Pekarnica u vlasništvu kršćanskog para iz Belfasta u Sjevernoj Irskoj dospjela je lani u svjetske medije nakon što su njeni vlasnici odbili ispeći svadbenu tortu s porukom "Potpora gay braku". Naručitelj torte bio je LGBT aktivist Gareth Lee koji ih je potom tužio zbog diskriminacije.

Lee je u tužbi istaknuo da usprkos njihovom kršćanskom svjetonazoru oni nisu imali pravo odbiti njegovu narudžbu. Bračni par je tvrdio da oni nemaju ništa protiv kupca koji je već više puta bio poslužen u njihovoj pekarnici niti protiv njegove seksualne orijentacije, ali da zbog vjere ne žele sudjelovati u kreiranju torte s takvom porukom. Sud je svejedno presudio da su diskriminirali kupca i kaznio ih sa 150.000 funti.

Međutim, Daniel i Amy McArthur, vlasnici Pekarnice Ashers u ovoj su bitci zapravo pobjednici na duge staze. Država ih je možda kaznila, ali ih je tržište nagradilo. Belfast Telegraph je nedavno objavio kako je kompanija u prošloj godini ostvarila dobit od 1,5 milijuna funti što je porast u odnosu na 2015. godinu za preko 170.000 funti.

Prihodi su im lani narasli još i više budući da su se proširili i stvorili lanac pekarnica diljem Sjeverne Irske, Velike Britanije i susjedne Republike Irske.

To znači da su kupci prepoznali kako bračni par nije učinio ništa loše i da je aktivist vrlo lako moguće napravio tu narudžbu kako bi ih mogao tužiti.

Tržište je ispravilo pogrešku države

Kupoprodaja je dobrovoljna akcija koja podrazumijeva da obje strane profitiraju, inače se neće dogoditi. Dakle, obje strane moraju htjeti sudjelovati i vidjeti svoj interes.

U slobodnom društvu nitko ne smije biti prisiljen da nešto kupi ili nekome nešto proda. Ako ti netko ne želi uslišiti želju i ispuniti narudžbu, ako ne želi primiti tvoj novac, okreneš se konkurenciji koja će htjeti. Tako se diskriminacija rješava na tržištu. Međutim, uplitanjem države kao "više sile" koja bi trebala osobu A prisiliti da surađuje s osobom B, čak i ako to ne želi, stvara kontraučinak. Kupci su to prepoznali i zato nisu odlučili bojkotirati kompaniju, nego su očito htjeli još više kod njih kupovati.

Ovo je odličan primjer kako tržište "ispravlja" pogreške koje napravi država. Zakon protiv diskriminacije je u redu i treba postojati, ali samo za državne službe i javne institucije. Privatni sektor se ne može tako regulirati. Bez obzira što su namjere zakonodavca možda dobre, jasno je da na tržištu zadnju riječ imaju kupci i taj im se suverenitet ne može oduzeti.