LGBT pokret u Hrvatskoj se iz nekog razloga svakim javnim istupom pokušava politički istaknuti što ljevije. Tako su i na večerašnjem prosvjedu "protiv terorizma" (kojem je povod subotnji suzavac u klubu Super Super za koji tvrde da je inspiriran mržnjom prema LGBT osobama) bili istaknuti neki transparenti s crvenim petokrakama. Posebno mi je zanimljiv jedan natpis "Za FreeDOM spremni" uz dvije crvene petokrake. Znači, komunizam bi trebao imati neke veze sa slobodom?

OK, razumijem da ima ljudi koji ne poznaju noviju hrvatsku i svjetsku povijest, razumijem i to da totalitarni režim nekima znači sloboda, ali teško mi je shvatiti otkud baš na LGBT prosvjedima tolika ljubav prema komunizmu budući da komunistički režimi u povijesti, a neki čak ni danas, nisu pokazivali previše ljubavi prema LGBT osobama. Baš naprotiv, u komunističkim režimima brojni su homoseksualci zakonski progonjeni i kažnjavani dugim zatvorskim kaznama, pa i smrću.

SFRJ

Bivša Jugoslavija je nakon 2. svjetskog rata krenula žestoko u napad na LGBT osobe. Franko Dota, autor rada "Javna i politička povijest muške homoseksualnosti u socijalističkoj Hrvatskoj", navodi kako je razdoblje između 1945. i 1951. bilo "vrijeme progona i skrivanja" kad je osuđeno ukupno 80 muškaraca i 10 žena zbog "povrede javnog morala protuprirodnim bludom". Socijalisti se opravdavaju kako se u to vrijeme homoseksualce zakonski kažnjavalo (ili slalo na prisilno liječenje) i u mnogim zapadnim, kapitalističkim zemljama, međutim Zapad je dekriminalizirao homoseksualnost puno prije socijalističkih zemalja.

Kasnije, od 1951. do 1977. osuđeno je još 500-tinjak ljudi. Komunisti su najviše predbacivali homoseksualcima da su produkt kapitalizma (što pokazuje još veći apsurd današnje ljubavi predstavnika LGBT zajednice prema komunistima). Dota objašnjava kako je homoseksualnost od strane partije smatrana "buržoaskom i izopačenom" te proizvodom "nezasitnog kapitalizma". Smatralo se kako joj skloni mogu biti samo "dekadentni intelektualci", građanska klasa, svećenici i neradnici, odnosno pojedinci na koje se gledalo kao na "kvaritelje zdrave radničke omladine".

Kasnije je borba protiv homoseksualizma u Jugoslaviji sve više jenjavala, da bi partija konačno 1976. zatražila dekriminalizaciju, no bilo je upozorenja kako izgradnja socijalizma zahtijeva "novog i zdravog čovjeka", ideološku kategoriju iz koje je unaprijed isključen svaki oblik neheteroseksualnog života. Premda je SFRJ slovila za najliberalniju među socijalističkim zemljama, homoseksualnost na području bivše Jugoslavije postala je potpuno normalna tek padom socijalizma 1990. godine.

Kuba

Tijekom Kubanske revolucije Fidel Castro i njegova desna ruka Che Guevara ubijali su homoseksualce bez ikakvog suda, smatrajući ih produktom kapitalističke kulture i Amerike. Kasnije, kad Che više nije imao nikakav utjecaj, Castro je dekriminalizirao homoseksualnost u Kubi. Jesu li pripadnici LGBT zajednice tamo imali problema i nakon dekriminalizacije 1970-ih, teško je reći budući da ne postoje neovisni izvori o stanju ljudskih prava u toj zemlji koji nisu pod upravljanjem komunističke vlade.

SSSR

Za vrijeme Staljinove vlasti sovjetski boljševici nisu imali nimalo milosti prema LGBT osobama. Staljin je za njih odredio 5 godina zatvora ili prisilnog rada u sibirskim logorima.

"Gay povijest tijekom Sovjetskog Saveza praktički ne postoji. Ljudi o tome nisu smjeli ni pričati", prisjeća se ruski umjetnik Yevgeniy Fiks koji je prebjegao u SAD. Realno gledajući, nije lako biti gay ni u današnjoj, Putinovoj Rusiji, ali barem možeš o tome pričati i živjeti kako želiš (samo što se LGBT lifestyle ne smije reklamirati u javnosti, to je u Rusiji danas zabranjeno).

Sjeverna Koreja

Sjeverna Koreja nema zakona koji zabranjuje bilo kakvu vrstu seksualnosti, dakle može se reći da homoseksualnost nije konkretno kriminalizirana. Međutim, postoji zakon koji zabranjuje "ponašanje koje nije u skladu sa socijalističkim poretkom Sjeverne Koreje" i na osnovi toga zakona dosta često su mnogi građani osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne ili prisilni rad. S obzirom na nedostatak neovisnih medija s toga područja, jako teško dolaze prave vijesti iz Sjeverne Koreje. Južnokorejski Koean Times objavio je 2011. vijest, pozivajući se na Radio Slobodna Sjeverna Koreja, da su dvije lezbijke osuđene na smrt strijeljanjem zato što su "pod utjecajem kapitalizma".

Kina

Komunistička vlast u Kini nije se uopće htjela baviti homoseksualizmom pa je zakone koji reguliraju LGBT ponašanja prepustila pokrajinama skroz do 2001. godine. Do kraja prošlog stoljeća u mnogim su se kineskim gradovima provodile "čistke", odnosno policija je redovito obilazila mjesta za koja se pročulo da se na njima okuplja LGBT populacija te su ih privodili i mučili u policijskim postajama, optužujući ih za razne kriminalne radnje. Homoseksualci u Kini su još donedavno bili predmet iživljavanja državnih aparata.

Čak i dan danas u kineskim školama se uči da je homoseksualnost bolest, a lezbijka koja je zbog toga odlučila tužiti Ministarstvo obrazovanja našla se pod udarom cenzure medija.

Zaključak

Kako u prošlom stoljeću, tako i danas, najbolji tretman i najviše slobode za LGBT osobe, kao i za osobe bilo koje nacionalne, vjerske, spolne pripadnosti ili seksualne orijentacije, jest u zemljama koje njeguju što veće osobne i tržišne slobode, dakle u kapitalističkim zemljama s tržišnom ekonomijom. Nakon nekih većinsko islamskih zemalja na Bliskom istoku i siromašne središnje Afrike, pripadnici LGBT zajednice i dan danas najgore prolaze u komunizmu. Stoga nema nikakvog smisla, ako ćete na LGBT prosvjedu, koji bi trebao biti za osobne slobode, veličati totalitarni režim koji nije tolerirao nikakve političke, vjerske, nacionalne, pa ni seksualne razlike pojedinca, onda znači da pravite cirkus od događaja i svoje borbe.