Svaka vjera ima svoje proroke pa ni koronaštvu toga ne nedostaje. Oni dolaze u obliku sveznadara koji se svakodnevno smješkaju s malih ekrana i daju svoje "stručne" savjete priglupom puku koji bez njih ne bi preživio. Takvi proroci su sam vrh vjere, najveće svetinje pa ih se mora slušati i kada su im izjave besmislene, tragikomične ili iz dana u dan kontradiktorne same sebi.

Možda najbolji primjer koronaškog proroka u Hrvata je dr. Ivan Đikić, čovjek koji je prije nekoliko godina filmski iselio iz Hrvatske, ljut na ovdašnji HAZU i državnu vlast što mu valjda nisu dali priznanja koja misli da zaslužuje. Na početku korone tvrdio je da je to "kao gripa" (u veljači), u ožujku je opet smirivao građane. A sada iz Njemačke, u kojoj očito nikoga ne zanima njegovo mišljenje, svakodnevno piše otvorena pisma hrvatskim vjernicima u očajnim pokušajima da uspaničari građane. Osuđuje one koji omalovažavaju njegov virus i proglašavaju ga slabim. Srećom, još ga ozbiljno shvaćaju samo novinari.

Tijekom zadnjih 13 dana Đikić se obraćao hrvatskim vjernicima redovito kroz otvorena pisma, intervjue ili izjave za medije. Ponaša se poput spasitelja, onoga koji vidi kako nacija srlja u propast, ali on će nas spasiti ako mu napokon ukažemo priliku. Piše Stožeru, premijeru, svim političarima, upućuje očajne apele. Došao je od stava da je protiv lockdowna, preko onoga da srljamo u lockdown koji nitko ne želi, do onoga da nam je lockdown krajnje potreban jer on "jedini funkcionira". Prije manje od mjesec dana tvrdio je da Hrvatska "neće preživjeti još jedan lockdown", a sada tvrdi da je to demagogija.

Ima dana kada mu je premalo zaraženih u Hrvatskoj pa nam predlaže zdravstveni turizam kako bismo privukli zaražene covidom iz cijelog svijeta. A onda, ima dana kada tvrdi da smo najveće žarište i opasnost za cijeli svijet. Ako ga ikada vidim, pitat ću ga otkud nabavlja tu drogu, zbilja me zanima.

Đikić očito jako voli biti u središtu medijske pažnje i igrati ulogu spasitelja, volio bi upravljati državom i sve nas zaključati kao telad što u njegovim očima vjerojatno i jesmo. Ali ne krivim njega, on je jednostavno takav. Više su krivi novinari koji mu uporno daju prostor, iz dana u dan, kao da nema drugih pametnih ljudi u cijelom svijetu, osim tog Đikića. Da nešto vrijedi, radio bi sada nešto korisnije u Njemačkoj, puno korisnije od pisanja otvorenih pisama Andreju Plenkoviću i Stožeru civilne zaštite RH.

Pogledajmo njegove poslanice od 5. do 17. studenog. Primijetit ćete da je dva dana (8. i 13.) izostao iz medija, vjernici su sigurno bili u panici.