Među zemljama tzv. "Nove Europe", odnosno onima koje su bile nekoć dio Istočnog bloka, prošle tranziciju i sada su dio Europske unije, bilo je nekoliko obećavajućih zvjezdica. U prvom redu, Estonija - sredinom 2010-ih činilo se da će se ona prva priključiti onom bogatijem, zapadnom dijelu EU-a. Ali onda je došla novinarska gripa 2020., a s njom zaključavanja i zatvaranje granica. To je pogodilo snažno sve zemlje Baltika koje se od tog pada 2020. još uvijek nisu u potpunosti oporavile. Sličan hendikep pogodio je i Češku.

Na kraju je isplivala Poljska kao zemlja koja je ostvarila najveći ekonomski rast u Europi tijekom zadnjih 20 godina. Poljska je 2004., kad je ulazila u EU, imala BDP per capita (prilagođen kupovnoj moći) 48% prosjeka EU-a, a sada je na 82 posto. Poljaci su po tom pitanju već prešli neke zemlje "stare" Europe, poput Grčke i Portugala, a planiraju do kraja ovog desetljeća prestići još Španjolsku i Italiju. Prije 25 godina nezaposlenost u Poljskoj je iznosila 15 posto, a sada je ispod 3 posto.


Poljska: BDP per capita (PPP) od 2013. do 2024.

Poljsko gospodarstvo pokazalo se iznimno otporno na krize. Iz koronaške krize 2020. izašlo je vrlo lako i brzo (za razliku od Češke i baltičkih zemalja), a rat u Ukrajini i energetska kriza ga pratkički nisu ni dotakle. Čak bi se moglo reći da je rat u Ukrajini, zbog priljeva izbjeglica, učinio Poljskoj uslugu.

Tijekom prvih 15 godina u Europskoj uniji, iz Poljske je iselilo oko 2,5 milijuna uglavnom mladih ljudi koji su išli, baš poput Hrvata, za poslovima s većom plaćom u Njemačku, Veliku Britaniju i Irsku. Od 2018. godine taj se trend okrenuo. Mnogi od tih iseljenika odlučili su se vratiti u svoju matičnu zemlju kada se standard u njoj poboljšao i kada su se povećale prilike. Poljska otad bilježi pozitivan migrantski saldo. Djelomično je to rezultat i rata u Ukrajini. Od 2022. godine milijuni ukrajinskih izbjeglica doselili su se u Poljsku. Međutim, dobar dio tih izbjeglica su djeca i starci koji ne sudjeluju na tržištu rada, tako da Poljska ima sve veću potrebu za uvozom radnika.

Usprkos svim ovim problemima, Europska komisija predviđa Poljskoj za 2025. godinu još veći godišnji gospodarski rast nego u prošloj godini - iznad 4 posto. Poljaci su jako optimistični u pogledu ekonomskog razvoja svoje zemlje i vjeruju da će uskoro postati dio razvijenog svijeta.

U čemu je njihova tajna? Vrlo jednostavno - Poljaci ne vole socijalizam. Njihova najjača ljevičarska stranka kotira cijelo vrijeme ispod 10 posto, i tako već 20 godina. Na vlasti im se razmjenjuju tvrda konzervativna desnica i liberalna koalicija desnog centra. Njihove politike su omogućile pozitivno okruženje za poduzetništvo, što je ključno za razvoj bilo kojeg društva. Hrvatska je također na trenutke zasjala i mogla je ona biti tamo gdje je sada Poljska (do 2010. smo bili ispred Poljske, ali Poljaci su nas prestigli i sada nam se čine nedostižni) da Hrvati od svoje vlasti stalno ne traže socijalističke i antitržišne politike.

Tako da je Poljska mogla, usprkos rekordnom izdvajanju za obranu, razviti svoj IT sektor, poljoprivredu i industrijsku proizvodnju do zavidne razine. Strani ekonomisti pripisuju ovaj uspjeh tome što je Poljska po ulasku u EU postala jedan od glavnih trgovinskih i industrijskih partnera susjedne Njemačke, zatim niskoj cijeni rada (i to često jako dobro educirane i visokokvalitetne radne snage), što je privuklo strane investitore.

Ipak, Poljaci se suočavaju s nekim problemima. Kako standard raste, tako raste i cijena rada, a time Poljska polako gubi jednu od kategorija po kojoj je konkurentna. Raste potreba za uvozom stranih radnika i Ukrajinci više nisu dovoljni. Taj će problem vlada Donalda Tuska idućih godina sigurno morati rješavati u zemlji koja nije pretjerano oduševljena idejom uvoza jeftine radne snage. Ako problem nedostatka radnika bude adekvatno riješen i ako se izbjegne neka veća eskalacija rata s Putinom, nema ozbiljnih razloga zašto "poljsko ekonomsko čudo" ne bi tijekom sljedećih 10 godina dostiglo ogromne proporcije i svrstalo ovu istočnoeuropsku zemlju uz bok sa zapadnim ekonomijama.