Najbogatiji ljudi svijeta teško da mogu imati bolji mobitel od vas, a riječ je možda o najvažnijem uređaju za većinu ljudi danas.

Svijet je danas bolji, bogatiji i pravedniji nego ikada u povijesti čovječanstva. Ovu tezu nije teško argumentirati nizom znanstvenih dokaza i statističkih podataka iz stotina različitih područja života na Zemlji. Bitno je naglasiti i da postajemo društvo sve većih jednakosti, čak i u ekonomskom smislu, usprkos tome što nas iz pojedinih krugova pokušavaju uvjeriti kako nejednakost između bogatih i siromašnih raste.

Nenad Bakić, poduzetnik i investitor koji bi čitateljima Liberala trebao biti već dobro poznat po svome požrtvovnom radu na Institutu za razvoj i inventivnost mladih (IRIM), ponudio je zanimljivo objašnjenje zašto je ekonomska nejednakost u stvarnosti znatno manja nego što to pokazuje GINI koeficijent.

"Bill Gates ne može imati bolji mobitel od vas", napisao je na Facebooku. U intervjuu za HT gospodin Bakić je to dalje objasnio:

"Blagostanje obično mjerimo bruto društvenim proizvodom, koji pak ne može dobro izmjeriti napredak u kvaliteti tehnologije. Današnja računala koja nosimo u džepu i dalje nazivamo telefonima, iako je samo jedna od barem tri stotine aplikacija na njima uistinu telefon." Dodaje kako su ti naši džepni uređaji neusporedivo jači od bilo kojih računala otprije dvadeset ili trideset godina.

S druge strane, nastavlja Bakić, većini nas to je najvrjedniji uređaj, možda čak važniji i od automobila, iako je ovaj potonji mnogo skuplji. "Najbogatiji ljudi na svijetu gotovo da ne mogu imati bolji mobitel od bilo koga u Hrvatskoj. Realno, razlike u mogućnosti kupovine najvrjednijih stvari su se smanjile. Još veći je utjecaj u nematerijalnom segmentu jer većina najboljih sadržaja, od glazbe, filmova i komunikacije, kroz društvene mreže je besplatna ili vrlo jeftina. Dakle jednako je dostupna većini ljudi u svijetu, a besplatne stvari ne ulaze u BDP", objašnjava.

Osim dostupnosti svih tih sadržaja na razini pojedinca, govori nam Bakić, za cijelo društvo to znači značajno veće iskorištavanje potencijala ogromnog broja ljudi. "Zamislite kakvu bismo danas imali glazbu, da su u doba Mozarta i Beethovena svi Afrikanci i Azijati imali uvjete kao Europljani? Koliko bi bilo Mozarta diljem svijeta i kakva bi, posljedično tome, glazba bila danas? Koliko je u Teslino doba drugih ‘Tesli’ bilo sakriveno u Africi, a da nisu dobili priliku?", zapitkuje se.

Nenad Bakić već neko vrijeme radi na ideji pretvaranja knjižnica u digitalne centre za djecu i odrasle, između ostalog i zato da bi se digitalna pismenost proširila i među starijim dijelovima stanovništva. “Time, između ostalog, omogućavamo pristup tehnologiji i odraslima, a neki od njih stoje između svoje djece i budućnosti jer ne razumiju tehnologiju i plaše je se. Ovako otklanjamo te strahove. Jer mnogi odrasli ustvari vole nove tehnologije, samo kad im se pokaže. Primjerice, imali smo i vrlo uspješnu radionicu programiranja u jednom domu za starije osobe", prepričava.

Digitalni centri važni su mu, kaže, i zbog djece. "Budući da je sudjelovanje u aktivnostima IRIM-a dobrovoljno, nisu se sve škole prijavile. Recimo, neki ravnatelj je uhljeb, pa ga nije briga. Htjeli smo nedužnoj djeci omogućiti jednakost prilika, i uočili smo da možemo do njih doći kroz javne knjižnice. U 120 knjižnica širom zemlje sada se nude besplatne radionice programiranja, mikroračunala micro:bit mogu se posuditi kao knjige, mnoge imaju ‘makers’ setove za digitalno stvaralaštvo i 3D printere. Tako ih pretvaramo u digitalne razvojne centre kako bi svagdje mogli niknuti neki novi Rimci".

Cijeli intervju je zanimljiv. Bakić u njemu najavljuje i kako projekt edukacija kroz javne knjižnice pokreće i u Švicarskoj te govori o važnostima digitalizacije za društvo. Pročitajte ovdje.