Jutros je na Twitteru osvanuo tvit uvrijeđenog Ivana Đikića koji se žali premijeru Andreju Plenkoviću i Vladi Republike Hrvatske što Nenad Bakić "docira" akademiku Nenadu Banu o tijeku pandemije u Hrvatskoj. Tu je Đikić nabrojao Banove akademske i ostale titule koje bi, nekom logikom, valjda direktno jamčile veći kredibilitet Bana u odnosu na Bakića.

I sam sam znanstvenik, ali mi je vrlo jasno zašto bi ljudima išlo na živce konstantno pozivanje na titule kao osnovu istinitosti nečijih tvrdnji. Prosječni građanin možda jest manje obrazovan nego Đikić i Ban, ali nije glup. Tako i čovjek bez formalnih visokih titula zna da je pozivanje na autoritet kao bazu istinitosti nečijih tvrdnji logička greška.

To bi i Đikić trebao znati jer se to uči pod predmetom metodologija znanosti.

Prvo ću objasniti što o titulama kažu ekonomske znanosti. Titule i diplome su prvenstveno signal nečije podobnosti sistemu obrazovanja. Kroz sistem obrazovanja ne može proći svatko. Potreban je set određenih osobina kao što su disciplina, poštovanje autoriteta i procedura, formalnog načina komunikacije u visokom školstvu, visoka tolerancija prema monotonim i često besmislenim ritualima. Za onoga tko nema ove osobine će formalno obrazovanje biti jako bolno i na kraju će odustati. Zato znamo da su diploma i titula kredibilan signal da netko posjeduje date osobine.

Titule i diplome su tek potom signal nečega što ekonomisti zovu ljudski kapital. Taj pojam se odnosi na akumulirano znanje i vještine koje čovjek stekne prolaskom kroz obrazovni sistem. Ali, niti jedna od ovih gorespomenutih osobina, pa ni ljudski kapital, ne znače automatski da bi netko s akademskom titulom trebao biti imun na bilo čije "dociranje". Dapače, oni bi trebali biti podvrgnuti strožim standardima nego netko bez titule.

Lako je kad netko tko nema pojma o ekonomiji lupa gluposti o tržištu, ali ako ja počnem lupati gluposti o temi za koju bih trebao biti stručnjak, to je puno teži problem. Takvim svojim ponašanjem potkopavam kredibilitet ostalih ekonomista i ekonomije kao discipline.
 
Baš to inzistiranje na titulama i pozicijama na akademskim ljestvicama je potkopalo kredibilitet akademika kao što su Đikić i Ban u hrvatskoj javnosti. Drugi i vjerojatno ključni razlog za gubitak kredibiliteta je taj što oni svojom pričom iz inozemstva ne šalju uvjerljiv signal da stvarno stoje iza onoga za što se zalažu.

Đikić se tijekom prošle godine zalagao za oštre mjere, pa i potpuni lockdown i uvođenje policijskog sata u Hrvatskoj. Hrvatska javnost zna da taj policijski sat neće utjecati na hrvatske akademike koji žive van Hrvatske. Hrvatska javnost također neće imati prilike pogledati u oči te inozemne akademike koji su se zalagali za njeno zaključavanje. Zato hrvatska javnost gubi povjerenje u njih.

Kad pečalbari kroje kapu narodu kojem ne moraju pogledati u oči, zaborave da titula sama po sebi nije pretplata na istinu.