"Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom". Tako glasi Članak 42. Ustava Republike Hrvatske. Kazne organizatorima svakog mirnog prosvjeda od rujna do danas dokaz su sustavnog kršenja Ustava.

Udruga Glas poduzetnika "zaradila" je prekršajni nalog u iznosu 20.000 kuna zbog nedavnog prosvjeda, a odgovorna osoba Hrvoje Bujas još 10.000 kuna. Ove kazne dosljedna su praksa kažnjavanja svakog prosvjeda na kojem se spominju nelogičnosti u epidemiološkim mjerama Nacionalnog stožera Civilne zaštite RH i protivljenje represiji. Istu kaznu zaradio je i organizator prosvjeda u listopadu. Razlika je samo u tome što je policija prijavila organizatora listopadskog prosvjeda nakon višednevnog inzistiranja novinara, a UGP i Bujasa policija je prijavila na vlastitu inicijativu.

Kako god bilo, ovakva praksa nam govori da su prosvjedi protiv vlasti u Hrvatskoj efektivno zabranjeni. Netko će možda reći da nisu zabranjeni, samo se prosvjednici trebaju pridržavati epidemioloških mjera (maska i distanca, ograničenje okupljanja do 25 osoba)...ali u praksi je nemoguće organizirati prosvjed koji bi zadovoljio navedene kriterije.

Na primjer, ako organizator pozove sudionike da se pridržavaju mjera (što su oni i učinili), a neki sudionik ih ne posluša, što organizator može učiniti? Ne može otjerati nikoga sa skupa jer je riječ o javnoj površini. Ne možete prisilno otjerati nekoga s trga.

Među pet ili deset tisuća ljudi uvijek će se moći naći netko tko nema masku ili ne drži distancu i tako će policija uvijek naći način da zapapri kaznu organizatoru, bez obzira što je organizator pozvao sudionike prosvjeda da se pridržavaju mjera.

Osim toga, ograničenje okupljanja na 25 osoba već samo po sebi znači zabranu većeg javnog prosvjeda i kršenje Ustava RH. Ali onda je i skoro svaka misa kršenje mjera. Policija i pravosuđe tako su dovedeni u poziciju da svojevoljno odlučuju koga će drakonski kazniti, a koga neće. Time se krši i ustavna kategorija ravnopravnosti.

Ovo je samo još jedan u nizu primjera kako prekomjerne epidemiološke mjere i državna represija suzbijaju temeljna ljudska prava i uništavaju slobodno društvo. Pravi krivac je Ustavni sud, koji je sve to blagoslovio proglasivši mjere Stožera ustavnima, usprkos činjenici da u praksi to nije tako.