Piše: Ivan Bertović
19.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Piše: Ivan Bertović
19.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Bitka protiv poreza na nekretnine još nije gotova. Po novom, sa svih strana iskaču tekstovi koji osuđuju protivnike takvog novog nameta, optužujući ih da su velevlasnici nekretnina, da pogoduju sebi, da stvaraju nered i podržavaju kaos.
Dozvolite mi da vam objasnim zašto gore navedene tvrdnje nisu istina.
Prije svega, teza da netko želi pogodovati “sebi”. Protivnici poreza na nekretnine zaista žele pogodovati sebi. Te protivnike čini otprilike 90% društva jer ih otprilike toliko posjeduje neku nekretninu. To su svi oni ljudi koji su čitav život marljivo štedjeli i stavljali sa strane kako bi mogli kupiti nekretninu. To su ljudi koji su poštenim radom stvorili svoj dom. Oni zaista žele pogodovati sebi. Žele si pogodovati kako bi mogli u ovoj zemlji, gdje je narod izmuzen preko svake mjere pristojnosti i bez ikakvog obraza, mogli ostati, živjeti, uzdizati djecu, započinjati nove obitelji. Žele biti sretni, u blagostanju, bez straha od siromaštva i neimaštine. Ovo je pogodovanje koje se predbacuje. Sramotno je i ispod svake kritike predbacivati običnim građanima grijehe elita. A kritike upravo i dolaze od tih istih. Elite drugima predbacuju svoje grijehe. Kako prigodno.
Vjerojatno među građanima koji posjeduju nekretninu postoje i neki koji to nisu stekli na pošten način. Možda nisu platili porez, gradili prema pravilima, možda su uzeli nešto zemlje kada su pomaknuli granicu dok nitko nije gledao. Takvo djelovanje je protuzakonito i treba biti kažnjeno. Ipak, kažnjeni moraju biti pojedinci koji su to učinili. Ne čitav narod. Ne svatko drugi. Ne oni koji to nisu. U trenutku kada nevini preuzimaju krivnju za zločince, društvo postaje moralna kaljuža.
Kritičari tvrde da nekretnine treba staviti u upotrebu. Kakvu upotrebu? Jesu li oni svjesni kako izgleda tržište nekretnina? Samo u 2011. godini smo imali 300 tisuća stanova viška u koje se nitko nije mogao useliti. Kada bi uračunali one koji su odselili, danas bi taj broj bio daleko veći. Kako će u zemlji u kojoj se vlast aktivno bori da uguši poduzetništvo, a poduzetnika zatuče, itko moći prenamijeniti svoj kapital na bilo koji način? Mislite da je svejedno gdje je novac? Ajde zamislite da zaista ljudi počnu prodavati svoje kuće i stanove zbog poreza na nekretnine. Sutra bi se broj nekretnina koje se prodaju višestruko povećao.
Mislite li da bi vaša kuća vrijedila jednako kada se uz nju prodaju dvije druge u odnosu na situaciju gdje se uz nju prodaje još deset? To što nazivaju “stavljanjem nekretnina u upotrebu” bi završilo masovnom rasprodajom nekretnina po daleko nižim cijenama, a na kraju osiromašenjem naroda. Vi, dragi čitatelji, biste ostali bez velike vrijednosti vaših nekretnina jer se, eto, neki mudrijaš sjetio da vi vlastitu nekretninu, koju ste platili i za koju ste se naradili, koristite na “krivi” način. Pa odakle pravo, silo? Koja je moralna vrijednost u aktivnom uzimanju godina rada uloženih u nekretnine od građana?
Nemojte me krivo shvatiti. Uvesti red u zemljišne knjige i katastar je nešto s čime Republika Hrvatska već kasni preko svake mjere. No, nigdje nema objašnjenja zašto bi baš porez na nekretnine to ubrzao. Zar ih ne plaćamo dovoljno? Nisu li nam porezi dovoljno visoki da to ne mogu riješiti već s ovim što nam do sada uzimaju? Trebaju li možda novih agencija za “provjeru učinka propisa, gubljenje vremena i istraživanje ruda”? Možda trebaju novo ministarstvo smiješnog hoda kako bi ministar, poput Butkovića, mogao gušiti poduzetničke ideje koje građanima štede novac ili započinjati trgovinske ratove ili poput Tolušića, kako bi građani prisilno kreditirali neefikasne parazite koji sišu državne poticaje. Nemamo li već najteže porezom opterećen rad i zato jednu od najviših nezaposlenosti? Nije li naš standard već toliko nizak da nitko ne može stavljati dio plaće sa strane što je posljedica ogromnog PDV-a? Ne gase li se mala i srednja poduzeća, temelji zdravog gospodarstva, svaki dan zbog stečaja koji je posljedica ogromnih nameta i bespotrebnih zakona?
Ako porezi pomažu, zašto su onda ova područja, koja su najteže opterećena porezom, toliko loša? Tko tu koga laže? Pa Republika Hrvatska je još 2003. godine dobila PRVU darovnicu od mizernih 2 milijuna eura da uredi katastre, 2005. DRUGU od 4,5 milijuna eura, a TREĆI put 2011. u iznosu od 16,5 milijuna eura. Zasto bi ih sada, 14 godina kasnije, porez bolje stimulirao?
Nitko i ništa vam ne može garantirati da bi porez na nekretnine uveo “red”. Hrvatska je postala poput brvnare. Osiromašena i nastanjena s vlasti koja poput termita iznutra patološki ždere bilo kakvu produktivnost. Tko bi normalan htio ovdje išta uložiti? Nikakav “red” na svijetu ne bi mogao uvjeriti ljude da ovdje rade kada taj red znači da će im sve biti oduzeto i pokopano ispod tona papira nepotrebne regulative.
Ako je ikome imalo stalo do ove zemlje, do njezinih običaja, krajeva i ljudi onda će zahtijevati ukidanje poreza i smanjenje broja glupih zakona, a ne lažljivo tvrditi da će još tog otrova pomoći. Nažalost, takvim ljudima se ne može objasniti. Za njih je Utopija odmah iza ugla, samo da uvedu još jedan porez.