Piše: Branimir Perković
20.6.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Branimir Perković
20.6.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Neću vam pričati o partizanima i ustašama, iako se današnja politika vrti oko tog pitanja. Neću vam pričati o tome kako Hrvatska sve više i više zaostaje za ostalim državama Europe, iako ju je nedavno i Rumunjska pretekla prema BDP-u po glavi stanovnika. Neću govoriti ni o socijalizmu i kapitalizmu, iako u prvome živimo više od 60 godina, a iz drugoga smo izvukli samo najgore. Neću govoriti o političkom duopolu i podjeli vlasti, iako je razbijanje njega preduvjet za bilo kakve promjene. Neću govoriti ni o kupljenom stanovništvu RH koje zbog sitnih povlastica kojima ih taj duopol kupuje stalno glasaju za isto te tako uništavaju i svoju i budućnost svoje djece.
Govorit ću vam o djeci. Točnije, o djeci koju sam vidio na dodjeli priznanja pobjednika Croatian Makers lige. Ali prvo par crtica o Croatian Makers ligi.
Iza Croatian Makers lige stoji Institut za razvoj i inovativnost mladih i zaista velika i respektabilna ekipa stručnjaka, poduzetnika, znanstvenika i posebno nastavnika. Osnivači instituta su poduzetnik Nenad Bakić i njegova supruga Rujana, koji su tijekom tri godine, koliko se bave ovim projektom, investirali pozamašne svote vlastitog novca. Nenad ne spominje brojke jer smatra da to uopće nije bitno, ali zasigurno se radi o milijunima. 20. lipnja je održana dodjela nagrada za najuspješnije timove u Croatian Makers ligi za 2017./2018.
Za one koji nisu upućeni u ono što Institut za razvoj i inovativnost mladih radi kroz Croatian Makers ligu, treba objasniti koncept djelovanja. Bez da ulazim previše u detalje, cilj instituta je podijeliti po školama i drugi institucijama male mikroračunala zvana microbit, preko kojih će se djecu učiti programiranju i robotici. Ali ustvari se ne radi toliko o samom programiranju i robotici, nego o podučavanju djece temeljnim znanjima i kompetencijama za budućnost kroz robotiku i programiranje.
Sigurno neće sva djeca koja sudjeluju u programu, a riječ je o prilično velikom broju jer je u projekt uključeno 360 škola i ustanova kojima je donirano 1800 robota, postati stručnjaci u STEM području, ali će kroz robotiku i programiranje naučiti temeljne vještine na kojima će graditi svoje buduće znanje i sposobnosti, bilo to umjetnost, dizajn, ekonomija, pravo ili STEM. A to su kritičko razmišljanje, radoznalost, inovativnost, prilagodljivost promjenama, liderske sposobnosti, suradnja s drugima itd.
Od prošle godine je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović pokroviteljica Croatian Makers lige, a podrška dolazi i od ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak te iz mnogih drugih institucija kao što je Veleposlanstvo Ujedinjenog Kraljevstva. Radi se isključivo o privatnoj inicijativi Nenada Bakića koji je vlastitim financijskim sredstvima i upornosti skupio impresivan tim oko inicijative. Ipak, sve to ne bi bilo moguće bez brojnih nastavnika diljem Hrvatske koji su nesebično poklanjali svoje slobodno vrijeme da bi s djecom radili i podučavali ih, a sve besplatno, isključivo radi dobre volje. Lijepo je znati da u Hrvatskoj postoji velik broj učitelja osnovnih škola koji su stvarno zainteresirani za dobrobit i napredak svojih učenika, koji su spremni stotinama sati raditi besplatno samo iz ljubavi prema svojoj struci i djeci koju pripremaju za budućnost. Oni su temelj budućih promjena, oni će stvoriti buduće znanstvenike, umjetnike, ekonomiste, pravnike, arhitekte itd., a ne političari, sindikati, profesionalni branitelji, „nezavisni“ mediji koji se bave idejama i ideologijama 19. stoljeća, režimska piskarala koja se jeftino prodaju, etnobiznismeni, lijevi i desni ekstremisti ili klijentelističke strukture.
Pričam vam o jedinoj pozitivnoj i neiskvarenoj dobnoj skupini u Hrvatskoj. Jer za sve ostale je već prekasno. Svi ostali se bave ili time na kojoj su im strani djedovi bili u 2. svjetskom ratu, ili gdje im je otac bio '91. Ili slave Jugoslaviju, ili slave NDH, ili slave ideje 19. stoljeća, ili se svađaju o tome kako nazvati jedan trg ili tko ima pravo više krasti ili sanjaju o tome kako se ugodno uhljebiti u nekakvoj državnoj agenciji i "neovisnom" mediju.
Tko je kriv?
