Prije svega, moram reći da mi je drago što se povela kvalitetna javna rasprava koja bi mogla raščistiti mnoga filozofska pitanja i zablude u našem društvu. Za one koji su možda propustili, pročitajte tekst na katoličkom portalu Bitno.net naslovljen Jesu li libertarijanizam i katoličanstvo spojivi? u kojem se autor kritički osvrnuo na libertarijanski princip individualizma i privatnog vlasništva, a kritizirao je i Liberal.hr. Potom mu je kolega Branimir Perković odgovorio u ovom tekstu, da bi ubrzo Bitno.net objavilo drugi tekst: Svijet je namijenjen svima, ali imamo pravo na privatno vlasništvo - kako to pomiriti?

Ovaj put autor na katoličkom portalu pokazuje napredak u shvaćanju filozofije liberalizma i više razumijevanja za čovjekovo pravo na upravljanje privatnom imovinom, međutim neke stvari bi još trebalo pojasniti. Autor je ovim tekstom ustvari pobio teze iz svoga prethodnog članka priznavši nesvjesno da je katoličanstvo potpuno spojivo s klasičnim liberalizmom.

Objašnjavajući katolički socijalni nauk, naglašava temeljna načela - dostojanstvo i opće dobro: "cijeli socijalni nauk razvija se počinjući od načela koje potvrđuje nedodirljivo dostojanstvo ljudske osobe". Podsjetimo da je liberalizam filozofija i ekonomski pravac koji se temelji na ljudskim pravima i slobodi pojedinca. Upravo liberalizam stoga najviše drži do čovjekovog dostojanstva jer maksimalno štiti njegovu slobodu da upravlja svojim životom, donosi vlastite odluke prema svojim načelima i savjesti te da za svoje odluke bude i odgovoran. Nije li to sukladno načelu katoličkog socijalnog nauka? Vjerujem da će se i autor na Bitno.net složiti sa mnom da čovjek bez slobode gubi i dostojanstvo.

Čovjekovo dostojanstvo

Jedan od najvećih ekonomista i teoretičara u povijesti klasičnog liberalizma, francuski političar Frederic Bastiat (poznat po raskrinkavanju zablude razbijenog prozora) bio je vjernik - katolik te je u knjizi Zakon (1850) napisao da temeljna ljudska prava - život, sloboda i imovina - dolaze "od Boga" te da država ne može niti smije donositi zakone koji bi ugrožavali ova prava građanima budući da im ih nije ni dala. Pod "imovina" misli se prvenstveno na čovjekovo tijelo i um s kojim on u životu stvara svoje vlasništvo prema vlastitim izborima i država na to ne smije utjecati (osim ako je riječ o sprječavanju i kažnjavanju činjenja štete drugima). Naravno, za filozofiju liberalizma je nebitno jesu li ta prava "od Boga" ili od same prirode čovjekovog postojanja, liberalizam se ne bavi pitanjem religije. Za liberalizam je bitan onaj dio da čovjek ima puno pravo upravljati svojim tijelom, umom i imovinom koju stvori prema vlastitom izboru i želji.

Ludwig von Mises je napisao u knjizi "Liberalizam" (1927): "Liberalizam se bavi isključivo time kako postići čovjekovo materijalno blagostanje ne zbog preziranja duhovnih dobara, već iz uvjerenja da ono što je najdublje u čovjeku ne smije biti dotaknuto nikakvim vanjskim propisima."

Dakle, liberalizam se ne bavi pitanjem religije i duhovnih dobara, u njih ne ulazi, već ostavlja te stvari na volju svakom pojedincu. Vjerska sloboda je za klasične liberale svetinja, a religija nešto što država ne smije nametati građanima - niti ih prisiljavati niti zabranjivati. Zato su se klasični liberali kroz povijest borili za sekularnost države te neovisnost Crkve o državi i države o Crkvi (npr. Ante Starčević u Hrvatskoj) - da bi građani imali potpunu slobodu vlastite volje i izbora religije.

