onim wannabe diktatorima na vlasti koji samo čekaju priliku da prekorače ustavne ovlasti. U demokraciji i slobodnom društvu mediji služe kao kontrola vlasti, ali problem nastaje kada mediji ovise o državnoj pomoći kao što je to slučaj kod nas, a vjerojatno i u mnogim drugim zemljama.
Moć ideologije
Svejedno, ja ne vjerujem da su novinari to radili (dezinformirali, manipulirali itd.) zbog novca. Mnogi ovo zapostavljaju ili zaboravljaju, ali ideologija je puno snažnije gorivo i poticaj za akciju nego novac. Još u prošlom stoljeću, tolike komunističke diktature diljem svijeta nisu osnovane zbog novca, već zato što su mase bile opijene ideologijom. Mase su vjerovale u socijalizam, toliko da su zbog toga bile spremne i prihvatiti kršenja ljudskih prava, politička smaknuća i slično. Ljudi to rade zbog ideologije puno više nego zbog novca.
Među novinarima ima još uvijek dosta socijalista (to možemo vidjeti svako malo, na primjer, kada u Večernjem listu pročitate članak "Socijalizam je pravda, zašto ne bismo probali opet?"). Ali puno više od socijalizma - za koji mislim da ipak više nema šanse - u medijima je zastupljena druga ideologija, etatizam. Ona je u 21. stoljeću postala dominantna i ta će nas ideologija jako skupo koštati.
Etatisti, da pojednostavim, misle da je prosječni građanin jako glup. Uzmite si za primjer Matiju Babića ili nekog njegovog novinara, npr. Jarića Dauenhauera. Dakle, oni vjeruju da su ljudi u suštini glupi i, kada imaju slobodu, činit će loše stvari i društvo će propasti. S druge strane, država je za etatiste simbol savršenstva. Ona ne može pogriješiti. Zato, da bi društvo funkcioniralo, ta savršena država treba imati što veću kontrolu nad građanima. Onda će građani činiti pametne stvari - kad ih država prisili da čine pametne stvari. I tako će društvo, po etatistima, napredovati. To možete sve provjeriti u Jarićevim člancima na Indexu, on se pita "Zamislite što bi bilo da nema mjera i da se ljudi ponašaju kako hoće". Njemu je nezamislivo, recimo, da čovjek sam zaključi da mu je bolje držati distancu zbog svoga zdravlja. Etatisti misle da čovjek nije u stanju to zaključiti, već ga treba država prisiliti - "za njegovo dobro".
Oni, međutim, griješe što potpuno zapostavljaju jedan faktor: čovjekovu slobodnu volju. Zato su svi modeli, sve predikcije s početka krize, gadno pogriješili, jer nisu uzeli u obzir da će ljudi sami promijeniti ponašanje svojevoljno, kada dobiju bitne informacije. A čovjekova volja je najbitniji element prilikom bilo kojeg modeliranja. Za više o toj temi, čitajte Misesa.
Dakle, etatisti, koji čine veliku većinu novinara, dobili su koronu kao poklon iz vedra neba jer konačno su imali argumente da ljude pokušaju nagovoriti na veću državnu kontrolu. I to je ono što još uvijek pokušavaju, samo im više ne ide. Pokušavali su to i ranije preko klimatskih promjena. Isti ljudi koji su o Greti Thunberg pisali kao što kršćani pišu o Isusu Kristu, isti ti ljudi su o koroni pisali na način da vas zastraše i podignu što veću uzbunu. Samo traže razlog za što veću državnu intervenciju jer to je njihov mokri san.
Teoretičari zavjere imaju svoj interes
Dobro je što su ih građani prozreli, ali nije dobro što većina građana ne vidi ovo o čemu pričam - to NIJE nikakva bjelosvjetska zavjera niti je novac glavni motiv. Jednostavno, dogodio se takav splet okolnosti i svatko gleda kako da to iskoristi za sebe. Nekima je motiv možda novac, nekima ideologija, a nekima trenutak slave za koji su živjeli.
Nakon svega ovoga, povjerenje u medije je poljuljano, ozbiljno poljuljano, a posljedica je masovno prihvaćanje teorija zavjere.
U toj situaciji ljudi se okreću alternativnim medijima i nerijetko raznim paraznanstvenicima koji im nude zanimljive teorije. Opet, i oni imaju svoj interes u tome, a oni kojima prodaju svoje teorije vjeruju kako njihovi gurui rade to "za dobrobit planeta" ili slične gluposti. Te teorije nemaju nikakvog smisla i padaju na prvom logičkom testu.
Lockdown je bio sve samo ne "globalistički"
Jedna od najčešćih teorija koje u zadnje vrijeme čujem jest ona kako je to "sve plan globalista". A ja onda pitam: zašto bi globalisti učinili nešto što će zatvoriti međunarodnu trgovinu i prekinuti međunarodna putovanja? Ja sam osobno u neku ruku globalist jer vjerujem u dobre namjere međunarodnih institucija (iako i one mogu pogriješiti, kao što smo sada vidjeli), vjerujem u dobrobit međunarodne suradnje, trgovine, ulaganja. Lockdown je poslužio onima koji mrze globalizam da konačno dođu na svoje - granice su bile zatvorene, međunarodna trgovina iznimno ograničena, putovanja praktički prekinuta. To nije u interesu globalizma, to je sve u interesu nacionalizma.
Ali nacionalistička desnica će u svemu lošem vidjeti "globaliste" koji su dežurni krivci. Kad vam se pokvari bojler u kupaonici, okrivite vražje globaliste. Pomaže, zar ne?
Ako vam stvarno smeta globalizam, razmislite kako biste živjeli da ga nema. To znači bez računala, mobitela, automobila - sve te stvari imamo povoljne upravo zahvaljujući globalizmu - slobodnoj međunarodnoj trgovini i suradnji. Najbliži primjer romantične nacionalističke države vam je Sjeverna Koreja. Oni su pravi antiglobalisti - ne surađuju ni s kim, gotovo da i ne trguju preko granice, potpuni "ekonomski suverenizam". Želite li živjeti u takvoj državi? Ja ne, hvala.
Da zaključim: koronakriza je nastala spontano. Nema nikakve zavjere niti bi zavjera imala smisla. Da, sasvim je moguće da se spontano dogodi takav loš splet okolnosti. To ne znači da krivci ne postoje, oni koji su se dezinformiranjem javnosti i manipuliranjem informacijama okoristili na materijalni ili neki drugi način.