U hrvatskoj novinarskoj mitologiji (a ona je stvarno bogata) jedno od posebnih mjesta zauzimaju prosvjedi 2016. godine. Bio je to prvi i zadnji put kad su svojim manipulacijama uspjeli izvući na ulice veći broj ljudi. Novinari taj događaj čuvaju duboko u srcu i pokušavaju iz godine u godinu ponavljati iste neistine i laži kako bi očuvali sjećanje na svoj uspjeh.

Što se zapravo dogodilo u svibnju 2016.? Tadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović pokušao je uskratiti državnu financijsku potporu ljevičarskim udrugama i medijima koji parazitiraju na državnom proračunu. To je novinare, naravno, razbjesnilo pa su odgovorili nizom klevetničkih napada na njega osobno, ali za širu građansku potporu trebalo im je nešto jače. Našli su pravog saveznika u ljevičarskom aktivistu Borisu Jokiću koji je pokušao Vladi progurati ideološki inspiriran kurikulum koji, naravno, nije prošao. Mediji su to pretvorili u "borbu za obrazovanje". Da se razumijemo, hrvatsko školstvo je totalno u banani, ali ono što ljevica nudi sigurno ga neće spasiti. Uspjeli su opće nezadovoljstvo stanjem u zemlji iskoristiti za vlastite interese.

Prosvjed "za kurikularnu reformu" održan 1. lipnja 2016. godine privukao je tisuće ljudi u Zagrebu i nešto manje u drugim većim gradovima. Mediji su od početka pokušavali "napumpati" broj prosvjednika kako bi ga prikazali što većim iako je još tada bilo jasno da to nisu ni približno realne brojke. Pisali su o "50.000 ljudi na ulicama".

U stvarnosti, bilo ih je barem upola manje, a to su i sami novinari morali priznati nakon puno većeg prosvjeda 2021. protiv novinarsko-državne tiranije s kovid potvrdama. Tada je Index reterirao: "Index je tada pisao o 40.000, no to se odnosilo na broj prosvjednika u svim gradovima... Policija koja je tada još izlazila s procjenama broja ljudi na javnim okupljanjima procijenila je da je na zagrebačkom prosvjedu za kurikularnu reformu bilo 25.000 ljudi i tu su brojku navodili i mediji."

Nije baš točno da su tu brojku (od 25.000) navodili mediji. Nisu. No, ovdje je bitno nešto drugo. Ako je u Zagrebu, jedinom mjestu gdje se okupio značajan broj ljudi, bilo 25.000, onda u ostatku Hrvatske sigurno nije bilo ni približno toliko. Pogledajte ovdje kako je to izgledalo u Osijeku - manje od 100 ljudi! Međutim, to ne ometa novinare 24 sata i RTL-a da ponavljaju već toliko puta pobijenu laž o navodnih 50.000 prosvjednika.



Koji su bili rezultati novinarskih prosvjeda 2016.? Na izborima iste godine opet je pobijedio HDZ, ali ovaj put s Plenkovićem na čelu. Uspjeli su se riješiti Hasanbegovića, što im je i bio glavni cilj, tako da novinari mogu biti zadovoljni rezultatom. Svejedno, kasniji pokušaji da ponove "revoluciju", na primjer 2024. u veljači, potpuno su propali.

Istina je da je najveći prosvjed Hrvata ikada održan 20. studenog 2021. i novinari bi ga najradije zaboravili.