Ako sistem štiti sebe od pjesme, onda znamo da klizimo u totalitarizam. Državni aparat koji služi da bi štitio sam sebe opasniji je od bilo koje proste pjesme.

Tko pjeva, zlo ne misli. Ima jedna još bolja: nekad bilo, sad se spominjalo. Stvarno, spoznaja da možete završiti na sudu pod prijetnjom zatvora zbog pjevanja pjesme već je sama po sebi zastrašujuća. Ali to nije najgori dio. Među policijskim službenicima očito postoji stav kako su oni viša bića koja trebaju uživati posebna prava i povlastice.

Kako drugačije objasniti sudski proces koji se vodi u Valpovu gdje je mlada policajka optužila folkloraša da ju je uvrijedio pjevajući bećarac na smotri folklora kojoj je prisustvovala? Bećarac je prost, što nije nimalo čudno bilo kome tko je u Slavoniji proveo barem mjesec dana. Bećarac često može biti prost, provokativan, u tome i je njegova čar. Tko se uvrijedi - vjerojatno nije pretjerano inteligentan.

Ako ćemo morati paziti na svaku riječ, pa i na svaki stih, jer sve može nekoga negdje uvrijediti iz bilo kojeg razloga, onda treba zabraniti razmišljanje u potpunosti.

Stvari postaju još gore kad pročitamo izjavu policajke sa svjedočenja. Prema pisanju Večernjeg lista, ona je na sudu izjavila da je njen poznanik, nakon što je čuo spornu pjesmu, pjevaču poručio da će "vidjeti u prometu". Ovo je ozbiljna stvar, vjerujem da ni sama policajka nije svjesna što je rekla.

Ivan Bertović, student prava i kolumnist Liberala, na Facebooku je dobro primijetio kako je ovdje riječ o puno ozbiljnijim prekršajima od samog pjevanja prostih stihova:

>>Policajka je ustvrdila i da je za povorke uz nju stajao poznanik Zoran Piškorjanac te je “i on čuo da je Čolaković pjevao upravo njoj”.
– Zoran je na njegov bećarac kazao: “Vidjet ćeš ti u prometu” – izjavila je.<<

Zlouporaba položaja i ovlasti
Članak 291.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Prijetnja
Članak 139.
(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Da mi je vidjeti tko će za ovo biti ispitivan i provjeravan i povlačen po sudovima.

Zbilja, kako to da se sudi čovjeku koji je pjevao pjesmu, a ne onome tko mu je prijetio da će iskoristiti svoje (ako je policijski službenik) ovlasti u poslu kako bi mu se "osvetio" za pjevanje proste pjesme? Čak i ako nije riječ o policajcu, jasno je da je mislio kako će mu se policija (u ovom slučaju konkretna policajka koja je podigla tužbu) osvetiti. Policija! Državni aparat!

Jesu li oni iznad zakona? I još je luđe, dragi čitatelji, što se oni na sudu spore oko toga je li pjevač pjevao baš njoj ili nekome drugome. Ako je pjevao drugome, to je onda u redu? A ako je pjevao njoj, treba ići u zatvor? Znači, policijska službenica je posebna vrsta s posebnim pravima i privilegijama u odnosu na nas, obične smrtnike? Preludo.

Da me netko ne bi krivo shvatio, ja nisam protiv zakona koji zabranjuje vrijeđanje policijskih službenika. On postoji s razlogom i ima svoju jasnu svrhu. Ako verbalno napadaš policajca ili policajku time ih ugrožavaš u obavljanju dužnosti, trebaš biti kažnjen. Ali zato postoji pravosuđe koje treba razumjeti razliku i granicu između izražavanja mišljenja koje mora biti omogućeno svima i verbalnog napada koji ugrožava rad službenika. Budući da je Vrhovni prekršajni sud vratio postupak na početak, nisam siguran da naše pravosuđe razumije tu razliku. Ta spoznaja je zastrašujuća.

Pustite ljude da pjevaju, u ovoj zemlji je još jedino pjesma ostala kao način bilo kakvog slobodnog izražavanja. Ako sistem postoji da bi štitio sebe od građana koji ga financiraju, onda živimo u totalitarnom sistemu. Pravosuđe koje ne štiti temeljna ljudska prava i slobode uklapa se savršeno u takav sustav.