Piše: Mario Nakić
Photo: I. Lesandrić/FB
3.3.2025.
Piše: Mario Nakić
Photo: I. Lesandrić/FB
3.3.2025.
Čitatelji Liberala vjerojatno znaju tko je Ivana Ninčević-Lesandrić, bivša saborska zastupnica koja je ušla u Sabor s Mostove liste i bila je dio liberalne struje te stranke prije čistke liberala, prije nego što je Most postao isključivo desno-populistička stranka. Dosta se o njoj na Liberalu pisalo i jednom je čak osvojila, zahvaljujući glasovima naših čitatelja, titulu liberalke godine među političarima.
Nakon višegodišnje pauze od političkog života, Ivana se vraća u politiku na velika vrata najavljujući kandidaturu za županicu Splitsko-dalmatinske županije. Natječe se kao nezavisna kandidatkinja, a već su je podržale stranke Centar i Nezavisna lista mladih. Prve ankete su pokazale da ima realne šanse pobijediti u drugom krugu. Riječ je o županiji koja je od osnutka Republike Hrvatske čvrsto u stisku HDZ-a.
Glavni cilj, koji ponavlja kroz svoje objave na Facebooku, joj je srušiti HDZ s vlasti u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Nada se podršci SDP-a jer SDP nije dosad uspio tamo pobijediti pa vjerojatno neće moći ni sada. Puno bi joj pomoglo kad SDP ne bi imao svoga kandidata i umjesto toga podržao nju. Zato je javno dala podršku svim SDP-ovim gradonačelnicima i općinskim načelnicima u svojoj i okolnim županijama, kao i SDP-ovim kandidatima koji se natječu za te funkcije. Međutim, u splitsko-dalmatinskom SDP-u oklijevaju. Izgleda da postoji dosta jaka struja koja se ne slaže s tom idejom nego želi kandidirati stranačkog kandidata.
Tu dolaze novinari na scenu. Hanza media, kompanija koja je nakladnik Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, inače poznata po promidžbi vladajućih (kao i svi ostali mainstream mediji, ovise o državnoj pomoći), počinje rovati po Ivaninom rodnom stablu i traži bilo kakav razlog da je optuže za korupciju ili neko kazneno djelo. Na kraju su izašli u javnost s pričom koja na prvi pogled može izgledati spektakularno iako to zapravo nije: bespravna gradnja kuće, odnosno rekonstrukcija.
Kako je Ivana objasnila, riječ je o obiteljskoj kući koju je njen suprug naslijedio. Kao što je to inače slučaj diljem Dalmacije, imovinsko-pravni odnosi su zamršeni:
"Posljednjih tjedana svaki kutak mog života, kao i života moje obitelji, bio je pretresen. Nije bilo lako jer samo sam ja odlučila ući u političku utakmicu, a ne oni, ali neću plakati niti tražiti izgovore. Interesantno je kako se nitko ne obračunava s nečim što sam ja napravila, već se istražuju članovi moje obitelji, pa evo krenulo je od suprugove!
Danas smo dobili epilog!
Moji protivnici, u strahu da će izgubiti svoje privilegije, izvukli su priču o kući na pradjedovini mog svekra – kući koja je rekonstruirana bez građevinske dozvole. Zašto? Imovinsko-pravni odnosi su zamršeni, vjerojatno nikad nitko u povijesti nije niti jedan papir odnio u zemljišno-knjižni ured i vlasnici parcele na kojoj je kuća su mnogi. Takva je situacija u Dalmaciji.
Spornu kuću moj je suprug naslijedio 2024. godine darovnim ugovorom. Preuzeo je taj problem ni krivi ni dužan, baš kao i brojni ljudi diljem Dalmacije i Hrvatske. Ali mi završimo na naslovnicama. Zašto?
Zato što sam ja ta koja može srušiti HDZ u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Protivnici nemaju što ponuditi pa kopaju tuđe grijehe kako bi mene diskreditirali. I kako bi bacili blato na mene zbog tuđeg ponašanja.
Zanimljivo je vidjeti koja se koalicija okupila kako bi se bacilo blato na moje ime i prezime, a o tome ću progovoriti - uskoro.
Prizemnicu je moj suprug dobio u nasljedstvo 2024. godine, a do tada je bila u vanknjižnom vlasništvu njegova oca. Problem zamršenih imovinsko-pravnih odnosa je naslijedio i pokušava ga riješiti. U istom ovom statusu je i oko 106.000 objekata..."
Cijeli Facebook status, u kojem je podrobno objasnila problematiku bespravne rekonstrukcije kuće njenog supruga, pročitajte ovdje.
