Domaći mediji prisjetili su se danas najvećeg prosvjeda u Hrvatskoj, prosvjeda za Radio 101 koji je održan 21. studenog 1996. godine, dakle prije točno 20 godina na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Ja bih rekao, to je nažalost bio posljednji smisleni veliki prosvjedni skup u Hrvatskoj. Kažem nažalost, budući da smo i kasnije imali puno razloga podignuti glas protiv državne represije, no to se u takvoj mjeri nije dogodilo.

Radio 101 je u vrijeme vladavine prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana bio puno više od gradske radiopostaje. Stojedinica je tada bila simbol otpora. U vrijeme samo jedne televizije na nacionalnoj razini, i to one državne koju je striktno kontrolirala tadašnja vlast, ovaj je radio nudio Zagrepčanima drukčiji pogled, drugu stranu vijesti i aktualnih događaja. Zato je najava oduzimanja koncesije izvukla na glavni hrvatski trg, prema procjenama, preko 120.000 građana.

Nije bilo tako lako ni prosvjedovati. Vlast je provodila česte policijske racije na mnogim javnim mjestima, u kafićima i klubovima u Zagrebu. Pokušali su igrati na kartu straha, ali građani se nisu dali prestrašiti. I prosvjed je uspio, Stojedinica je preživjela, a HDZ je tri godine kasnije doživio veliki poraz na izborima. Bio je to ujedno kraj jednog perioda u hrvatskoj povijesti, rekao bih prijelaz iz totalitarnog preko kvazi-demokratskog u slobodniji demokratski sustav.

Nakon smrti Franje Tuđmana i prvog poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima, hrvatska ljevica je izgubila svrhu. Izgubili su se totalno. Ostali su bez glavnog razloga za borbu. Nakon toga, bilo je još nekoliko velikih prosvjeda, ali svi su bili krajnje ispolitizirani i bez konkretne svrhe. Na primjer, braniteljski prosvjed na splitskoj rivi tijekom Račanove vlade. Branitelji su prosvjedovali i kasnije, u Zagrebu, kad se SDP vratio na vlast - tijekom Milanovićeve vlade. Za vrijeme HDZ-a, i onog Sanaderovog i onog Karamarkovog, prosvjede su organizirali studenti i lijeve udruge, uglavnom kako bi izrazili nezadovoljstvo što njihovi nisu na vlasti, baš poput braniteljskih udruga za vrijeme SDP-a.

Onda kad smo svi trebali ustati, i lijevi i desni, kad smo trebali stati za slobodu govora, to je bilo početkom ove godine kad je državna agencija na tri dana ugasila Z1 televiziju. Taj je slučaj najbliži onome što smo imali sa Stojedinicom. Nisu prosvjedi izostali ni za Z1 televiziju, ali su pali u sjenu politike. Lijevi mainstream mediji su bili na strani državne cenzure, kompletna intelektualna ljevica je osudila Z1 umjesto državnu agenciju koja ga je prisilno ugasila...

Zato je licemjerno od svih onih, koji su danas s ponosom objavljivali pohvale za prosvjede protiv gašenja Stojedinice ako su podupirali gašenje Z1 televizije. Oba su medija bila pod pritiskom države, dvostruki standardi samo odaju da u našem novinarstvu politika ima glavnu riječ, a tek onda ljudska prava, objektivnost i profesionalizam.