Međunarodna nevladina udruga ILGA-Europe objavljuje "Rainbow Index", indeks prihvaćenosti LGBT osoba. Ova organizacija uspoređuje zakone u 49 europskih zemalja. Najbolje ocjene dobivaju zemlje s antidiskriminacijskim zakonima koji štite gay i transrodne osobe, koji prepoznaju gay brak, kažnjavaju zločine iz mržnje (uključujući govor mržnje), prepoznaju rod građana po tome kako se građani sami deklariraju i odobravaju azil izbjeglicama iz homofobnih država.

Već treću godinu zaredom na samom vrhu ovog indeksa našla se Malta, mala mediteranska otočna zemlja s vrlo religioznim katoličkim stanovništvom. Malta se teško može nazvati oazom liberalizma. Malta je legalizirala razvod tek 2011. godine, a još uvijek kažnjava pobačaj. Međutim, 2013. godine vlast preuzima lijeva Laburistička stranka koja si postavlja kao prioritet gay-friendly politiku. Tijekom proteklih 5 godina Malta je postala prva zemlja u Europi koja je zabranila "terapiju konverzije", psihološki tretman kojemu je cilj promijeniti seksualnu orijentaciju "pacijenta".

Također, Malta je promijenila svoje zakone tako da se u njima sada nalaze samo rodno neutralne zamjenice kad je riječ o obiteljskim vezama u pravnim dokumentima. Evelyne Paradis iz organizacije ILGA-Europe kaže da su ovi zakoni postali globalni primjer za mnoge druge napredne zemlje. Malta je tako preuzela prvu poziciju od Velike Britanije još 2016. iako je legalizirala LGBT brak tek lani.



Generalno, zemlje u sjevernoj i zapadnoj Europi, koje su i inače bogatije i liberalnije, imaju bolje ocjene od većine država u istočnoj i južnoj Europi. Najgore ocjene dobile se većinski muslimanske zemlje Turska i Azerbajdžan, koje se nalaze na samom dnu ljestvice. Hrvatska je tradicionalno najbolja među ex komunističkim zemljama te se nalazi među top 15 uz bok sa zapadnom Europom. Uz Hrvatsku se ističe, pomalo iznenađujuće, Kosovo.

Međutim, ovo istraživanje uključuje samo zakonske propise, ne i razinu tolerancije kako se društvo odnosi prema LGBTIQ osobama i drugim manjinama. Paradis napominje u razgovoru za The Economist da Hrvatska i Mađarska imaju prilično razumne liberalne zakone, ali i povećanu društvenu netrpeljivost prema LGBTIQ osobama. To je dokaz da zakoni, sami po sebi, nisu jamstvo tolerancije.

Tolerancija ne dolazi od države, nego kroz izgradnju mostova među različitim ljudima i suradnju. Po tom pitanju hrvatske LGBTIQ udruge snose veliki dio odgovornosti jer se bave više antikapitalističkom propagandom i provociranjem nego rušenjem društvenih barijera.