Mnogo je rečeno o zastrašujućim modelima koji su u proljeće projicirali zapanjujući broj smrtnih slučajeva od novog koronavirusa. Posmatrajući unatrag, koliko god loša bila pandemija, nikada se nije ni približila sumornim predloženim brojevima - upravo onim brojevima koji su racionalizirali lockdowne cijelog društva u Italiji, Velikoj Britaniji, New Yorku, a zatim i na mnogim drugim mjestima kako se pandemija širila.

Ono s čime se istraživači muče od tada jest kako izmjeriti učinak različitih poduzetih mjera. Znamo li uopće da li ovo što radimo djeluje? Gdje su dokazi za to i postoje li druge stvari koje bismo umjesto toga trebali učiniti?

Prirodno, zagovornici zaključavanja već dugo govore kako je snažno vladino djelovanje spriječilo sve vrste užasa. Ako ništa, loši ishodi koje smo imali u proljeće i jesen ukazivali su da nismo učinili dovoljno. Skeptici, s druge strane, tvrde da zaključavanja nisu samo naštetila našem društvu - fizički, ekonomski i mentalno - već da su se krivulje stope zaraze kretale onako kako su se kretale bez obzira na to što su političari provodili, često i prije poduzimanja snažnih političkih akcija. Znanstveni članak Andrewa Atkesona, Karen Kopecky i Tao Zhe iz NBER-a iz kolovoza, "Četiri stilizirane činjenice o COVID-19", opisuje neugodan položaj većine kreatora politike: čini se da se virus brzo širi, selektivno ubija i ni na koji način ne reagira na sve što čine dobronamjerni političari.

Opća rasprava o koroni brzo je postala bitka za ukazivanje na ovu ili onu zemlju: lockdowneri su izabrali Australiju i Novi Zeland; skeptici su izabrali Švedsku i Tajvan. Ljutite svađe u političkim arenama i na uredničkim stranicama postale su svakodnevica. Stope smrtnosti u Švedskoj daleko su nadmašile one iz susjednih zemalja, što je tema o kojoj smo već u kolovozu pokušali reći više. Američkoj i britanskoj publici koja ne razlikuje Bergen od Ystada, ni nejasni danski od finskih diftonga, veća stopa smrtnosti i slabija ograničenja bili su konačni dokaz da je malo otvorenija strategija Švedske zakazala. Nema veze što se nordijske zemlje mogu razlikovati u ostalim aspektima. Statistička analiza s jednom varijablom u najgorem slučaju, dok Švedsku praktički nitko nije uspoređivao s Velikoj Britanijom, Belgijom ili Francuskom.

Možda su se države međusobno uvelike razlikovale po načinima koji bi takve naivne usporedbe potpuno zavarali: demografski podaci, gustoća naseljenosti, šok od covida, učinak vladinih savjeta, meke kulturne vrijednosti načina na koji stvarni ljudi komuniciraju i kako reagiraju na pandemiju. Osim toga, sve su te zemlje uvele toliko novih politika i promjena u ponašanju da su čak i nama koji smo ih pokušali razumjeti brzo postale nejasne.

Ono što nam je trebao bio je eksperiment, gdje su kontrolirane sve te razlike u pozadini. U idealnom slučaju, jurisdikcija sa sličnim uvjetima koja djeluje po sličnim pravilima; gdje su se neka njihova područja čvrsto zaključala, dok se susjedne županije, u svakom pogledu identične, nisu. Danski su znanstvenici učinili upravo to. Istraživanje "Učinci lockdowna na prijenos Sars-CoV-2 - dokazi sa Sjevernog Jutlanda", autora Kaspera Planeta Keppa (profesor biokemije i biomedicine na Tehnološkom sveučilištu Danske) i Christiana Bjørnskova (profesor ekonomije na Sveučilištu u Aarhusu) sada je dostupno na stranici MedRxiv.

Krajem ljeta otkrivena je nova mutacija virusa Sars-CoV-2 među farmama kuna u Danskoj. Te su informacije iznenada postale važne u danskoj raspravi u listopadu, kada su istraživači s Danskog instituta za serum upozorili na mutaciju, a političari zahtijevali akciju. Dana 4. studenog, premijerka je najavila da će u danskoj regiji Sjeverni Jutland sedam općina ući u potpuni lockdown, zatvaranje komercijalnih i zabavnih aktivnosti te javnog prijevoza. Među njima, u istoj regiji Sjevernog Jutlanda, bile su raštrkane četiri općine koje to nisu učinile; ostale su pod tada prilično umjerenim pravilima u odnosu na ostatak regije. Ekstremnim zaključavanjem pogođeno je ukupno 280.000 ljudi i 126.000 radnih mjesta, jer je ljudima zabranjen prelazak općinskih granica i ako idu na posao.

