Jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) od prošle godine imaju ovlast odrediti, unutar zadanog okvira, nižu i višu stopu poreza na dohodak za stanovnike svoga područja. To je sjajan alat za povećanje konkurentnosti bilo kojeg grada ili općine pa se moglo očekivati da će smanjenje poreznih stopa biti jedno od glavnih obećanja na ovim lokalnim izborima.

Smanjenjem poreza na dohodak direktno bi profitirali građani, tj. glasači. Neki gradovi imaju te stope izrazito visoke (npr. Zagreb, Split i mnogi drugi). Smanjenjem poreza na dohodak potaklo bi se više ulaganja i osnivanja malih poduzeća i obrta, više zapošljavanja i bolje plaće. Ali na lokalnim izborima velika većina kandidata ovu je činjenicu potpuno zanemarila, kao da glasači ne žele primati veću neto plaću i kao da sami kandidati ne žele privući veća ulaganja.

Grad Zagreb ima najvišu stopu poreza na dohodak u Hrvatskoj. I u uvjetima povećanog punjenja gradskog proračuna, gradska vlast ne razmišlja o smanjenju poreza. Izazivačica u drugom krugu, nezavisna Marija Selak Raspudić, to uopće ne spominje. Nisam vidio igdje da obećava kako će smanjiti porez. Split je u vrlo sličnoj situaciji, ali HDZ-ov izazivač Tomislav Šuta isto ne priča o porezu. Zašto?

Među istaknutijim kandidatima, obećanje smanjenja poreza na dohodak vidio sam samo kod nezavisne Ive Rinčić koja se natječe za gradonačelnicu Rijeke. Zbog toga su je napali na Indexu gdje smatraju (naravno, pogrešno) da bi smanjenje poreznih stopa imalo negativan utjecaj na punjenje gradskog proračuna.

Umjesto poreza na dohodak, apsolutni hit ovih izbora je javna stanogradnja. Kandidati praktički svih stranaka i opcija, uključujući nezavisne, u svim dijelovima zemlje, najavljuju masovnu stanogradnju i dijeljenje jeftinih stanova.

U zemlji gdje četiri petine stanovništva živi u vlastitoj nekretnini takva popularnost onoga što u Europi nazivaju "priuštivo stanovanje" i apsolutno nigdje još nije urodilo željenim plodom, ovdje je u najmanju ruku čudna - i to iz više razloga.

Ako ste vlasnik nekretnine, sigurno vam nije u interesu da lokalna samouprava u blizini vaše nekretnine gradi jeftine stanove jer to će srušiti vrijednost vaše imovine. Kako ćete iznajmljivati svoju nekretninu za, recimo, 700 eura, ako sličnu u susjedstvu iznajmljuje općina za 70 eura? Kako ćete prodati svoju nekretninu, ako iz bilo kojeg razloga u budućnosti to poželite ili budete u takvoj potrebi, za 2.000 eura po kvadratu, ako susjednu sličnu nekretninu općina bude davala za 500 eura?

Takva je politika, dakle, izravno u suprotnosti s interesom vlasnika nekretnina, a to je većina građana RH. Sve što ste godinama ili desetljećima ulagali u svoju imovinu, može propasti u vrlo kratkom roku.

Osim rušenja vrijednosti privatne imovine svojih građana, općine i gradovi koji se odluče na masovnu izgradnju nekretnina za stanovanje pokrenut će i čitav niz drugih neželjenih efekata: uslijed povećane potrebe za građevinskim alatom, materijalom i radom, to mora dovesti do značajnog poskupljenja građevinskih radova i za privatne svrhe.

Kad država, grad ili općina nešto grade ili sufinanciraju, onda cijena tog rada bude višestruko veća od tržišne - iz jednostavnog razloga što nijedan upravitelj društvenog vlasništva ne upravlja društvenom imovinom kao svojom. Dogodit će se onda, ako budete htjeli ili trebali bilo kakav popravak ili radove na svojoj imovini, natjecat ćete se s javnim radovima stanogradnje koju provodi Vaša općina. Cijena će i za vas morati narasti.

Uz rušenje vrijednosti imovine i poskupljenja građevinskog materijala i radova, bez sumnje će doći i do nepravde i korupcije. Čini se da većina glasača vjeruje u predizborna obećanja kad najavljuju hrpu novih stanova. Mislite da će to biti za vas? Morat ću vas razočarati - neće.

Bez obzira na to koliko "masovna" javna stanogradnja bila, ona jednostavno ne može biti u tolikoj mjeri da zadovolji sve svoje stanovnike i da svatko dobije novi stan. Dobit će ih jedna sitna manjina, na račun svih ostalih. U toj manjini nećete biti vi, neće biti ni oni koji vam prvi padaju na pamet (siromašni, ljudi u potrebi). Ne, to će biti oni koji su najbliži lokalnoj vlasti ili oni koji budu imali dovoljno novca da potplate lokalnog šerifa.

Mislite da ljudi u vašoj lokalnoj vlasti nisu pokvareni i podložni korupciji? Čak i da je to istina, takva vlast i takva moć može vrlo lako pokvariti i one najbolje među nama. Njihova je krivica čak najmanja, puno je veća krivica glasača koji su takve politike uopće dozvolili.

Nevjerojatan je apsurd da se kandidati diljem zemlje uopće ne obaziru na mogućnost smanjenja poreza i samim time olakšavanja rada u svojoj lokalnoj sredini te, umjesto toga, obećavaju stanove ljudima koji već imaju vlastite kuće i stanove. Mnogi smatraju da je to rezultat potražnje, odnosno kandidati obećavaju ono što glasači žele čuti. To onda ne bi imalo drugog objašnjenja osim da su glasači ekonomski nepismeni i potpuno u zabludi.

Francuski teoretičar iz 19. stoljeća Frederic Bastiat je taj fenomen opisao ovako: imate ono što se vidi i ono što se ne vidi. Ono što se vidi je jasno svima na prvi pogled, ali ono što se ne vidi treba se spoznati umom. Ljudi lako mogu "vidjeti" stan koji im političar obećava. Iako već uglavnom imaju vlastitu nekretninu, vesele se idejom da bi mogli dobiti još jednu. Ne vide činjenicu da neće dobiti još jednu nekretninu, da to obećanje nije upućeno njima. I ne vide da će oni biti pozvani samo da plaćaju ogromne troškove iza tako megalomanskih lokalnih projekata.

Ne vide da su im isti ti političari mogli izravno povećati neto primanja, samo kad bi snizili vlastite apetite i srezali porez na dohodak koji je sada u njihovoj nadležnosti. Ne vide da bi to izravno utjecalo na njihova primanja, a samim time i životni standard. Ne vide samo zato što oni osobno ne plaćaju porez na dohodak, to radi njihov poslodavac, pa ih onda ne interesira. Puno im je privlačniji golub na grani nego vrabac u šaci, tako nekako bi se to reklo. I to će ljudi, nažalost, skupo platiti.