Marijana Petir, zastupnica u Europskom parlamentu već se priprema za sljedeće europarlamentarne izbore pa podiže ljestvicu "našizma" na viši nivo. U intervjuu za Agrobiz kaže da se zalaže za "50 posto domaćih proizvoda na policama", ali odluka je vlade hoće li to prihvatiti. Uz ministra Tomislava Tolušića, koji je već dokazao da ne mari za potrošače i poštenje, možemo očekivati da će njen prijedlog biti usvojen.

50 posto svih proizvoda u svakoj trgovini mora biti proizvedeno u Hrvatskoj - što to točno znači? Netko bi mogao pomisliti kako je riječ o izrazito domoljubnoj politici, ali to ne bi bilo točno. Ovakve mjere mogu samo pogoršati standard građana jer će prisilno smanjiti izbor za kupce, a to mora dovesti do povećanja cijena.

Što su hrvatski proizvodi? Jesu li to proizvodi koji su nastali u Hrvatskoj ili u tvrtki koja je u vlasništvu hrvatskih građana? Mnogi proizvođači na području RH nisu u vlasništvu hrvatskih građana, ali riječ je o hrvatskim proizvodima. Ovakve diskriminirajuće ideje nemaju baš nikakve pozitivne logike, one su još jedan oblik protekcionizma jer se pokušava određene subjekte, koji očito nisu sposobni pronaći svoje kupce zbog lošije kvalitete proizvoda, prisilno favorizirati u odnosu na druge. U tom slučaju opet gube potrošači koji se prisiljavaju na kupovinu proizvoda koji inače ne bi kupili.

Jasno mi je da proizvođači, koji ne mogu drukčije prodati svoje proizvode jer nisu dovoljno konkurentni kvalitetom i/ili cijenom, pozdravljaju ovakve najave. Ali, ne mogu shvatiti ostale koji su u stanju pozdraviti prisilno sužavanje izbora. Ako ne želiš kupovati strane proizvode, nemoj ih kupovati! Biraj domaće. Što će vam državna prisila da ne biste kupili nešto što ne želite?

Na slobodnom tržištu ljudi glasaju svakodnevno, svojim novcem. Idemo u shopping i biramo između različitih artikala onaj koji će najbolje zadovoljiti naše zahtjeve za kvalitetom i najpovoljnijom cijenom. Ako netko želi biti domoljub pa "podržati hrvatske proizvođače", onda ima mogućnost da umjesto kvalitete i cijene gleda etiketu na kojoj piše gdje je proizvod nastao. I to je legitiman način podrške domaće proizvodnje.

Što će se naći na policama dućana? Svaki trgovac koji želi ostvariti što veći profit, nudit će robu koju kupci najviše traže. Onaj koga zanima zarada neće diskriminirati niti favorizirati robu iz određene zemlje, već onu koja najbolje prolazi. To znači da na slobodnom tržištu kupac ima apsolutnu suverenost i on je pravi vladar.

Međutim, kad država odredi kvote i počne diskriminirati robu prema zemlji porijekla, kad prisiljava prodavača koju robu smije, a koju ne smije ponuditi, onda ona oduzima moć kupcu i prisiljava ga da kupi ono što je neki političar zamislio. Postavljanjem kvota država ograničava kupcima, potrošačima, dakle građanima moć i uzima je sebi. Što kupac ima slabiji izbor, to je veća vjerojatnost i da će skuplje platiti. U konačnici, plaća radnika manje vrijedi kad su cijene više. Ovakve mjere su antitržišne i udaraju direktno standard građana, a prvenstveno srednji sloj koji već je kod nas, zahvaljujući sličnim državnim intervencijama, na vrlo niskoj razini.