Ono što je zanimljivo, nakon prvih medijskih napisa u priču se uključio DORH, što su u Jutarnjem dočekali s oduševljenjem insinuirajući da DORH istražuje upravo nezavisnu kandidatkinju za županicu. Međutim, splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević objašnjava kako se DORH mogao uključiti samo da bi istražio eventualna kaznena djela odgovornih u Splitsko-dalmatinskoj županiji, zemljišnoknjižnom odjelu jer kuća ne može počiniti kazneno djelo.
"Djelo bespravne gradnje van zaštićenog područja je u nadležnosti isključivo Državnog inspektorata i spada u prekršajnu domenu nad kojom DORH nema nikakvu nadležnost. DORH je nadležan za kaznena djela za koje se vodi postupak po službenoj dužnosti", tvrdi Ivošević i zaključuje da DORH sumnja na propuste nadležnih u Županiji.
Nakon toga Jutarnji izlazi s novim biserom. Pročitajte kako novinarka Željka Godeč započinje članak:
"Dovršila sam adaptaciju stare obiteljske kuće u Dalmatinskoj zagori. U njoj sa suprugom Ivanom i kćerkicom Perinom provodim svaki vikend." Tako je Ivana Ninčević Lesandrić u veljači 2022. godine govorila novinarima Glorije o kući s kojom se ovih dana, osim kao kandidatkinja za županicu Splitsko-dalmatinske županije, nominirala i za gubitak kredibiliteta jer su joj opravdanja zašto je sa suprugom bespravno sagradila kuću s bazenom navlas ista kao i HDZ-ova. Sve što je ovih dana izgovorila svodi se na - to je problem moga svekra. Svekra, danas glavnog i odgovornog za nelegalnu kuću koju obitelj skupo iznajmljuje, u intervjuu Gloriji nije bilo ni u tragovima...
Već iz same retorike gospođe Godeč može vam biti jasno da je novinarka unaprijed osudila gospođu Ninčević-Lesandrić za sva zlodjela ovoga svijeta, a najviše za to što se usudila kandidirati za županicu tamo gdje nije smjela.
Ivana je, pak, vrlo lako pobila cijelu tezu gospođe Godeč:
Do danas nisam znala koliko medijski linč može biti grub. Dobila sam pitanja novinarke Jutarnjeg lista i odgovorila na njih iskreno i korektno. No umjesto pitanja-odgovora odjednom čitam da to nije intervju, nego sam samo poslužila kao alibi za unaprijed postavljene teze. A koliko su one paušalne pogledajte na jednom činjenično jasnom primjeru. Novinarka je tražila da odgovorim na pitanje vezano uz moje članstvo u saborskom Odboru za turizam, a onda je moj odgovor iskoristila za ovakvu presudu moje krivnje:
"Saborski odbor za turizam, s njom kao članicom, u rujnu 2019. godine inicirao je izmjene Zakona o pružanju usluga u ugostiteljstvu kojim se određuje da rješenja o iznajmljivanju s državnih uprava prelazi na županije - njena obitelj ga dobiva 3. listopada 2019., samo dan prije donošenja zakona. Ovih dana Ivana Ninčević Lesandrić više se ne sjeća da je kao zastupnica sudjelovala u donošenju zakona".
Eto, ispada da sam ja tih dana s kraja rujna i početka listopada 2019. trčala od saborskih klupa u Zagrebu do županijskih soba u Omišu da smućkam jednu privremenu dozvolu svojoj obitelji i još danas glumatam da se toga ne sjećam. Eto toliko sam proračunata i neiskrena. Nažalost po novinarski zaključak, ja se s pravom ne sjećam što se tih dana donosilo i u Odboru (sjednica je bez mojeg prisustva bila 25. rujna) i u Saboru, jer sam tih dana, nakon bolnog iskustva s kiretažom, opet bila u rodilištu i tada sretno porađala kćer 5. listopada 2019. Kad mi se već toliko gazi pravo na dostojanstvo, neka se barem provjere neke datumi u mojem životu. Jer možda sam zaista radila nešto drugo, nego muljala državu toga osuđujućeg trenutka u mojem životu.
Ovo bi trebao biti još jedan primjer načina kako novinari operiraju. Javnost treba biti svjesna toga da većina priča koje pročitate u medijima zapravo su fabricirane i unaprijed postavljene s namjerom da nekome napakoste ili namjeste nešto iz sasvim desetih razloga. Čitatelji u dobroj vjeri pretpostavljaju da mediji rade u javnom interesu, no to većinom nije slučaj.
U ovom konkretnom slučaju Ivana vjeruje da joj pakiraju HDZ-ovci. To je lako moguće, ali ja ne bih sasvim odbacio ni mogućnost da to dolazi iz SDP-a (koji je njoj iz nekog samo njoj poznatog razloga draži). Jer HDZ-ovci nisu sretni zbog njene kandidature, ali sigurno ima takvih i u splitsko-dalmatinskom SDP-u. A utjecaj i jednih i drugih na medije, pa i novinare pojedinačno, nije zanemariv.