Razlog je vrlo jednostavan i logičan. Svatko plaća rado uslugu kojom je zadovoljan.

HINA je danas objavila vijest iz njemačkih medija o ispitivanju instituta pri UN-u o prihvaćanju plaćanja poreza, a prenijeli su je mnogi hrvatski mediji. Prema rezultatima ovog istraživanja, stanovnici Njemačke iskazuju najmanji otpor pri plaćanju poreza državi dok je najveći otpor u balkanskim državama - Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. Iako nisu objavili rezultate za Hrvatsku, možemo pretpostaviti da se ni kod nas porez ne plaća s guštom.

Tako da ste danas mogli pročitati naslove koji kažu: "Nijemci, za razliku od Balkanaca, rado plaćaju porez" što može lako dovesti javnost u zabludu jer ako Nijemci nemaju ništa protiv poreza, zašto bismo imali mi?

Nedostaje objašnjenje. Zašto Nijemci rado plaćaju poreze? Možemo tome dodati i činjenicu da stanovništvo u zemlji s najvećim porezom na dohodak u Europi - Danskoj - također u većoj mjeri nema ništa protiv tolikog poreza. Ni većina u Švedskoj nema ništa protiv njihovog poreznog sustava koji je također prilično glomazan. Premda, u skandinavskim zemljama se u zadnje vrijeme pojavljuje bunt protiv tolikog oporezivanja. Norveška vlada je već snizila poreze u prošlom mandatu i najavljuje nove rezove u ovoj godini, otpor švedskog stanovništva raste, a danski premijer je prije dvije godine pokušao srezati porez na dohodak, ali su ga u tome spriječili desni koalicijski partneri koji se boje za opstanak socijalne države.

Porezi su način kako se u svakoj zemlji financiraju državne i javne službe, javna infrastruktura i slično. Dakle, porezi su nužni za funkcioniranje države. Međutim, razlike u prihvaćanju poreza ekvivalentne su razlikama u percepciji korupcije i kupovnoj moći stanovništva. Danci primaju najveću prosječnu plaću u EU, tako da im nije teško platiti visok porez. Oni su prvo razvili svoje gospodarstvo u uvjetima slobodnog tržišta, a tek onda podigli poreze i stvorili veliku socijalnu državu. Dinamičan i bogat privatni sektor s malo regulacija može financirati veliku državu.

Osim toga, bitna je percepcija korupcije. Građani su itekako svjesni što plaćaju, pa tako su i stanovnici balkanskih država svjesni da novac od njihovih poreza ide više na političare i njihovo uhljebljivanje podobnih stranačkih ljudi nego na ono što bi trebao. Razlika je u sustavu, mehanizmima njegove provjere koji onda stvaraju povjerenje ili nepovjerenje prema institucijama. U Hrvatskoj prevladava nepovjerenje, a u Njemačkoj i Danskoj povjerenje građana prema institucijama.

Na primjer, ako vas neki automobil dobro služi i osjećate se jako ugodno i sigurno dok ga vozite, neće vam biti teško za njega izdvojiti ni veću količinu novca, naravno, ako imate taj novac. Rado ćete ga potrošiti na takav automobil i neće vam biti žao. Ali ako izdvojite istu količinu novca za automobil koji se nakon mjesec dana počne kvariti, onda nećete biti zadovoljni i tražit ćete povrat novca. Kod države ne možete tražiti povrat novca, ali će u tom slučaju ljudi obično tražiti načine kako da izbjegnu plaćanje poreza ako osjećaju da za taj novac ne dobivaju uslugu kakvu zaslužuju.

Čak nije toliko važno je li cijena automobila veća ili manja. Nijemci su dobili kvalitetan i siguran automobil za svoj novac, a Balkanci su dobili "kantu" koja se kvari svakih nekoliko kilometara, moraju je sami popravljati i još nadoplaćivati skupe popravke. To vam je, dragi moji, razlog zašto Nijemci rado plaćaju poreze, a Balkanci ne.