"Vjerujem da će povijest proglasiti lockdown monumentalnom pogreškom na globalnoj razini koja se ne smije ponoviti", rekao je Mark Woolhouse, profesor na Sveučilištu u Edinburghu i zdravstveni savjetnik britanske vlade.

Woolhouse je dodao da je lockdown bio "panična mjera", ali priznaje da im je to u tom trenutku bila jedina opcija jer "nismo se mogli sjetiti ničeg boljeg".

"Ali tako krute mjere ne uzimaju u obzir razine rizika za različite pojedince. U ožujku smo se koncentrirali na škole kad smo se trebali skoncentrirati na staračke domove."

Profesor epidemiologije i infektivnih bolesti zaključuje kako se Vlada sada treba fokusirati na povećanje testiranja i sigurno otključavanje društva, a ne gledati kako da ga još više ograniči.

OK, dakle, počelo je. Stručnjaci polako skupljaju snagu i malo pomalo izlaze u javnost s gorkom istinom. Ono što su razumne osobe, koje nisu potpale pod utjecaj dotad neviđene medijske panike i histerije, od početka znale - lockdown je bio ogromna pogreška i ne smije se ponoviti. Ali zašto je uopće do njega došlo?

Zanimljivo je kako kaže da nisu imali izbora jer se u tom trenutku nisu mogli sjetiti ničeg boljeg. Kakvo je to opravdanje? Ne znamo što ćemo pa ćemo vas zato zaključati u kuće? Njemu je očito nepojmljivo da postoji opcija da ne učiniš ništa. Često je nečinjenje bolja opcija od činjenja, pogotovo ako možemo pretpostaviti da će činjenje počiniti veliku štetu cijelom društvu.

Ali jasno je, teško bi bilo u toj situaciji reći "Sorry, ali nismo pametni, ne možemo se sjetiti ničeg pametnog pa zasad nećemo činiti ništa." Razumijem da bi ih mediji bombardirali, javnost bi ih pojela. No, to onda samo znači da nije upravljala struka nego bijesna rulja. Struka je donosila mjere pod pritiskom rulje. Kako to zvuči? A to je, bojim se, bolna istina koju mnogi ne žele čuti.

Nisu krivi znanstvenici zbog pogrešnih mjera, ja sam siguran da je većina stručnjaka od početka znala da je lockdown velika pogreška i da će ga društvo plaćati godinama. Krivo je društvo koje očito nije zrelo da ima povjerenja u struku, u znanost. Društvo koje bi kamenovalo vladajuće političare i njihove stručne savjetnike da nisu odmah izašli s nekim mjerama, bilo kakvim. Ali takvo društvo onda ne možemo nazvati uređenim, to je onda barbarsko društvo.

Kako izgleda funkcioniranje uređenog i civiliziranog društva u kriznoj situaciji, pokazala nam je Švedska. Od njih bi cijeli zapadni svijet mogao i morao učiti.