Društveno biće

Autor na Bitno.net kaže: "Možemo reći da nijedan društveni cilj ne opravdava sredstvo ako je sredstvo instrumentalizacija i iskorištavanje osobe na bilo koji način". Upravo to je cilj liberalizma - ne dozvoliti bilo kakvu instrumentalizaciju pojedinca u svrhu nekakvog "društvenog cilja" (koji je najčešće zapravo interesni cilj nekog pojedinca ili skupine). Zato su liberali beskompromisno za slobodnu volju pojedinca i njegovu slobodu od prisile ili zabrana da djeluje u skladu s vlastitim uvjerenjima i željama. "Taj čovjek sa svojim dostojanstvom nije puka individualnost izgrađena od sebe same, nego je po svojoj najdubljoj naravi društveno biće." Apsolutno točno. Čovjek je društveno biće jer čak ni teoretski nije moguće da ostvaruje vlastite interese u izolaciji.

Čovjek prilikom stvaranja treba suradnju na ovaj ili onaj način, u bilo kojem poslu ili djelovanju. Svi tržišni procesi ovise o stupnju interakcije među ljudima. Liberalizam ne negira čovjeka kao društveno biće, ali želi da svaka interakcija bude na dobrovoljnoj bazi, a ne prisilna od strane nekog višeg autoriteta, npr. političara koji barataju državnim aparatom kao sredstvom fizičke prisile. Vjerujem da ni katolički socijalni nauk ne želi da interakcija među ljudima bude prisilno nametnuta i da se i u tome slažemo.

Opće dobro

Bitno.net dalje navodi: "Bitno je istaknuti kako se opće dobro ne svodi na jednostavan zbroj posebnih dobara pojedinaca, niti se mjeri kao ukupno bogatstvo društva." Ovdje nije u pravu jer ukupno bogatstvo društva se službeno mjeri BDP-om, a BDP je zbroj postignutih pojedinačnih uspjeha članova društva na tržištu. Ako pričamo o materijalnom dobru. "Socijalni nauk ga shvaća kao društvenu dimenziju moralnog dobra." Aha, ipak ne pričamo o materijalnom dobru. Što je društvena dimenzija moralnog dobra? "Ono se sastoji u tome da se kroz stvaranje primjenjenih društvenih uvjeta omogući pojedincima i grupama da na najlakši način dođu do osobnog savršenstva."

I tu opet dolazimo do dijela u kojem se autor na Bitno.net nesvjesno složio s filozofijom liberalizma, odnosno dokazao kako je ona kompatibilna s katoličkim socijalnim naukom. Naime, slobodno tržište se dosad u povijesti pokazalo kao najefikasniji način da se omogući što većoj skupini ljudi unutar nekog društva da ostvari svoje želje u materijalnom smislu. Znam da to nije isto što i "moralno dobro", međutim vjerujem kako ljudi imaju puno više volje i vremena za ostvarivanje sebe u moralnom smislu onda kad nisu gladni i kad ne moraju razmišljati o tome kako će preživjeti do sutra. Ekonomski sustav slobodnog tržišta i globalizacija ekonomskih procesa uspjeli su u zadnjih 50 godina desetkovati siromaštvo u svijetu i produžiti životni vijek građana. Ne postoji ekonomski sistem, dosad otkriven, koji bi to bolje radio od slobodnog tržišta.

Može se reći kako materijalno bogatstvo ne mora nužno biti dobro za moral građana, čak i da mu može naštetiti, međutim čovjek kad zarađuje više, onda ima i veće mogućnosti da se ostvaruje u smislu pomaganja, humanitarnog rada, filantropije. Prema Svjetskom indeksu darivanja najsolidarnije su nacije uglavnom tamo gdje je tržište slobodnije, a pogotovo one koje imaju dugu povijest tržišne ekonomije i kapitalizma. Mahom u tim zemljama djeluje i najviše dobrotvornih vjerskih organizacija. Smatram da to nije slučajno jer takav ekonomski sistem oslobađa ljude koji stvaraju dodatnu vrijednost te se imaju veću mogućnost ostvariti i na dobrotvornom planu.

