Sigurno ste čuli za apel stotinjak superbogataša iz sedam zapadnih zemalja koji traže od svojih vlada da ih više oporezuju. Njihovo otvoreno pismo objavljeno je nedavno u britanskom ljevičarskom glasilu Guardian i privuklo je pažnju praktički svih hrvatskih medija. Milijunaši diljem svijeta traže da države povećaju progresivno oporezivanje kako bi teret ekonomske krize snosili bogatiji.

Hrvatski ljevičari su ovu vijest dočekali s oduševljenjem. Od Maje Sever do Radničke fronte, oduševljeno su je dijelili po društvenim mrežama komentirajući kako su, eto, čak i američki superbogataši "shvatili ono što hrvatski liberali ne shvaćaju". Naši ljevičari izgleda misle da je pohvalno što su njihove politike u potpunom suglasju s interesima najbogatijih ljudi na planetu i misle da spuštaju nama podsjećajući nas da se milijunaši ne slažu s našim stavovima.

Svakome tko imalo razumije povijest političkih ideja i razvoj političke filozofije različitih ideologija, to pismo ne predstavlja nikakvo iznenađenje. Od samog nastanka marksizma ljevica je bila ono što je i sada - predstavništvo bogatih i privilegiranih koji se trude zadržati svoje položaje i postići monopol. Marx i Engels nisu bili nikakvi predstavnici potlačene i radničke klase nego bogatih. Netko neuk će se možda pitati kako to, pa ljevici su puna usta radničkih prava i radničke klase, ali ako pogledamo rezultate njihovih politika kroz povijest u zapadnom, kapitalističkom svijetu, moramo doći do zaključka da su lijeve politike u pravilu dovodile do veće ekonomske nejednakosti.

Bill Gates je ostvario svoj uspjeh 1980-ih i 1990-ih u branši koja je tada bila najslabije regulirana i najmanje oporezivana. Nakon što je ostvario ogroman uspjeh, počeo je zagovarati uvođenje regulacija i povećanje poreza. Ako razumijete osnove ekonomije, jasno vam je i zašto. Njemu sada porezi ne mogu biti nikakav problem jer on ima milijun legalnih načina da ih izbjegne. Zapamtite, milijunaši i milijarderi će uvijek plaćati točno onoliko poreza koliko oni sami smatraju da trebaju platiti, bez obzira na visinu poreznih stopa. Ti ljudi plaćaju najskuplje ekonomske i pravne stručnjake za te poslove. Oni mogu lako prebaciti dio svoje zarade na neku drugu osobu, dio svoje imovine na druge i mogu lako i brzo promijeniti mjesto prebivališta i državljanstvo po potrebi. Koga će onda veći porezi pogoditi? One koji još nisu toliko bogati, njihovu nadolazeću konkurenciju.

Vidite, superbogataši znaju da njihovo bogatstvo nije zacementirano i na slobodnom tržištu ga mogu puno lakše izgubiti nego što su ga stekli. Znaju da uvijek dolaze novi ljudi s novim idejama i boljim rješenjima, ljudi koji ih trebaju zamijeniti. U pravednoj tržišnoj utakmici mnogi superbogataši lako mogu pasti na razinu srednjeg sloja ili čak niže, a to ne žele. U njihovoj situaciji, najlakše je platiti političare i kupiti medije koji će zagovarati državni intervencionizam tako da novim poduzetnicima što više zagorčaju život i učine put do uspjeha što težim. To je danas glavna svrha državnog intervencionizma i svi dokazi na to upućuju.

U tom naporu im dobro dođu iskreni ljevičari koji naivno vjeruju da državna preraspodjela znači uzimanje od bogatih i davanje sirotinji. Ljevičari tako postaju korisni idioti za one najmoćnije, u njihovoj prljavoj raboti da onemoguće bilo kakav pokušaj uvođenja konkurencije prema njihovim biznisima.

Primjera za to je bezbroj, ali možemo uzeti najsvježiji. Koronakriza je nastala iz stvaranja masovnog straha, a potom i uvođenja lockdowna. Uslijed lockdowna zatvoreni su praktički svi mali biznisi, a dopušteno je raditi samo pojedinima. Pogodite koji biznisi mogu ispoštovati sve stroge regulacije i zahtjeve vlada kako bi "učinili kupovinu sigurnom" - da, oni veliki i najmoćniji. Njima je korona došla kao poklon s neba, a uz pomoć političara mnogi su ostvarili monopolistički položaj i zgrnuli milijarde dolara u samo par mjeseci. Državne pomoći uslijed koronakrize samo su to pojačale jer su radnici financirani da ne rade, ali tek toliko da mogu preživjeti i da ne moraju tražiti novi posao. To je, dakle, poticanje ekonomske neaktivnosti kod većine stanovništva. S druge strane, veliki biznisi su dobili najviše državnih pomoći jer najviše zapošljavaju i najlakše mogu prikazati pad prometa ako treba.

Sve te politike - i potpuni lockdown i državne subvencije - tražili su prvenstveno ljevičari. Što ste mislili da će se dogoditi kad ljudi ostanu kod kuće i bivaju plaćeni iz državnog proračuna za nerad? Provodit će puno više vremena na Facebooku, kupovat će više preko Amazona itd. Onda nije ni čudo da su osnivači Facebooka i Amazona najviše profitirali u krizi. Uz to, svaki pokušaj stvaranja konkurencije sada je sasječen u startu jer postaje nemoguće malim biznisima da ispune sve uvjete koje traži država. To je, opet, rezultat lijevih politika da sve treba regulirati do najsitnijih detalja.