Evo zlatne prilike za mjerenje utjecaja vrlo strogih zaključavanja na širenje infekcije. Usporedbom inače vrlo sličnih općina - jezika, kulture, administrativne regije, zemljopisa - danski bi profesori mogli izbjeći probleme s utvrđivanjem uzroka i posljedica koji su ometali promatranje među različitim zemljama. Uz to, zaključavanje sedam općina nije bilo opravdano zbog različitog broja slučajeva ili širenja virusa, već samo zbog zabrinutosti zbog nove mutacije koja se naknadno pokazala neutemeljenom.

Prije većih blokada u naših sedam općina, nije bilo uočljive razlike između dviju skupina općina Sjevernog Jutlanda. Sedam dana prije zaključavanja, stroga skupina imala je 0,15 pozitivnih testova na tisuću stanovnika dnevno u usporedbi s 0,14 u otvorenoj skupini. I u proljeće, kada je testirano mnogo manje ljudi, prva skupina imala je ukupno 0,69 pozitivnih testova na tisuću stanovnika, dok je otvorena grupa imala 0,82 pozitivna testa (sve su razlike statistički neznatne).

Tretirajući te dvije skupine kao samostalne jedinice, Planeta Keep i Bjørnskov pišu:

"[Prije] intervencije nismo pronašli statistički značajne razlike između dvije skupine općina. Snažna sličnost u stopama zaraze u različitim vremenskim razdobljima prije intervencije snažno podupire tretiranje zaključavanja kao stvarni kvazi-prirodni eksperiment."

Kao što se vidi na slici 1 u radu, broj zaraza Covidom u dvije skupine već je padao prije pojave ozbiljnih ograničenja u zaključanim općinama - i nastavlja padati jednako u obje skupine. U nestatističkom smislu: gledajući identične općine, istraživači ne mogu otkriti nikakav utjecaj zaključavanja. Zaključavanje ne zaustavlja, usporava niti se čini da na bilo koji način utječe na buduće širenje bolesti.

Ono što je izvanredno je da studija uključuje dovoljno veliku populaciju da otkrije tu promjenu. Ima slične ispitne i kontrolne skupine sa stotinama infekcija u svakoj. Uložen je velik napor u masovno testiranje obje skupine, pa nije bilo šanse da testovi ne otkriju značajan broj infekcija. Profesori opisuju studiju:

"Najviše empirijskih skupova podataka usredotočenih na vrijeme i prostor koji su dostupni s dovoljnom statističkom snagom, odgovarajućom i homogenom kontrolnom skupinom, gotovo cjelovitim ispitivanjem i s najmanjim mogućim preprekama zagađenja koje je moguće zamisliti u stvarnom okruženju."

Za razliku od zastrašujućih projekcija zamišljenih modela, ovo je istraživanje pokazalo stvarne ishode stvarnih ljudi koji su išli svojim stvarnim pandemijskim životom. Moglo bi biti da zaključavanja funkcioniraju u nekim postavkama, u nekim jurisdikcijama i pod nekim uvjetima. No, u okruženju s dobrovoljnim poštivanjem zakona, velikim povjerenjem u vladu i mnoštvom općih informacija dostupnih građanima, poput Danske (i drugih nordijskih i sjevernoeuropskih zemalja), čini se da zaključavanje nije dodalo ništa što bi spriječilo širenje epidemije.

Je li ovaj rezultat jedinstven za pretežno ruralni dio Danske ili se u širem prijevodu zaključava kao preventivna politika, tek ćemo vidjeti. Budući da mu "nedostaju stvarni empirijski slučajevi kontrole za iste populacije", znanstvena zajednica nije uspjela doznati ​​što točno djeluje, a što ne. Međutim, brojna nedavna istraživanja koja pokušavaju zaobići različite probleme na različite načine također zaključuju da zaključavanje ne funkcionira.

Ono što nova studija sa sjevernog Jutlanda pokazuje jest da ekstremni oblik lockdowna nije uspio u jednom od društava koja najviše poštuju zakon na svijetu. Zašto bismo onda trebali očekivati ​​da lockdown djeluje bilo gdje drugdje?



Autori:

Joakim Book - novinar iz Švedske koji se bavi ekonomskim temama. Školovan na Oxfordu, piše za Financial Times te mnoge medije u SAD-u, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Švedskoj.

Christian Bjørnskov - profesor ekonomije na Sveučilištu Aarhus, Danska

Članak je originalno objavljen na stranicama Američkog instituta za ekonomska istraživanja (AIER)