"Kao značajnu implikaciju općeg dobra, socijalni nauk ističe načelo 'opće namjene dobara'. Prema tom načelu 'stvorena dobra (bi) morala pritjecati po pravičnosti svima, pod vodstvom pravde i ljubavi', a utemeljeno je u činjenici da je sav svijet stvoren od Boga te da su njegova dobra namijenjena svim ljudima, bez isključivanja bilo koga."

Jedan od najvećih liberalnih mislilaca u povijesti, škotski teoretičar Adam Smith (koji je, usput, predavao na crkvenom sveučilištu) pisao je puno o pravednoj preraspodjeli dobara i o lošim stranama prevelike koncentracije bogatstva od strane jedne skupine u odnosu na drugu. Preraspodjela je sasvim u redu i sa stajališta klasičnog liberalizma, ali pitanje se postavlja tko je pozvan da preraspoređuje materijalna dobra. Autor na Bitno.net polazi od pretpostavke da to ne smije biti tržište, ali nigdje ne navodi tko bi to onda trebao obavljati. Molio bih ga da u sljedećem tekstu to malo pojasni. Bi li to trebali biti političari na vlasti? Ako je tako, zašto misli da će neki političar, koji nema nikakav vlastiti ulog na tržištu, pravednije raspoređivati tuđi novac od samog tržišta koje čine ljudi - kupci, prodavači, poslodavci, posloprimci...? I postoje li neki konkretni primjeri kad su političari na vlasti, bilo kojoj ili bilo gdje, uspjeli državnom, dakle prisilnom, preraspodjelom bogatstva desetkovati siromaštvo?

Pravedna preraspodjela bogatstva

Prvo, treba razumjeti da "pravedna preraspodjela bogatstva" ne znači "svima jednako" iz jednostavnog razloga što bogatstvo nije nešto što postoji, stoji i ostaje na istoj razini, to je nešto što se stvara. Pričajmo o slobodi izbora. Svaki čovjek donosi odluke kroz život prema vlastitoj volji. Ako osoba A odluči provoditi vrijeme na zabavu dok osoba B "gubi" vrijeme učeći, čitajući i nadograđujući svoje znanje, je li "pravedno" da te dvije osobe budu jednako nagrađene? Ako osoba A odluči riskirati, zadužiti se, raditi mjesecima po 10 sati dnevno da bi mogla zaposliti druge ljude, otvoriti radna mjesta i stvarati nove vrijednosti, treba li biti jednako nagrađena kao onaj tko želi doći na gotovo i prijaviti se onda kod te osobe za rad? Ako trebaju biti nagrađeni jednako, onda se postavlja pitanje koliko je to poticajno za stvaranje radnih mjesta i novih vrijednosti? Tko će se onda sljedeći, i radi čega, odlučiti riskirati i raditi više? Zašto bi ako se za jednaku nagradu može jednostavno prijaviti za gotovo radno mjesto?

Svi bismo mi voljeli da svi ljudi u svijetu imaju sve što požele, ali dobro znamo da je to nemoguće u ovom vremenu postići i da nema tog ekonomskog sustava (a probali su svašta pa znamo kako je završilo) koji bi to postigao. Sustav slobodnog tržišta je najpošteniji jer omogućuje gospodarski rast i napredak koji dovodi do lakšeg života građana, najpravedniju preraspodjelu bogatstva s obzirom na uloženo i kontinuirano smanjuje siromaštvo (a to je po meni najbitnije). Da, ovo će iznenaditi mnoge, ali "pohlepne korporacije" su zbog jeftinije radne snage prije 20-ak godina masovno selile poslove u Aziju, da bi sad na tim prostorima došlo do najbržeg gospodarskog rasta. To je tržišna preraspodjela koja proizlazi, istina, iz osobnih interesa, ali posljedično rezultira općim dobrom.

Osobno nisam stručan za katolički socijalni nauk, nisam čak ni vjernik, ali iz svega što sam dosad pročitao, uključujući i navedeni članak na portalu Bitno.net, vidim da filozofija liberalizma nije ni po čemu u suprotnosti s temeljnim načelima katoličkog socijalnog nauka.