Kad smo kod Amazona, njegov osnivač i najbogatiji čovjek u svijetu, Jeff Bezos, još je donedavno plaćao većinu svojih radnika minimalcem. Kada je njegova tvrtka ostvarila mogućnost da im povisi plaće, počeo je tražiti od države da povisi minimalac. Ljevičari su i to dočekali s ovacijama, a ne razumiju njegov motiv. On sada može isplatiti puno više od minimalca svima, ali njegova konkurencija još ne može. Kada država povisi minimalac, to će njemu osloboditi put za monopol i njegov će se profit znatno povećati usprkos izdacima za plaće.

Nije to ništa čudno svakome tko razumije kako tržišna ekonomija funkcionira. Jasno je da državni intervencionizam ne postiže ono što ljevičari misle da bi trebao postići - preraspodijeliti novac i smanjiti nejednakost. Upravo suprotno, svaki državni intervencionizam dovodi do suprotnog rezultata.

Superbogataši to jako dobro znaju i zato su veliki zagovaratelji lijevih politika. Naravno, oni se ne slažu sa socijalistima po pitanju vlasništva i ne bi nikada poduprijeli nacionalizaciju njihove imovine. Ali oni dobro znaju da je iskrenim socijalistima nacionalizacija samo mokri san koji nikada neće ostvariti. U tržišnoj ekonomiji jedina svrha socijalista je gurati što veće regulacije tržišta, što veće poreze i zabrane rada kad god je to moguće, a to su sve politike koje savršeno idu na ruku etabliranoj eliti koja sada želi samo sasjeći bilo kakav pokušaj konkurencije.

Slobodno tržište znači mogućnost slobodne konkurencije. Nemojte se zavaravati, većini bogataša to ne odgovara i zato su oni uvijek bili i još uvijek su najveći protivnici liberalizma. Neke regulacije moraju postojati, ali to su one koje štite slobodu tržišta i pravdu, one koje onemogućuju monopole i nepravdu. Porezi također moraju postojati jer tako se financira pravna država - pravosuđe, policija, vojska, javna infrastruktura, javno zdravstvo i školstvo. Ali svrha poreza nije preraspodjela imovine niti smanjivanje nejednakosti jer bi to bilo nemoguće. A to je ono gdje je svijet sada - svi pokušavaju oporezivanjem i državnim regulacijama "izjednačiti" bogate i siromašne. Riječ je o jako opasnom eksperimentu koji će rezultirati velikom katastrofom za sve osim onih najmoćnijih - jer oni će postati još moćniji i bogatiji nego sada.

Postoji li onda način kako smanjiti ekonomsku nejednakost i pravedno preraspodijeliti bogatstvo? Da, taj način se zove slobodno tržište. Pustite ljude da rade i neka zarađuju prema tome koliko su korisni drugima. Izbacite politiku iz gospodarstva, političari su korumpirani i uvijek pogoduju onima koji su im bliski. Bogatstvo će se preraspodijeliti. To nije savršeni način, ali efikasnije od toga ne postoji.

Jedan prijatelj na Facebooku, kojeg neću imenovati iako on mene voli prozivati kad piše "anonimno" (valjda ne kuži da je svaki novinar prepoznatljiv po stilu pisanja), kaže da ne vidi razloga zašto bi netko tko nije bogataš bio liberal. Na njegovu žalost, u stvarnosti je sve suprotno od njegovog vjerovanja. Čak ni on, kao iskreni ljevičar, nije baš dobar primjer potlačene klase. Radi u korporaciji kao novinar, prima natprosječnu plaću i vjeruje da se bori protiv sistema "iznutra". Možda misli da njegov poslodavac nije svjestan njegovih političko-filozofskih stavova. Nemojte se zavaravati. Njegov poslodavac je itekako svjestan da zapošljava komuniste, ali radi to namjerno. Većina hrvatskih novinara u mainstream medijima zaposleni su upravo zahvaljujući njihovom slijepom vjerovanju u dobre namjere socijalističkih politika. Oni ne shvaćaju da su korisni idioti za superbogataše i da im odrađuju sjajan posao u promoviranju politika koje takvima idu najviše na ruku.

Neki ljevičari su vjerojatno svjesni svoje uloge korisnih idiota za superbogataše, ali su prihvatili tu ulogu jer im osobno odgovara. Kad, recimo, Katarina Peović i Mate Kapović pričaju o revoluciji, vjerojatno i oni sami znaju da je to hrpa gluposti. Kladio bih se da nitko od njih nije nikada držao pušku u rukama. Kakva revolucija, pobogu? Kad bi stvarno izbila komunistička revolucija, oni bi bili prve žrtve javno strijeljane na glavnom zagrebačkom trgu - za primjer što će se dogoditi svima koji su surađivali s neprijateljskim sistemom i kapitalističkim elitama. Ako meni ne vjerujete, informirajte se o Francuskoj revoluciji i kako su prošli neki vodeći ideolozi i revolucionari kad su moć zgrabili oni najbeskrupulozniji i najbrutalniji. A Kapović, Peović i Sever mi ne izgledaju kao da nema jačih revolucionara od njih.

Dakle, oni su svjesni da od te revolucije nema ništa i da je za njih najbolje tako. Ali svjesno igraju uloge korisnih idiota za superbogataše i promiču politike koje će superbogataše učiniti još bogatijima, a srednji sloj siromašnijim. Svaka državna intervencija povećat će nejednakost, a njihov će odgovor na to biti zahtjev za novim državnim intervencijama. Svijet sada igra po njihovom, nadam se da će biti zadovoljni rezultatima.