"To je prvenstveno briga o državi i narodu. Država se mijenja, svijet se mijenja, čak se i Crkva mijenja, vrijeme je da promijenimo Vatikanske ugovore", rekao je Rajko Ostojić za Index, predstavljajući SDP-ov prijedlog o provođenju savjetodavnog referenduma na temu Vatikanskih ugovora.

Svatko tko nije prespavao zadnjih 10 godina nakon ovih Ostojićevih riječi morat će si postaviti pitanje koje se nekako nameće samo od sebe: što je Ostojić radio prije 4, 5 godina? Počinje li SDP tek sad brinuti za narod i državu? Jer dosad su već dvaput bili na vlasti, posljednji put prije 3 godine. Ostojić je bio 4 godine ministar u Vladi koju su činili članovi SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a. Dakle, to je bila prava antiklerikalna koalicija. Zašto Ostojiću i drugima nije tada palo na pamet da bi mogli revidirati Vatikanske ugovore?

Odgovor je vrlo lagan - zato što ih nije lako raskinuti ni revidirati. Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, sklopljeni krajem 1990-ih, ne odnose se samo na financiranje Crkve iz državnog proračuna kao što mnogi misle. Riječ je zapravo o refundaciji dijela troškova za oduzetu imovinu koju država nije u mogućnosti vratiti Crkvi. Ja se apsolutno slažem da bi ugovore bilo najbolje raskinuti, ali u tom slučaju Hrvatska bi na međunarodnom sudu vjerojatno mogla proći puno gore nego ovako.

Narod na referendumu ne može donijeti nikakvu odluku o Vatikanskim ugovorima jer oni su pravne, a ne političke prirode. Sabor može zatražiti njihovu reviziju i eventualno donijeti odluku o njihovom jednostranom raskidu, ali to bi povuklo dalekosežne posljedice. Sabor to nije učinio dok je u njemu sjedila SDP-ova većina, ali sad kad su u oporbi, SDP-ovci se "nadaju" da će odjednom moći postići konsenzus.

Smiješno je to kako se SDP hvata za ovakve slamke samo da ne potone još više. Po pitanju Istanbulske konvencije Plenković ih je natjerao da se slože s HDZ-om i čak da stanu na njegovu stranu. SDP-u sad treba nešto čime će zadržati lijevo biračko tijelo koje bi vrlo lako moglo pripasti HDZ-u. U tom svjetlu potezanje pitanja Vatikanskih ugovora čini se kao dobra ideja.

Ali naravno, nama koji nismo stranački vojnici posve je jasno da je ovaj potez SDP-a čisto politikanstvo. Žele iskoristiti trenutak kad je dobar dio javnosti ogorčen na Crkvu i to je legitimno prikupljanje jeftinih političkih poena baš kao što HDZ pokušava ušićariti glasove desničara na Jandrokovićevom "rezolutnom NE" Beogradu nakon Šešeljevog priopćenja. Sve je to dio jeftine igre dok hrvatsko gospodarstvo stagnira.

Konsenzus oko Vatikanskih ugovora nije moguće postići baš kao ni konsenzus po pitanju ratifikacije Istanbulske konvencije. Iako je prvo pravno, a drugo političko pitanje, građani se postavljaju i prema jednom i prema drugom 100% ideološki. Puno bi pametnije bilo staviti Katoličku crkvu u rang s ostalim crkvama i organizacijama koje se financiraju iz državnog proračuna, pa onda u paketu s Vatikanskim ugovorima ponuditi i raskidanje svih ugovora o državnom i lokalnom financiranju svih nevladinih organizacija. Na taj način pokazali bi da ih ne gura ideologija, nego zaista briga za državne financije i narod. Ovako - nula bodova.