Svjedoci smo preporoda povlaštene klase u Hrvatskoj. Imamo kmetove i političku elitu. Kmetovi, da bi ostvarili svoja ustavom zajamčena prava, moraju prolaziti kroz šumu birokracije i gubiti vrijeme na hrpu formulara i razgovora s nadležnima, a povlaštena politička elita se samo treba javiti ministru.

Možda najbolji primjer povlaštene klase pokazala je Katarina Peović, predsjednica komunističke političko-ulične organizacije Radnička fronta i donedavna zastupnica Lijevo-zelene koalicije u Saboru. Ona se, naime, pohvalila na društvenim mrežama kako je zbog navodne klevete kontaktirala ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i očekuje da on riješi taj, isključivo njen, problem.

Kako se obični građani inače nose s klevetama? Po zakonu, kleveta je kazneno djelo, ali spada u ona kaznena djela koja ne goni policija po službenoj dužnosti nego je potrebno pokrenuti sudsku privatnu parnicu. Dakle, obični građanin, vi, ja ili bilo tko od nas osim Katarine Peović, ako smatra da je oklevetan na društvenim mrežama, morat će sam prikupljati dokaze, pokrenuti privatnu parnicu i onda na sudu dokazivati da je optuženi počinio navedeno djelo. Ako dođete s time u policiju, reći će vam da to nije njihov posao (i stvarno nije).

Ali to ne vrijedi tako za svakoga. Ako se zovete Katarina Peović, sve što trebate je pisati direktno ministru i time se pohvaliti u medijima.

Ista ta gospođa je još prije nekoliko dana na javnoj televiziji izjavila: "Jedini rat koji podržavam je onaj klasni". Peović, dakle, otvoreno poziva ljude na podjele i građanski rat, a onda se žali ministru da ju netko uznemiruje na mreži. Netko je navodno objavio da je ona tijekom Domovinskog rata navijala za JNA dok je ta vojska razarala Vukovar i provodila ratne zločine protiv hrvatskih zarobljenih vojnika i civila.

Ona tvrdi da to nije istina. Ne znam stvarno što je ona u to vrijeme radila i pretpostavljam da je bila premlada za bilo kakvu ozbiljnu aktivnost, ali znamo za sigurno da ona danas izražava žaljenje što bivša država više ne postoji, ona za koju se borila upravo ta JNA. Dakle, da se taj rat događa u ovo vrijeme, nije teško pretpostaviti na čijoj bi strani bila i za koga bi navijala (a možda se i aktivno borila).

No, to je sve manje bitno. Puno je bitnije da su mediji po običaju prenijeli njeno kukanje i glumatanje tobožnje žrtve, potpuno nekritički. Nitko u medijima nije se sjetio postaviti joj pitanje ili prigovoriti da što ministar unutarnjih poslova ima s njenim privatnim problemima.

Sad bismo, po toj logici, svi trebali za svaku sitnicu pisati ministru Božinoviću. Ako vam netko ogrebe automobil - ne zovite policiju nego Božinovića. Ako vam provale u stan - zovite Božinovića. Ako vas netko uvrijedi na internetu - zovite Božinovića. Zamislite kako bi to izgledalo da se svi ponašamo kao Katarina Peović.

Naravno, to bi bilo nemoguće, barem nama običnim smrtnicima. To može samo povlaštena klasa. Još jedan dokaz da bi u tom njenom "klasnom ratu" koji zaziva, ona bila na suprotnoj strani od radnika.