Kad je premijer Andrej Plenković rekao da neće biti novih poreza, time je ušutkao ministre Milana Kujundžića i Zdravka Marića koji su danima prije toga u medijima nagađali što bi mogla država još oporezivati. Tražili su ono na što bi građani mogli pristati - od starih automobila, preko kocke, cigareta i alkohola, do mobitela.

Nije upalilo. Javno mnijenje je odmah žustro reagiralo. Praktički svi mainstream mediji opalili su po njima, a čitatelji još više, i to u masovnom broju. Shvatio je Plenković da ne ide, da ne može više tako pa je povukao "ručnu". Pokušali su starom i oprobanom metodom hrvatskih političara - povećavaj potrošnju pa onda malo pomalo, podiži poreze i uvodi nove. Međutim, narodu je dosta.

Probajte zamisliti da je javnost tako reagirala tijekom krize, kad je vlada Jadranke Kosor uvela "krizni porez" pa kad je vlada Zorana Milanovića povećala PDV. Otpor je bio neznatan, praktički nikakav. Još tada su mogli uvjeriti javnost kako je povećanje potrošnje i podizanje poreza dobra stvar. Naravno, pokazalo se to kao katastrofalan odgovor na krizu zbog kojeg je kod nas kriza trajala 5 godina dulje nego u ostatku zapadnog svijeta, ali ljudi su tada još vjerovali u kejnezijanska rješenja.

Druga bitna stvar su mainstream mediji. Još prije godinu dana bilo je nezamislivo da svi mainstream mediji - od Večernjeg do Novog lista - kritiziraju vladu zbog povećavanja poreza, pogotovo ako je to "porez na luksuz". Još prije par mjeseci izlazili su tekstovi u Jutarnjem listu i Telegramu kojim su nas pokušavali, preko svojih "stručnih" sugovornika, uvjeriti kako je porez na nekretnine super stvar. Kad ta medijska kampanja nije prošla i kad je Plenković shvatio da nema druge nego odgoditi provedbu tog zakona na neodređeno, sad su konačno i mediji shvatili da ne ide.

Ne možeš više uvjeriti narod niti da kocku i alkohol treba više oporezivati. Ne zato što narod "voli" kocku i alkohol, velika većina ne voli takve poroke, već zato što je ljudima postalo jasno da su već sad preopterećeni, da se novac od poreza razbacuje na sve što ne bi trebao, da je državna birokracija i politika prevršila svaku mjeru i da je dosta takve politike. Ova godina bit će zapamćena u hrvatskoj povijesti kao kraj povećavanja javne potrošnje, ne zato što su tako političari na vlasti htjeli, već usprkos njima.

Pred sljedeće izbore vodit će se rasprava samo o porezima i regulacijama, a sljedeća vlada, bez obzira koja opcija pobijedila, provest će reformu javne uprave, deregulaciju gospodarstva i srezat će poreze. To su mjere koje će zakasniti nekih 10 godina i bit će ih teže provesti baš zbog kašnjenja, ali je jasno da će se morati provesti. Narod je malo prekasno shvatio što se događa i gdje je korijen propadanja ove zemlje. Više ne puši priče o zlim kapitalistima koji nas iskorištavaju za svoj profit, ljudi sad shvaćaju da u ovoj zemlji najviše profitiraju političari, birokrati i njihovi uhljebi. To je sasvim nova stranica, znači da demokracija sazrijeva. Sve kasni zbog velikih otpornika, ali bolje ikad nego nikad.