Piše: Denis Čupić
29.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Denis Čupić
29.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
U cijeloj kakofoniji oko poreza na nekretnine i generalno oko poreza posljednjih godina se sve više u javnu stručnu komunikaciju uvlače termini kao špekulanti, špekulativne nekretine, špekulativni kapital, špekulativna ulaganja, a sve u dijelu nazovimo to stručne javnosti koja je ekstremno ideološki obojana i konstantno zagovara oporezivanje kapitala.
Moj osobni stav oko poreza na nekretnine je da ga treba uvesti u pojednostavljenom obliku kao zamjenu za trenutna davanja komunalne naknade, spomeničke rente te poreza na kuće za odmor. Osobno sam protiv vrijednosnog poreza toliko dugo dok naš ukupan porezni sustav ima ekstremno visoku stopu poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak i niza prikrivenih neporeznih davanja te niske kamate na štednju nasuprot visokih kamata na zaduživanje. No, vratimo se na temu.
Zanimljivo je da upravo predominantno lijevo ideološko obojeni stručnjaci, htjeli oni to priznati ili ne, ekstenzivno zagovaraju oporezivanje kapitala. U političku komunikaciju takav stav je aklimirala Milanovićeva Vlada, posebno Linić kao ministar financija, iako istovremeno nisu išli prema smanjivanju ostalih poreznih presija.
Posljednjih tjedana smo mogli kao glavne argumente naše stručne javnosti koja se odredila za porez na nekretnine isčitati poruke kao cilj oporezivanja špekulativnih nekretnina, nekretnina koje se ne koriste, kritiku štednje u nekretninama jer je to nelikvidna imovina dok bi se štednja u bankama iskoristila za kreditiranje gospodarstva i države uz predominantno naglašavanje te štednje kao izvora gradnje bolnica, škola, vrtića i tehnoloških parkova, dakle, infrastrukture koju gradi javna ruka. Ovakva nasilna redistribucija i alokacija kapitala je osnova egalitarizma koji si uzima za pravo izjednačavati različito. Egalitarizam, kada se upakira sa socijalizmom pa mu se doda nacionalna komponenta, pretvara se u korporatizam uparen s nacionalsocijalizmom.
Danas smo dio svijeta koji daje slobodu izbora, dakle i slobodu izbora načina štednje i plasmana osobnog kapitala. Na žalost, dio stručne javnosti u ekonomiji uzima si za pravo ovo negirati.
Niz argumenata koje dio naše stručne javnosti koristi kako bi aklamirao porez na nekretnine i to one dominantno lijevo ideološki obojane je već jednom sadržan i viđen. 24.2.1920. godine NSDAP pod vodstvom Hitlera javno su proklamirali svoj program u 25 točaka kao adaptaciju "Austro-bohemijskog programa" Rudolfa Junga iz pera Antona Drexlera, Adolfa Hitlera, Gottfrieda Federaa i Dietricha Eckarta. Od točke deset do devetnaest nacionalsocijalističkog programa navodi se niz ideoloških mjera od teorije da je osnovna obaveza svakog građanina produktivan rad i kako treba oduzeti sve prihode koji ne potječu iz produktivnog rada. Maskirani ciljem izgradnje imaginarne srednje klase programski su uveli nacionalizaciju svih skladišta i robnih kuća te iznajmljivanje istih po dampinškim cijenama malim obrtima. Uveli su eksproprijaciju zemljišta i pojam špekulativnih zemljišta, točnije nekretnina. Jedna od točki programa predviđa najstrože kazne pa i smrtnu za sve profitere. Na kraju, definirali su i ukidanje rimskog prava jer je materijalistički obojano.
I upravo sada u javnim polemikama redovno određeni krug ljudi ideološki lijeve orijentacije, neki čak predstavljajući se lijevo-liberalnima, zagovara porez na nekretnine kao porez koji kažnjava profiterstvo, koji kažnjava rentijerstvo, koji stvara jednakost, koji kažnjava špekulante. Redovno u svojim polemikama, a posebno na društvenim mrežama, opravdavaju povećano operezivanje po njima špekulativnih nekretnina. Kao rezultat oporezivanja vide alokaciju kapitala u proizvodnju, rentijerstvom i špekulantstvom vide sve osim proizvodnje i produktivnog rada. Je li njima jasno što govore kada kritiziraju kako je kapital u nekretninama u kojima ljudi štede loš i da bi porez pokrenuo prodaju i taj kapital doveo u proizvodnju ili u državu za izgradnju državne infrastrukture? Je li njima jasno kako je tanka granica njihovih teorija i nacionalsocijalizma i kako su baš nacisti napavši rentijerstvo i špekulativni kapital zapravo napali jednu narodnu skupinu?