Ekspanzivna javna potrošnja, ne samo u Hrvatskoj, već i u drugim zemljama, sasvim očekivano dovela je do niza problema s kojima se prosječni građani suočavaju - od rasta potrošačkih cijena u trgovinama do rasta cijena nekretnina. To je sve rezultat neodgovorne monetarne i fiskalne politike koju proteklih 5 godina nemilosrdno prakticiraju zapadne vlade.

Većina to vidi kao "divljanje cijena nekretnina", što je jako popularan izraz među novinarima, ali stvar je u tome da nekretnine nisu dobile na vrijednosti, nego je novac izgubio vrijednost. Svjedočimo propadanju vrijednosti novca koji se množi kako se množe politički apetiti, a proizvodi i stvari koje su nam ostale jednako vrijedne koštaju sve više. Jer novac vrijedi sve manje.

To je, dakle, direktna posljedica vladinih politika, doduše politika koje je sam narod tražio, tako da bi bilo licemjerno kriviti same političare. Oni dostavljaju svojim glasačima ono što glasači žele.

I tako stvaraju sve veće probleme za te iste glasače. Kao odgovor na te probleme, isti ti političari nude nova "rješenja". Pojam koji je u zadnje vrijeme sve popularniji kaže "Priuštivo stanovanje". Sad će isti ljudi, koji su kreirali problem, ponuditi spasonosno rješenje u obliku državno sufinanciranog najma, povoljnih državnih stanova itd.

Gotovo da nema političara koji o tome ne priča ili ne najavljuje takve programe pred lokalne izbore. Svaki grad, svaka općina, gradit će neke stanove i tako obećavaju svojim sugrađanima "priuštivo stanovanje".

Samo, ima jedna caka. Ne može država niti jedinica lokalne samouprave izgraditi dovoljno stanova za sve. Uvijek će biti onih koji će dobiti i onih koji neće dobiti iako tehnički to financiramo svi.

Tko su onda sretnici koji dobiju državni stan po smiješno niskoj cijeni? Obično ljudi vrlo bliski lokalnoj ili državnoj vlasti, a nerijetko i sami ljudi iz te vlasti. Svako malo u medije izleti poneki primjer, a najnoviji je dogradonačelnik Vukovara koji je kupio državni stan za cijenu iPhonea i sad ga iznajmljuje. Kaže čovjek - sve je po zakonu.

Na njemu su reflektori jer je iz neke desničarske stranke pa ga mediji razvlače, ali činjenica je da takvih i sličnih primjera imate i po Zagrebu, Splitu i drugim gradovima gdje nisu desničari na vlasti. Na primjer, u Rijeci su na natječaju za "priuštivo stanovanje" odnosno jeftin državni najam pobijedili mahom imućniji građani - tako je natječaj bio namješten.

Ima li onda načina da država to učini "pravedno", kako tvrdi Dalija Orešković?

Ne bih rekao. Ako svi u nešto uplaćujemo, dakle svi gradimo te stanove, i onda netko od nas ga dobije, a netko ne - to nikad neće biti pravedno. To je, zapravo, najbolji način za izgradnju novog prostora za korupciju i povećanje nepravde. Čak i ako ćete u natječaj staviti neku objektivnu karakteristiku oko koje bismo se svi mogli složiti - na primjer da takvi stanovi pripadnu stopostotnim invalidima - u tom slučaju biste brzo dobili inflaciju "invalida" sa svim potrebnim papirima.

Drugim riječima, uvijek će se naći način da se to zlorabi.

Umjesto toga, pitanje koje treba postaviti (a svi se prave ludi) bilo bi ovo: kakva, pobogu, stambena kriza? Političari koriste taj izraz tako da lakše pridobiju podršku za povećanje javne potrošnje i da mogu "dijeliti" tuđe stvari ili novac. Po njima, mi smo usred klimatske krize, stambene krize, a donedavno smo imali i zdravstvenu. Kako uopće uspijemo preživjeti u tolikim krizama?

Pričamo o zemlji u kojoj preko tri četvrtine stanovništva živi u vlastitoj nekretnini - kakva kriza? Toliki postotak nemate, osim eventualno u Bugarskoj i Rumunjskoj, više nigdje u EU. Kod nas je uvriježen običaj da kad netko navrši 18, očekuje da ga čeka stan usred Zagreba i to novogradnja. Ako si 18-godišnjak to ne može priuštiti, onda je katastrofa.

Ne, dame i gospodo, nema nikakve "stambene krize". Imamo krizu morala i odgovornosti prema sebi samima i prema budućim generacijama jer glasamo za politike koje nam dugoročno obezvrjeđuju sve što zaradimo ili uštedimo. To je jedina kriza koju bismo trebali adresirati.

Država se ne bi trebala uopće baviti problematikom stanovanja. To je zadaća koju su joj ljudi nametnuli iz posve nerazumnih razloga, zadaća koju nijedna država ne može ispuniti jer to nije u njenoj domeni ni moći. Država može po tom pitanju samo stvoriti nepravdu i povećati probleme za većinu. "Priuštivo stanovanje" je samo drugi, ljepši naziv za pljačku.