U 19. stoljeću, žena koja je posjedovala vlastito imanje, ostvarivala visoku zaradu, seksala se van braka ili je prakticirala oralni seks, koristila kontracepciju, spavala s muškarcem druge boje kože, plesala, pila alkohol ili šetala sama u javnosti - i da se pritom nije sramila - vjerojatno je bila kurva, piše Thaddeus Russell u knjizi "Povijest otpadnika SAD-a". Prenosimo dio iz spomenute knjige koji se odnosi na prostitutke 19. stoljeća.

Prostitutke su zapravo uživale sve slobode koje su tada ženama bile zabranjene ili moralno nedopustive (dok je muškarcima za iste stvari gledano kroz prste). Prostitutke su posebno bile uspješne na zapadu SAD-a gdje su u to vrijeme bujali novi gradovi. Dok su obične žene bile pošteđene rada i supruge nisu imale zakonsko pravo posjedovati imovinu, svaka je madam posjedovala komad zemlje i vrijednu nekretninu. Prostitutke su u to vrijeme zarađivale bolje od svih drugih žena u Americi. Neke su bile toliko bogate da su izdvajale novac kako bi financirale ceste i izgradnju na "novom zapadu". Desetljećima prije nego što su poslodavci počeli radnicima nuditi uz plaću i zdravstveno osiguranje, madame su svojim prostitutkama plaćale zdravstveno u cijelosti!

Dok druge žene nisu imale nikakvu zakonsku osnovu da prijave svoje muževe za nasilje u obitelji, madame su zapošljavale policijske službenike da paze i štite njihove djelatnice. Osim toga, mnoge su madame i njihove prostitutke bile naoružane i znale su se odlično koristiti oružjem.

Dok su feministice tražile način da spase žene iz "ropstva" patrijarhalnog braka, prostitutke su se obično udavale kasnije u životu i lakše su napuštale svoje muževe od drugih žena. Dok je kontracepcija bila strogo zabranjena, prostitutke su stvorile crno tržište koje je omogućilo distribuciju i prodaju, a to je tržište koristilo i drugima.

Puno prije negoli je društveni ples postao prihvatljiv u javnosti za žene, prostitutke su osmislile nove plesne korake koji će kasnije, u 1910-im i 1920-im biti hit. Dok je kockanje i ispijanje alkohola u javnosti bilo zabranjeno ili vrlo nepoželjno za žene, prostitutke su bile redovite u salunima, a neke od njih su postale najuspješnije i najbogatije kockarice u zemlji.

Možda najironičnije je to da je šminka, oblačenje i frizure koje su prve isfurale prostitutke, postajalo kasnije trend i respektabilno za mase, pa čak i prve dame.

19. stoljeće bilo je vrlo specifično za zapadni i središnji dio SAD-a. Kompanije su tražile mušku radnu snagu za teške poslove u rudnicima, na ugljenu, a država je ulagala u željezničke pruge i ceste. S dobrim razlogom, čuvari dobrog morala brinuli su se za sve muškarce koji su se mjesecima ili godinama našli sami, bez obitelji, radeći u takvim uvjetima. Jedan protestantski župnik je napisao: "Ostavljeni sami sebi, muškarci se brzo mijenjaju i postaju grubi, oštri, ružni, gotovo brutalni."

Bio je u pravu. Ironično, većina tih radnika bili su dobro odgojeni bijelci, američki građani, ali nisu se brinuli previše za svoj moral. U gradiću Leadville koji je izrastao zbog rudnika srebra u Koloradu, u 1879. bilo je 120 saluna, 19 pivskih dvorana, 188 kockarnica i samo 4 crkve.

U takav svijet stižu legije žena koje razumiju ekonomski zakon ponude i potražnje. Istraživanje američkog Kabineta za rad 1916. godine utvrdilo je da su žene tjedno zakonitim radom u prosjeku zarađivale 6,67 dolara, što je u to vrijeme predstavljalo osnovu za normalan život. Budući da je ženama bilo dozvoljeno raditi samo u određenim sektorima - kao što su tekstilna i druga lakša industrija - broj žena koje nisu mogle dobiti posao bio je velik. To je dovelo do smanjenja plaće za žene koje rade (jer ih se lako moglo zamijeniti).

S druge strane, žene koje su odlučile otići na novoizgrađeni zapad i raditi kao prostitutke, zarađivale su između 30 i 50 dolara tjedno ili čak 8 puta više od drugih žena, pisala je povjesničarka Ruth Rosen. I što je još bitnije, tržište je uvijek tražilo više, tako da nisu imale problema s potražnjom.

"Otkad postoje podaci o prostitutkama, jasno je da su to bile žene uglavnom dovoljno stare da znaju što rade, kakav je to posao. To je bilo područje s puno usamljenih muškaraca. Zaključujemo da su to bile profesionalke koje su htjele ekonomski uspjeh", stoji u istraživanju provedenom 1860. godine u Virginia Cityju u Nevadi.

Jedna Meksikanka iz El Pasa u Teksasu, odlučila je dati otkaz na poslu gdje je zarađivala 3 dolara tjedno i postati prostitutka. Kasnije je pisala: "Trebalo mi je vremena da se naviknem...Naravno, osjećala sam i krivnju na početku, ali sve je to nestalo kad sam vidjela kako mi raste ušteđevina."

Povjesničarka Ruth Rosen je pisala kako su mnoge prostitutke u to vrijeme smatrale svoj posao daleko lakšim i vrednijim od bilo koje druge alternative koja im se nudila. "Zar mislite da ću se vratiti raditi od 9 do 5 u tvornicu za 6 dolara tjedno i da od toga nemam ni centa za sebe, kad ovako mogu toliko novca zaraditi za jednu noć, a često i više?", Rosen navodi zapisanu izjavu jedne prostitutke iz Chicaga koju je dala po uhićenju u policiji.

Prostitutke su bile prve žene koje su se oslobodile onoga što su feministice nazivale ženskim služništvom. Budući da su plaće za žene bile znatno niže, jedini način da žena živi bogat život bio je udaja za bogatog muža. Čak ni one u 19. stoljeću nisu imale ništa "svoje" jer u većem dijelu SAD-a zakon je svu imovinu u braku pripisivao muškarcu. Ali žene koje su izabrale biti "loše" mogle su živjeti samostalno i neovisno o muškarcu, dakle one su prve postigle feministički ideal neovisnosti.