Norvežane u rujnu sljedeće godine očekuju parlamentarni izbori na kojima bi aktualna vlada lijevog centra mogla doživjeti potop. Prema agencijama za ispitivanje javnog mnijenja, stranka koja trenutno uživa povjerenje najvećeg dijela glasačkog tijela je najdesnija parlamentarna stranka - Progresivna stranka.

Progresivna stranka (FrP) osnovana je 1973. godine kao politički nastavak građanskog pokreta protiv visokih poreza. Danas službeno sebe opisuju ovako: "klasičnoliberalna stranka, izgrađena na norveškim i zapadnim kulturnim vrijednostima, s temeljima u kršćanskom humanizmu". Glavni cilj im je smanjenje državne intervencije u ekonomiju i društvo. Zalažu se za ograničenje vlade i javnog sektora, smanjenje poreza na dohodak i dobit te potpuno ukidanje poreza na nasljedstvo i nekretnine. Žele restriktivnije zakone o imigiraciji i čak spominju zabranu imigracije "iz nezapadnih zemalja", zbog čega ih mediji smatraju populistima i krajnjom desnicom.

Stranka je sudjelovala u vladi desnog centra od 2013. do 2021. godine kao manji partner konzervativcima, ali od studenog ove godine po prvi put u povijesti postaje vodeća stranka (po anketama). Čini se da je pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u imala utjecaj i na raspoloženje javnog mnijenja u Norveškoj.

Po anketama na drugom su mjestu konzervativci, a laburisti, koji trenutno obnašaju vlast, zauzimaju tek treće mjesto. Norveška, koja je poput drugih nordijskih zemalja poznata po tome da ljevičari tradicionalno vode kolo, okreće se sve dalje od lijevih politika.

Tko su novi glasači Progresivne stranke? Mediji kažu da je riječ o ponajprije mladim Norvežanima, onima između 18 i 25 godina starosti. Također, dobar dio njihove baze nije baš liberalnog svjetonazora nego im je bitnija nacionalistička politika restriktivnije imigracije te protivljenje zelenim i lijevim politikama, ali stranačka elita ne odustaje od liberalizma i ističe kako su glavne vrijednosti njihove stranke ograničena vlada, individualizam i osobne slobode.

Lokalna grupa unutar stranačkog glavnog odbora pokušala je pomaknuti stranačku politiku prema konzervatizmu i nacionalizmu, predlažući da "Norway First" (Norveška na prvom mjestu) postane slogan i nit vodilja. Tu je ideju predvodio parlamentarni zastupnik Christian Tybring-Gjedde, koji je početkom ove godine izjavio: "Jako malo ljudi vjeruje u ideologiju liberalizma koja je u programu stranke jer liberalizam u svojoj ekstremnoj formi znači otvorene granice", istaknuvši da je "liberalizam mrtav". Tybring-Gjedde je nakon te izjave službeno izbačen iz stranke.

Liderica Progresivne stranke je Sylvi Listhaug, koja je već u više navrata bila ministrica u norveškoj vladi: vodila je resore zdravstva, imigracije i pravosuđa. Kao ministrica zdravstva dospjela je i u hrvatske medije. Jutarnji list ju je 2019. godine napao zbog izjave da ne želi biti policajka i govoriti ljudima kako da žive svoje živote. Bilo je to u kontekstu borbe protiv pušenja, naime, nije htjela uvoditi restriktivne zakone koji bi kažnjavali pušače. Novinari su ju zbog toga etiketirali kao populisticu.

Listhaug je kao ministrica zdravlja uspjela riješiti jedan dotad veliki problem - skratiti čekanje pacijenata na preglede i operacije. Norveška je dugo bila na samom začelju među OECD zemljama po listama čekanja za bolničko liječenje. Listhaug je provela mini reformu da bi to skratila.

Kao ministrica pravosuđa, bila je kritizirana u medijima jer je pedofile nazvala monstrumima. Uvela je niz restriktivnih zakona prema imigrantima naglašavajući potrebu za integracijom u norveško društvo. "Kada im se postave jasni uvjeti koje imigranti moraju ispuniti, uz striktnije zakone o samom ulasku u zemlju, onda imigracija bolje funkcionira", tvrdila je. Laburiste i zelene je napala da su im "bitniji osjećaji islamističkih terorista nego sigurnost poštenih građana Norveške". Zbog te se izjave, nakon pritiska medija, morala javno ispričati te na koncu podnijeti ostavku na funkciju u vladi.

Iako je deklarirana kršćanka, zatražila je ispis iz Norveške crkve jer tvrdi da su njeni vođe "socijalisti". Često kritizira povezanost države i crkve u Norveškoj te se zalaže za potpunu sekularizaciju po uzoru na SAD.

Po svemu sudeći, ako se postojeći trendovi nastave, ova u norveškim (i stranim) medijima omražena političarka oštrog jezika i nimalo loših politika mogla bi već nagodinu postati premijerka Norveške, a njena stranka, koja se smatra klasičnoliberalnom dok ju mediji i lijevi kritičari smatraju krajnje desnim populizmom, vodeći partner u budućoj vladi.