O lijevom i desnom licemjerju i zašto sam liberal

Desničari (konzervativci, nacionalisti) - kad Glasnović optuži prosvjednike FF-a da su jugokomunjare, to je njegovo pravo i sloboda govora. Kad vide reklamu za jeans s likom koji podsjeća na Isusa Krista, kažu "čemu to? To su provokacije, to treba biti zabranjeno i kažnjivo" --> vidite li nedosljednost?

Ljevičari (socijalisti, progresivci) - kad News Bar zbija šale na račun Katoličke crkve i političara (bar 80 % šala na račun HDZ-a i Mosta), to je super, satira. HRT ih ne želi u programu državne televizije - to je cenzura, šta je sa slobodom govora? Kad Glasnović optuži njihove revolucionare da su boljševici i jugokomunjare - to je govor mržnje, odmah zovemo policiju i DORH (i to s istog portala koji redovito vjernike naziva katolibanima) --> vidite li nedosljednost?

I jedna i druga skupina tretiraju Ustav i ljudska prava kao njihovu igračku koja se aktivira samo kad njima odgovara. Obje skupine žele svoje moralne vrijednosti prisilno, kroz zakone, nametnuti svima ostalima. Konzervativci će reći da nemaju ništa protiv tuđeg izbora, ali ako izabereš krivu majicu ili frizuru, vrlo lako to mogu shvatiti kao provokaciju protiv sebe i vrijeđanje njihovih vjerskih ili nacionalnih osjećaja. Oni poštuju drukčije dok nisi drukčiji od njih. Ljevičari se pak kunu u toleranciju i različitosti, ali ako ne dijeliš njihov stav da je gay OK, a pobačaj super, vrlo brzo će ti poslati policiju na vrata zbog širenja mržnje. Oni su tolerantni dok misliš kao oni.

I jedni i drugi dijele ljude prema nacionalnosti, religiji, spolu, seksualnoj orijentaciji, imovinskom stanju...samo iz različitih razloga. Desničari vide manjinske skupine kao prijetnju vlastitom identitetu i kao uljeze koji bi mijenjali njihovu kulturu i tradiciju, a ljevičari ih vide kao super priliku da od njih stvore "zaštićeni sloj", za nove zakone i pozitivnu diskriminaciju te izvlačenje novca iz proračuna za programe koji će pomoći zaštićenim skupinama...I jedni i drugi, zapravo, teže neravnopravnosti građana pred zakonom, to je krajnji rezultat.

I tu smo mi, koji smatramo da nikakvi zakoni ne bi smjeli ni na koji način dijeliti i diskriminirati građane. Mi koji smatramo, baš poput nobelovca Miltona Friedmana, da je slobodno tržište ideja najbolje rješenje. Mi koji ne želimo vlastite stavove nametnuti kroz zakone kao jedine ispravne i dozvoljene niti kažnjavati neistomišljenike. Mi, koji želimo da svatko može slobodno biti ono što je i onakav kakav je. Neka gay bude gay, neka fašist bude fašist, neka jugonostalgičar bude jugonostalgičar, neka svatko pokaže što je i što misli bez straha od kažnjavanja za izražavanje svoga mišljenja i stava.

Ja želim da Glasnović slobodno govori, neka ljudi vide kakav je i za koga su glasali. Želim da News Bar slobodno dere po Crkvi i HDZ-u koliko god žele, možda ne na državnoj televiziji, ali u bilo kojem privatnom mediju koji takav program želi imati - zašto ne? Želim da svatko može izabrati svoj stil života bez straha od države, ali isto tako i da oni kojima se ne sviđa takav stil imaju pravo to mrziti i privatno diskriminirati koliko hoće. Ljudi trebaju biti slobodni, a to je moguće samo ako ne postoje zakoni koji kažnjavaju slobodu. Samo nasilje nad drugima, krađa i prijevara trebaju biti zakonom zabranjene i strogo kažnjive, ništa više.

Liberali kritički gledaju na svaki zakon i propitkuju ga, kod nas ne vrijedi ona "pa to je tako jer je zakonito". Mi ćemo se prvo pitati - je li taj zakon u redu? Samo zato što je zakonito, ne mora biti dobro i pravedno. Mi ćemo imati isti pristup prema problemu, bez obzira dolazio s lijeva ili desna. Meni je totalno svejedno je li na vlasti SDP ili HDZ, ako krše ljudska prava bilo kome, ja ću se protiv toga pobuniti. Često se dogodi da branim ljude s kojima se inače ne slažem svjetonazorski i zato ispadam, zapravo, ispljuvan s obje strane. U samo dva dana konzervativci su me optužili da sam progresivac i anarhist, a ljevičari da sam katoliban. A ja samo želim slobodu - za svakoga.