Vijest o curenju podataka o svim registriranim vozilima u RH i njihovim vlasnicima odjeknula je Hrvatskom, ali nije poznato tko je za to odgovoran i hoće li itko odgovarati za ovako skandalozan propust. Kažem propust jer ne želim povjerovati da bi netko u državnoj službi ili nekoj firmi kojoj je država podarila monopol poželio uzeti osobne podatke stotina tisuća osoba da bi postigao vlastitu materijalnu korist.

Koliko god ne želim o tome razmišljati, zaključak se nameće sam od sebe. Državna sigurnosna agencija SOA je za medije dala izjavu kako se ne radi o informatičkom hakiranju, već je netko unutar sustava skinuo navedene podatke i dao ih trećoj strani. Ono što se čini kao najočitiji rezultat ovako "na prvu", to je da je neki državni službenik ili zaposlenik firme kojoj je država dala monopol za registriranje vozila skinuo te podatke i prodao ih nekome kome će to koristiti za posao ili u neku drugu svrhu. Nadam se da nisam u pravu, ali sve upućuje na takav zaključak.

To bi nam trebao biti jasan signal za uzbunu, ne samo zbog toga što smo već dosad ustupili raznim državnim službama i tvrtkama naše osobne podatke i informacije koje bi trebale biti privatne, već i zbog onoga što dolazi. Iz Europske centralne banke traže uvođenje digitalnog eura i digitalnog novčanika za svakog državljana EU. Čini se prilično praktično, da se maknemo što dalje od novčanica i kovanica koje nam više-manje smetaju i lako ih je izgubiti. Međutim, to bi mogao biti samo korak ka ukidanju gotovine. Ukidanje gotovine značio bi de facto kraj privatnosti kakvu poznajemo.

Jer ako ovako lako bilo koja šuša u MUP-u ili nekoj drugoj državnoj instituciji može naći i proslijediti vaše osobne podatke bilo kome tko zatraži, kako će tek biti kad djelatnici MUP-a, Porezne uprave, Fine i drugih državnih institucija budu raspolagali podacima o svakoj vašoj kupovini? Kad kupoprodaja bude 100% digitalna, postojat će trag svake transakcije koji će lako moći biti preusmjeren na državne službe. One imaju javnog interesa da te podatke prikupljaju, ali često zaboravljamo da u tim institucijama rade također ljudi od krvi i mesa. I oni su znatiželjni, i oni žele zaraditi više i učinit će to kad im netko ponudi novac za, recimo, podatke o tome gdje i kad ste vi nešto kupili. To su informacije kojima će se sigurno trgovati ako ne bude postojao način stroge zaštite koji trenutno u državnim institucijama ne postoji.

Facebook i mnoge druge privatne kompanije kažnjene su ogromnim kaznama zbog ustupanja osobnih podataka korisnika trećoj strani. Ali što kada to učine ljudi iz javnih institucija? Kažnjavanje tih institucija značilo bi opet uzimanje od tih istih pokradenih građana jer one nemaju svoj novac, one plaćaju kazne novcem poreznih obveznika.

Ima još jedna vrlo bitna razlika između privatnih kompanija i javnih institucija: privatnicima ne moramo ustupiti svoje osobne podatke. Nitko nije dužan koristiti Facebook ili Google. Možemo lako odlučiti da ne želimo dijeliti svoje osobne podatke s njima. Čak štoviše, njihove proizvode moguće je koristiti i anonimno, nitko vas ne može natjerati da njima ustupite ništa niti vas može natjerati da njihove proizvode uopće koristite. Kod državnih institucija je drukčije; kod njih nemamo izbora. Moramo registrirati vozilo točno onako kako je država propisala, moramo dati sve podatke koje država traži i o vozilu i o nama kao vlasnicima. Moramo dati svoje podatke policiji, Fini, Poreznoj upravi kad nas zatraže. Pa upravo državne službe, očito, ne paze dovoljno na naše osobne podatke, ni približno kao privatne kompanije koje su u stalnom strahu od drakonskih kazni.

Političari i mediji su uspjeli žestokom kampanjom prikazati proizvode privatnih kompanija na internetu opasnima za korisnike, uveli su milijun regulacija od kojih je većina apsolutno nepotrebna. Sjetite se ovoga kad sljedeći put budete morali klikati na ono "pristajem" za kolačiće koji vam ionako ne bi učinili ništa nažao. S druge strane, tko nas štiti od političara i državnih službenika?

Imaju li oni ikakvu odgovornost, postoji li neki sustav koji pazi i čuva na podatke koje smo im prisilno ustupili? To su stvari na kojima moramo inzistirati jer u protivnom ćemo se svi naći u ogromnim problemima. Pravo na privatnost je ozbiljno u opasnosti, ali ne od zločestih privatnika na internetu niti od hakera, već od državnih institucija čiji djelatnici nemaju nikakvu odgovornost.