Način oporezivanja prometa nekretnine u Republici Hrvatskoj se većinom nije mijenjao od početka 1998. godine, otkad je uveden zajedno s porezom na dodanu vrijednost (PDV).

Do 31. prosinca 2016. godine porez na promet nekretnina plaćao se po stopi od 5% u odnosu na poreznu osnovicu, tj. na kupoprodajnu cijenu ili tržišnu vrijednost ako je kupoprodajna cijena bila preniska. Naime, zakon je dopuštao da se nekretnine mogu kupovati i prodavati po bilo kojoj dogovorenoj cijeni između dvije strane, ali je porez razrezivan na tržišnu vrijednost ako je cijena bila puno niža od određenog raspona tržišnih cijena. Tržišna vrijednost se utvrđivala po zonama i na temelju prosjeka cijena iz ostalih kupoprodajnih ugovora. Osnovica se smanjivala za određeni postotak ovisno o stanju nekretnine, npr. ako je nekretnina bila u poludovršenom stanju porezna osnovica bi bila umanjena, a kao dokaz lošeg stanja je u pravilu bilo dovoljno dostaviti sliku nekretnine i oštećenja. Prihod od poreza na promet nekretnina pripada jedinici lokalne samouprave na području koje se nekretnina nalazi. Prilikom nasljeđivanja se također razrezuje porez na promet nekretnina, čiji je obveznik nasljednik tj. stjecatelj nekretnine, a porez se plaća i prilikom darovanja nekretnine.

 Postojala su porezna oslobođenja u slučajevima kada su građani stjecali prvi stan ili kuću kojim su rješavali vlastito stambeno pitanje, zemljište unutar građevinskog područja površine do 600 četvornih metara na kojem su trebali izgraditi kuću kojom su rješavali vlastito stambeno pitanje ili nekretninu u vlasništvu RH na području posebne državne skrbi ako su imali prijavljeno prebivalište na adresi te nekretnine. Znači porezna politika je bila solidarna s mladim obiteljima i poticala naseljavanje područja od posebne državne skrbi. Također je postojalo porezno oslobođenje u slučajevima kada su pravne osobe unosile nekretnine u osnivački ulog ili radi povećanja temeljnog kapitala.

Od 1. siječnja 2017. godine se promet nekretnina oporezuje po novom zakonu, a glavna promjena je to što se porez smanjio s 5 na 4 posto, ali je istodobno ukinuto oslobođenje od poreza za kupnju prve nekretnine i oslobođenje za kupnju zemljišta za izgradnju prve nekretnine. U konačnici je tako ukupno porezno opterećenje poraslo, a cijena koju plaćaju kupci prve nekretnine tako automatski raste za 4%.

Naravno, sasvim je jasno da takva mjera nije u skladu s deklarativnim težnjama vlasti za „demografskom obnovom“ jer najviše pogađa mlade ljude i obitelji. O kakvoj želji za demografskom obnovom oni govore ako ukidaju porezno oslobođenje osmišljeno upravo da olakša mladim obiteljima stjecanje prve nekretnine?

Dodamo li tome najavljeno uvođenje poreza na nekretnine, koji je također porez koji ide lokalnoj upravi i od kojega jedinice lokalne samouprave planiraju „uprihoditi“ 300 milijuna kn, jasno je da Plenković ustvari želi kupiti lojalnost lokalnih političara i nove izbore. Jer politička računica je jednostavna - ako lokalne jedinice imaju više novca znači da mogu zaposliti više ljudi u birokraciji, dodijeliti više namještenih natječaja i sl. Ukratko, mogu lakše kupovati glasove.

Novi Zakon o porezu na promet nekretninama je još jedan primjer kako trenutna vlast radi sve što može protiv iseljavanja, protiv mladih obitelji i protiv gospodarskog razvoja. U interesu naših političara je isključivo ostanak na vlasti, a to postižu raznim oblicima podmićivanja glasača. Masovno iseljavanje apsolutno odgovara političkim elitama jer se tako rješavaju „neposlušnih“ birača. Kratkoročno je to izvrsna strategija za zadržavanje vlasti, a dugoročno dovodi do propasti gospodarstva i smanjenja broja stanovnika, tako da političke elite besramno lažu kada govore o tome kako žele spriječiti iseljavanje i odumiranje, povećati gospodarski rast, urediti pravosuđe. Oni ustvari rade sve što mogu da do svega toga ne dođe i da se održi trenutno stanje.