Pa sami sebi smo krivi. Svaka starija generacija je zatrovala mlađu generaciju stvarima koje sama nije riješila, problemima koje su ignorirali, stilom života koji nisu mogli priuštiti, ali ga se nisu željeli odreći. Generacije iz 2. svjetskog rata su zatrovale generacije rođene u Jugoslaviji neriješenim međunacionalnim pitanjima i guranjem pod tepih problema iz rata. Generacije rođene u Jugoslaviji nisu rješavale ta pitanja nego ih samo prebacile na generacije rođene iza Domovinskog rata i na to još nadodali nekritičko dogmatsko vjerovanje u socijalizam i život na dug bez efikasnog rada te državu kao božanstvo koje ima odgovor na sve i čija je riječ neupitna. Ni jedna ni druga generacija nisu bile zainteresirane za budućnost svoje djece, nego isključivo osiguravanje vlastitih povlastica pod svaku cijenu, te su tako zajedničkim snagama stvorile nakaradni politički i ekonomski sistem u modernoj Hrvatskoj. Sudeći prema svemu, generacije rođene 90-ih i poslije su još više opterećene pitanjima koje su izbjegavale generacije prije njih, temama kojima su ih starije generacije zatrovale i time ih napravile istima, pa i gorima, od sebe. Tko može kriviti generacije rođene poslije 90-ih kada su ih stalno hranili destruktivnim mentalitetom, starim problemima koje nitko nije htio rješavati, prebacivanjem dugova i problema te uvjeravanjem u trule ideje iz davne prošlosti?
Zbog svega toga, nema nade za trenutne generacije mladih. Nema nade ni za moju generaciju (28 god.) ni za generaciju koja je trenutno na fakultetu, ni za generaciju koja će za koju godinu upisati fakultet. Mi smo već zatrovani, a zatrovali su nas stariji. Nema razloga za optimizam, prema svim istraživanjima mladi su danas u gotovo svim stavovima ekstremniji od prijašnjih generacija. Jedina nada na vađenje Hrvatske iz destruktivnog kruga samouništenja u koji je upala su djeca.
I zato, ne dirajte djecu! Ne trujte ih svojim zastarjelim destruktivnim idejama, ne trujte ih svojim zastarjelim destruktivnim sukobima, ideologijama koje su relikt povijesti, ksenofobijom i mržnjom, ne trujte ih samima sobom kao što su vas trovali i kao što ste vi trovali dosadašnje generacije!
Borite se protiv vlastite loše prirode koju su vam usadili, borite se protiv mržnje koju osjećate, protiv samoubilačkog nagona kojim sami sebi radite na štetu. Vjerojatno se ne možete protiv toga boriti, ali borite se protiv poriva da sve to smeće koje imate na duši i na umu ne istresete na ovu djecu, na generacije koje dolaze. Jer djeca koju sam ja gledao kako dva sata bez ikakvog urlika sjede mirno, koja su godinu dana uz školske obaveze učila programiranje i robotiku, koja se ponašaju bolje od većine starijih ljudi, ta djeca su zadnja šansa da hrvatsko društvo postane moderno. Ako i njih zatrujemo, Hrvatska će nestati i spominjat će se samo u povijesnim knjigama kao država i narod koji su bili otpadak povijesti, slijepo crijevo Europe.
Očigledno je da do dan-danas država nije bila sposobna uvesti obrazovni sustav u moderno doba, uvesti gospodarstvo u moderno doba, uvesti društvo u moderno doba. Ne samo da nije bila sposobna, nego nije ni pokušala. I zato treba na svaki mogući način podržati filantropsku inicijativu gospodina Bakića, brojnih nastavnika mentora koji volontiraju da bi djecu pripremili za budućnost i svih ostalih uključenih u Institut.
Nekoga će možda začuditi što je jedna privatna inicijativa, dobrovoljna akcija na stotinu volontera i dobrovoljne donacije brojnih ljudi i privatnih kompanija napravilo više za obrazovanje od svih akcija koje je poduzela država u zadnjih 25 godina. Ali nema vas to što čuditi, država je uvijek manje efikasna od privatnog sektora, radilo se o ekonomiji ili obrazovanju. Croatian Makers ligu, IRIM i sve nastavnike volontere bez kojih to ne bi bilo moguće treba podržati do kraja, a ne kao određeni mediji i zaposlenici državnih institucija vršiti javni linč te kritizirati te ljude zbog toga što se usude samoinicijativno raditi ono što ne radi država. Zamislite, ma "odakle samo nekome ideja da radi nešto bez dopuštenja državnog aparata i sitnih birokrata?", to je njihovo zaključivanje.
A najviše od svega treba podržati djecu, treba ih zaštititi od naših destruktivnih navika i ideja, treba ih ostaviti da se razvijaju u skladu s modernim dobom jer očigledno je svaka generacija do sada loše odgajala iduću. Zato ostavite djecu, tako vam Boga! Omogućite im sve financijske i egzistencijalne uvjete za život, ali ne pretvarajte ih u sebe. Oni su bolji od vas. Vi ste otpadak povijesti, a oni su sjeme budućnosti.