Mediji su pogrešno informirali javnost o rezoluciji UN-a kojom se poziva na hitno humanitarno primirje u Izraelu. To je izazvalo niz očekivanih, ali pogrešnih reakcija.

Domaći mediji, oporbeni političari i Hamasovi influenceri na društvenim mrežama optužili su izaslanstvo Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima da je glasao protiv rezolucije o hitnom prekidu vatre i omogućavanju humanitarne pomoći stanovništvu Gaze. Hrvatska je jedna od samo 14 zemalja članica UN-a koje su protiv primirja, zaključuju Hamasovi propagandisti.

Ova informacija je šokirala hrvatsku javnost. Zaista, tko bi normalan bio protiv mira? Zašto je Hrvatska tako glasala? Pa su odmah krenule špekulacije - da smo si na taj način nepotrebno stavili metu na čelo, da smo glasali "po naređenju SAD-a", da je hrvatska vanjska politika "ulizivačka" itd. Hrpa optužbi koje nemaju nikakvo realno utemeljenje u dokazima i činjenicama, već su proizvod loših namjera i bezobrazluka.

Stvar je u tome da prva informacija nije točna, odnosno riječ je o vrlo bezobraznoj medijskoj manipulaciji. Nije točno da je Hrvatska glasala protiv primirja budući da je Hrvatska u prethodnoj rezoluciji glasala ZA primirje između Izraela i Hamasa. To je bila rezolucija gotovo identična onoj koju su mediji objavili, samo je imala amandman (na zahtjev Kanade) kojim se osuđuje teroristički napad Hamasa na Izrael 7. listopada ove godine i zahtijeva od Hamasa oslobađanje talaca. Dakle - hitno primirje, osuda terorističkog napada i oslobađanje talaca - zvuči sasvim razumno i miroljubivo.

Ta rezolucija, nažalost, nije usvojena. Zanimljivo je pogledati koje su zemlje glasale za, a koje protiv te rezolucije u kojoj se spominje Hamas. Za su bile sve države zapadnog svijeta, uključujući Hrvatsku. Protiv su glasale Kina, Rusija, Turska, sve arapske zemlje, većina afričkih zemalja - zapravo, sve diktature, autokracije i teokracije u svijetu. Ne trebam isticati da je takvih više nego liberalnih demokracija i zato rezolucija nije usvojena.

Nakon toga glasalo se o rezoluciji na prijedlog arapskih zemalja, onoj koja samo traži hitno humanitarno primirje, bez spomena Hamasa, terorističkog napada i talaca. Takva rezolucija jednostavno nije pravedna niti može jamčiti trajni mir. Jer nemoguće je imati mir s terorističkom organizacijom kojoj je jedini deklarativni cilj da te uništi.

Hrvatska je glasala protiv ove druge rezolucije ne zato što nije za primirje, već zato što je prva rezolucija pravednija i realnija. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje su se u ovom slučaju ponijele principijelno. Većina država Europske unije glasala je suzdržano. Zanimljivo kako novinari nisu prozvali i te "suzdržane" države da su "protiv primirja" jer ni biti suzdržan prema primirju nije baš nešto pohvalno.

Mene osobno ovakvo glasanje hrvatskog izaslanstva jako je ugodno iznenadilo jer je Hrvatska time dokazala da ima kralježnicu, nije ničiji vazal i ne služi se licemjernim trikovima u vanjskoj politici. Hrvatska je saveznik Izraela i toga se dosljedno pridržava. Kada ti saveznik bude tako okrutno napadnut, kao što je Izrael bio 7. listopada, najmanje što možeš učiniti jest poduprijeti ga, barem načelno, u njegovom pravu da se brani i zaštiti od budućih napada.

Oni koji optužuju Hrvatsku (mahom simpatizeri Hamasa i protivnici Izraela) da je postala meta terorizma zapravo su time priznali da i oni smatraju Hamas terorističkom organizacijom. Da je Hrvatska glasala protiv Izraela, nitko ne bi rekao da si je time stavila metu na čelo. To je dokaz da ni oni koji optužuju Izrael da je "teroristička država" ne misle to iskreno niti sami vjeruju u tu poštapalicu. Osim toga, oni dakle ozbiljno žele da se Hrvatska podvine i da vodi politiku prema željama terorista. Sve kako im se ne bi zamjerili! Pa kakva bi to država bila kad bi o svakoj svojoj odluci pazila na to što će na to reći neka teroristička organizacija?

Još je besmislenija optužba da je Hrvatska to učinila da se "uliže SAD-u". Podsjećamo, Hrvatska je jedna od samo 14 država iz cijelog svijeta koje su glasale tako. Vjerovati da SAD ima utjecaj na Hrvatsku, a ne i na ostatak svijeta, jako je naivno. Tvrditi da se ostatak svijeta nekako uspio othrvati pritiscima SAD-a, a Hrvatska ne, opet je prilično neuvjerljivo. Upravo suprotno, ovo je dokaz da hrvatska vanjska politika ne ovisi o željama drugih država.

Moram priznati da sam zbog glasanja Hrvatske po tim dvjema rezolucijama prvi put nakon dugo vremena ponosan na hrvatsku politiku. Inače sam veliki kritičar Plenkovićeve vlade, ali za ovaj potez ima moj naklon do poda.